Demokratska Kampućija (khmerski: 150px) je bila bivša komunistička država na području današnje Kambodže koja je postojala od 1975. do 1979. godine. Demokratska Kampućija nastala je nakon što su snage Crvenih Kmera predvođene Pol Potom svladale Lon Nolovu Kmersku Republiku tjekom građanskog rata 1975. godine. Ubrzo nakon smjene režima, uspostavljena je diktatura pod kojom su gotovo sve aktivnosti i djelatnosti u državi stavljene pod kontrolu vladajuće Komunističke partije Kampućije, koja je jedno vrijeme samu sebe nazivala Angkar (hr. "Organizacija"). U četiri godine postojanja država je počinila niz zločina nad vlastitim stanovništvom (ubojstva, masakri, pogubljenja, etnički i vjerski progoni, mučenja) što je dovelo do nestanka gotovo četvrtine tadašnjeg stanovništva, odnosno između jednog i dva milijuna ljudi.
Demokratska Kampućija je de facto prestala postojati 1979. godine, nakon što je Vijetnam na nju izvršio invaziju i uspostavio sebi lojalnu NR Kampućiju. Vijetnamska invazija bila je reakcija na masakr što ga je Pol Potov režim izvršio nad Vijetnamcima, ali i na napade Crvenih Kmera na vijetnamska sela. Crveni Kmeri su nakon ovog napada pobjegli na sjever uz granicu s Tajlandom, gdje su se regrupirali i održavali Demokratsku Kampućiju postojanom na teritoriju što su ga kontrolirali. Provijetnamska NR Kampućija nikada nije bila u cijelosti međunarodno priznata, tako da je predstavnik Crvenih Kmera i dalje držao položaj u Ujedinjenim narodima, a većina stranih država je i dalje nastavila priznavati Demokratsku Kampućiju kao jedinu legitimnu državu na području Kambodže.
Režim Crvenih Kmera u izgnanstvu u konačnici je prestao postojati 1991. godine potpisivanjem Pariškog mirovnog sporazuma, s tim da su njihovi gerilci i dalje kontrolirali dijelove zemlje sve do 1998. godine.
Povijest
Pad Phnom Penha i pobjeda Crvenih Kmera
Kada je 1970. godine premijer Lon Nol svrgnuo princa Sihanouka s vlasti, Kambodžanski građanski rat, koji se od 1967. godine vodio paralelno s Vijetnamskim ratom, došao je do prekretnice. Dotadašnja monarhija je ukinuta, a na njenom mjestu je osnovana Kmerska Republika. Crveni Kmeri, koji su dotad kao gerilci ratovali protiv monarhije, dobili su novog protivnika, koji je još oštrije reagirao na komunističke pobunjenike. S druge strane, svrgnuti Sihanouk je u Pekingu formirao vladu u izgnanstvu (GRUNK) te je osnovao jedinstveni front (FUNK) sa svojim dotadašnjim protivnicima Crvenim Kmerima. U cilju da svrgnu Lon Nola komunisti su tako dobili novog saveznika, međutim politički ciljevi unutar FUNK-a nisu se poklapali. Lon Nolov režim je nastavio žestoku borbu protiv komunističkih gerilaca, a podršku su mu pružile i Sjedinjene Američke Države, koje su u dva niza zračnih bombardiranja (operacije Menu i Freedom Deal) ciljale položaje Crvenih Kmera.
Ipak, s vremenom se pokazalo kako je Kmerska Republika bila u rasulu te kako takva nije bila dorasla sve organiziranijim i sve brojnijim gerilskim skupinama Crvenih Kmera. Do 1973. godine Crveni Kmeri kontrolirali su gotovo dvije trećine zemlje i na tom su području već započeli s procesom radikalne kolektivizacije.Philip Short (prev. Odile Demange), Pol Pot : Anatomie d'un cauchemar [« Pol Pot, anatomy of a nightmare »], Denoël éditions, travanj 2007, 604 str. (), str. 314-324 U razgovoru s novinarkom Elizabeth Becker iz 1978. godine, Pol Pot je objasnio razloge ovakve odluke:
Kako je vrijeme odmicalo Crveni Kmeri su imali sve više vojnih uspjeha, dok je Lonov režim postupno propadao. Jačanjem svojeoporbe Crveni Kmeri su postajali sve više neovisni u odnosu na svoje saveznike iz Sjevernog Vijetnama. Nakon osvajanja Neak Luonga 1. travnja 1975. godine, Crveni Kmeri su imali otvoren put prema Phnom Penhu. Uvidjevši neizbježnost poraza Lon Nol je istoga dana napustio zemlju i pobjegao za Sjedinjene Američke Države, otpor pobjedonosnom ulasku Crvenih Kmera jse ugasio. Trijumfalni ulazak u Phnom Penh uslijedio je 17. travnja iste godine, što je označilo konačni kraj Kmerske Republike i uspostavu države Kampućije, koja će početkom 1976. godine promijeniti ime u Demokratska Kampućija.
Izgradnja i konsolidacija režima Kada su Crveni Kmeri došli na vlast, narod mahom nije znao ništa o identitetima stvarnih vođa pokreta koji je preuzeo kontrolu nad zemljom. Khieu Samphan, Hu Nim i Hou Yuon (s tim da je potonji vjerojatno likvidiran u travnju 1975. godine) bili su eksponirane ličnosti pokreta u javnosti, dok je Saloth Sar, koji se tada još uvijek nije zvao Pol Pot, preferirao djelovati iz sjene. Uz to, Norodom Sihanouk je na samom početku vladavine Crvenih Kmera još uvijek figururao kao načelni šef države (ono što će kasnije postati predsjednik Državnog prezidija), tako da je narod ostao u priličnom neznanju. Činjenica da vladajuću strukturu sačinjava kadar Komunističke partije Kampućije bila je poznata samo uskom krugu vođa Crvenih Kmera, dok javnost i članovi tih organizacija te činjenice nisu bili svjesni. Crveni Kmeri su se kambodžanskom narodu predstavili kao da djeluju u ime Angkara (kmerski: អង្ការ; hr. "Organizacija"), što je bilo ime iza kojega se skrivala Partija.
Istoga dana nakon što su pobjedonosno ušli u Phnom Penh, Crveni Kmeri su naredili prisilnu evakuaciju cjelokupnog stanovništva glavnoga grada (oko 2 500 000 ljudi) pod izlikom navodnog američkog bombardiranja, a kasnije ju pravdajući time da nova vlast ne bi bila u mogućnosti osigurati dovoljno hrane za cjelokupno urbano stanovništvo. Trebalo je narod dovesti do namirnica, a ne namirnice do naroda. Grad je ubrzo bio gotovo u potpunosti prazan, međutim evakuacija je provedena u katastrofalnim uvjetima zahvaljujući kojima je umrlo vjerojatno više od 10 000 ljudi. U praznom Phnom Penhu, Partija je od 20. do 24. svibnja održala tajnu konferenciju na kojoj su prisustvovali svi partijski službenici iz zemlje te časnici oružanih snaga. Pol Pot i Nuon Chea su na toj konferenciji iznijeli svoj plan za čistku stanovništva putem evakuacija i brisanja gradova, proces koji je u slijedećim tjednima proveden u Battambangu, Kampong Chamu, Siem Reapu, Kampong Thomu i drugim urbanim centrima, zatim iskorijenjivanja eradikacije budizma i ukidanja svih oblika trgovine.Ben Kiernan, Le Génocide au Cambodge, str. 51-74 Crveni Kmeri su željeli stvoriti zemlju seljaka u kojoj bi korupcija i "parazitizam gradskog života" bili potpuno izbrisani, a sve s ciljem realizacije ideje o stupnju potpunog komunizma. Početni plan Crvenih Kmera bio je zamijeniti dotadašnju valutu novom revolucionarnom valutom, koja bi bila tiskana u NR Kini, međutim vrh organizacije, posebice Ta Mok, zalagao se za potpuno ukidanje novca i povratak sustava robne razmjene. Pol Pot se dao uvjeriti tako da je 19. rujna objavljeno potpuno ukidanje novca u Kambodži. Riel je stavljen izvan snage, a preostale su rezerve uskladištene u Phnom Penhu.Philip Short (prev. Odile Demange), Pol Pot : Anatomie d'un cauchemar [« Pol Pot, anatomy of a nightmare »], Denoël éditions, travanj 2007., 604 str. (), str. 395-397 Čini se doduše kako je ideja o ukidanju novca članovima partije objavljena još na tajnom sastanku iz svibnja, ali je u međuvremenu tokom ljeta donesena kontradiktorna odluka temeljem koje su određene količine novca privremeno distribuirane po većim dijelovima zemlje, ali su nakon odluke iz rujna nanovo povučene.Ben Kiernan, Le Génocide au Cambodge, str. 69-70, 114 Ubrzo je provedena i administrativna reforma temeljem koje je država podijeljena na šest zona (sedma je dodana kasnije), kojima su upravljali tročlani odbori sastavljeni od članova Partije.
Nekoliko mjeseci nakon što su Crveni Kmeri preuzeli kontrolu nad državom, nikakva formalna vlada nije uspostavljena na teritoriju Kambodže. Norodom Sihanouk je, kao što je ranije rečeno, formalno bio šef države, dok je njegov bliski suradnik Penn Nouth bio premijer. Međutim, boraveći u egzilu u Pekingu njih dvojica nisu imali nikakvu stvarnu vlast te su Crveni Kmeri nesmetano organizirali državu prema svojim idejama. Tijekom tih mjeseci, stvarna priroda vlasti u Kambodži bila je prilično nejasna. Naime, formalnu vlast u zemlji držala je koalicijska vlada GRUNK, ali zbog odsutnosti njezinih čelnika ista nije imala faktičnu vlast. S druge strane, Crveni Kmeri jesu držali faktičnu vlast u zemlji te su naveliko provodili njima prikladne reforme, ali isti nisu bili formalni čelnici zemlje, niti su imali uspostavljenu vladu. U kolovozu 1975., Vorn Vet, Ieng Sary i Son Sen postali su vicepremijeri s ministarskim funkcijama, što je bio prvi korak ka uspostavi stvarne vlade na teritoriju Kambodže. Ipak, proces je zaustavljen upravo zato što uloga Sihanouka u novoj vlasti nije bila jasno definirana.
Dana 9. rujna 1975. godine, Sihanouk je u pratnji Penna Noutha posjetio Kambodžu vrativši se tako po prvi put u zemlju nakon pet godina izgnanstva. Po dolasku u zračnu luku u Phnom Penhu, Sihanouka je dočekala skupina redovnika i mladih militanata Crvenih Kmera. Tijekom tri tjedna koliko je posjet trajao Sihanouk je dobio najbolji mogući tretman, a društvo mu je većinu vremena pravio Khieu Samphan. S druge strane, Pol Pot i Nuon Chea, glavni vođe Crvenih Kmera, nisu se susreli sa Sihanoukom tijekom tog razdoblja. Princ je zadovoljan napustio zemlju te je u listopadu, pred Općom skupštinom UN-a, održao govor u kojemu je pohvalio Crvene Kmere i stao u obranu Sjedinjenih Američkih Država. Nakon toga otišao je na međunarodnu turneju te se nije vraćao u Kambodžu sve do prosinca. Prije povratka ponudio je svojim pratiocima mogućnost da odbiju povratak, na koncu polovica prinčeve pratnje odlučila je ostati u izgnanstvu.Philip Short (prev. Odile Demange), Pol Pot : Anatomie d'un cauchemar [« Pol Pot, anatomy of a nightmare »], Denoël éditions, travanj 2007., 604 str. (), str. 392-393, 426-428 U međuvremenu, dok princ Sihanouk putuje po svijetu, Crveni Kmeri nastavljaju s uspostavom vlastitog sustava vlasti. Dana 9. listopada, Stalni komitet KPK na sastanku dodjeljuje zadatke partijskim čelnicima. Pol Pot je zadužen za pitanja vojske i gospodarstva, Nuon Chea za pitanje rada partije, propagande i obrazovanja, Ieng Sary za vanjske poslove, Khieu Samphan za rad vlade, Vorn Vet za industriju, Son Sen za sigurnost, Koy Thuon za vanjsku trgovinu, a Ieng Thirith za kulturu i "dobar život", premda je dijelila i resor vanjskih poslova sa svojim suprugom, Iengom Saryjem.Ben Kiernan, Le Génocide au Cambodge, str. 121 Ova unutarnja podjela poslova poslužit će kao osnova za formiranje prve vlade Demokratske Kampućije početkom 1976. godine.
Državni teror
Tijekom 1975. godine, diktatura Crvenih Kmera se postupno proširila na cijelu zemljuc. Narod je raspodijeljen po seoskim zajednicama, koje su također morale primiti bivše stanovnike gradova. Prema novoj ideološkoj osnovi narod je podijeljen u nekoliko kategorija:Ben Kiernan, Le Génocide au Cambodge, str. 187-201
"Svrgnuti", bivši pripadnici elite iz vremena Lon Nolovog režima te njegovi stvarni i navodni pobornici; "Novi ljudi", stanovnici regija koje su nastale nakon administrativne reforme Crvenih Kmera 1975. godine, te; "Stari ljudi", stanovnici ruralnih dijelova zemlje koji su ranije tokom građanskog rata bili pod kontrolom Crvenih Kmera.