Mehmed Mejlija Guranija (Sarajevo, 1713. – Travnik 1781.), bošnjački pjesnik i kaligraf.
O tome da je bio veoma učen, svjedoči nam i ljetopisac Mula Mustafa Bašeskija. Bio je vaiz i baškatib (glavni tajnik) šerijatskog suda. Neki podaci govore da je bio šejh Silahdar Mustafa-pašine tekije u Sarajevu, što upućuje na zaključak da je pripadao kadirijskom tarikatu.
Njegovo djelo uglavnom sadrži veoma suptilno sročene stihovane tarihe, kojima obilježava svaki značajniji događaj svoga vremena. Međutim, on je i pjesnik lirsko-tesavufske poezije iskazane jezikom alegorije i simbola. Napisao je dosta pjesama i iza sebe ostavio medžmuu u koju je sam ispisao mnogo svojih stihova.
Poezija
Pjesme
Ne, nije novi mjesec... O srce, da oči ne plaču... Ne veži srce za svašta... Ko ti lice ugleda... Pred noge drage stigosmo... Povjetarče istočni... O ptico srca, u onaj mjesec... Nek' Bog blagoslovi ovaj susret... Opet puhnu edželski vjetar... Reci, jutarnji vjetre, vjesniče...
Izvori
Kategorija:Bosanskohercegovački književnici Kategorija:Životopisi, Sarajevo Kategorija:Životopisi, Travnik