Leopard 2 je njemački borbeni tenk kojeg je razvila njemačka kompanija Krauss-Maffei Wegmann. Razvijen je 1970., a u serijsku proizvodnju ušao je 1979. kao zamjena za stariji Leopard 1 koji je do tada bio glavni tenk Njemačke vojske. Osim Njemačke koristi ga još 10 europskih država i nekoliko neeuropskih. Iako je prvi primjerak Leoparda 2 proizveden prije više od trideset godina, on je i dalje standardni tenk NATO saveza po kojem se ocjenuju svi tenkovi u svijetu. Najnovija inačica Leopard 2A6 smatra se najboljim europskim tenkom i jednim od tri najbolja tenka u svijetu. Zahvaljujući promišljenom planiranju i izvrsnoj osnovi Leopard 2 ima velike mogućnosti nadogradnje i modernizacije. Kako je nestanak Varšavskog ugovora i raspad Sovjetskog Saveza razvoj novih tenkova učinio neracionalnim, rješenje se našlo u stvaranju novih inačica Leoparda 2.
Leopard 2 prodan je u brojne, većinom europske zemlje, što i potvrđuje koliko je kvalitetan tenk: Austrija, Nizozemska, Švedska, Švicarska, Španjolska, Turska, Singapur, Čile, Kanada, Danska, Poljska, Finska, Norveška i Grčka posjeduju neke od Leoparda 2. Sa svojim inačicama A5 i A6 ovaj se tenk pokazao kao idealan odabir za mnoge europske države.http://www.globalsecurity.org/military/world/europe/leopard2.htm
Razvoj
Razvoj Leoparda 2 krenuo je još od 1960-ih i tekao je usporedno s razvojem američkog Abramsa i s njime dijeli istu filozofiju koncepcije suvremenog tenka koji ima dobar odnos oklopne zaštite i pokretljivosti uz jaku vatrenu moć. U to vrijeme Njemačka i SAD su radile na MBT-70 projektu. U to vrijeme MBT-70 je imao najviši prioritet u obje države, tako da je jedan od članaka ugovora o suradnji objema državama zabranjivao da paralelno s ovim razvijaju druge tenkove. MBT/KPz-70 projekt bio je zamišljen vrlo ambiciozno s ciljem stvaranja novog koncepta tenka mnogo naprednijeg od svih tadašnjih tenkova. Zapravo težilo se stvaranju tako napredne koncepcije koja će promijeniti smjer razvoja tenkova, a sam je tenk trebao ostati u uporabi barem do 2000. godine. Sve se to trebalo realizirati s ograničenim novčanim sredstvima, dok pojedinačna cijena tenka u proizvodnji nije smjela biti veća od milijun američkih dolara. Njemačka je u to vrijeme konstruirala tenk Leopard 1, prvi njemački poslijeratni tenk, koji je ušao u službu 1965. godine. Porscheu je dodijeljen ugovor za unaprjeđivanje Leopardovih borbenih mogućnosti i efektivnosti na bojištu na temelj programa MBT-70 koji je razvijao i testirao nove oklope, naoružanja i tehničke osnove modernog tenka. Program je trajao do isteka ugovora 1967. godine. Njemačko ministarstvo obrane je nastavilo podupirati domaći razvoj „Vergoldeter Leopard“ tenka paralelno s MBT-70 programom. Krauss-Maffei je odabran kao glavni konstruktor, zajedno s Porscheom koji je bio zadužen za razvoj šasije i Wegmannom koji je razvijao kupolu. Godine 1969. i 1970. izgrađena su dva prototipa, ET 01 i ET 02, oba pogonjena s 10-cilindričnim MB 872 motorom. Kako su troškovi nekontrolirano rasli, uz stalne razvojne probleme, do službenog prekida projekta došlo je 1969., iako je Njemačka zapravo odustala dvije godine prije. Kao razlozi prekida programa navedeni su različita shvaćanja koncepcije, problemi prednosti u vezi s prioritetom podsustava koji su usporedo razvijani, velikim troškovima i teškoćama oko koordinacije rada i međusobne suradnje stručnjaka. Kasne 1969., pri kraju razvoja novog njemačko-američkog tenka, njemački časnici za razvoj obrambene tehnologije i proizvodnje potakli su daljnja istraživanja kako bi sačuvali glavninu MBT-70 programa.Fprado.comMilitary-heat.com - razvoj Leoparda
mini|lijevo|200px|MBT-70, tenk na čijoj se osnovi konstruirao Leopard 2 Rane 1970., njemačko ministarstvo obrane preporučilo je da se razvoj „Vergoldeter Leopard“ nastavi s ugradnjom novih MTU motora koji su razvijeni u MBT-70 programu. Naručeno je novih sedam probnih vozila, Krauss-Maffei je opet uzet kao glavni konstruktor. Prototipovi su na prvi pogled jako sličili Leopardu 1A4, ali s klinastim prednjim djelom i ventilnom rešetkom postavljenom na kraju tenka. Osovinski kotači su preuzeti s MBT-70 tenka. Motor je također preuzet s MBT-70 tenka, višegorivi 12-cilindrični MTU MB-873 Ka-500 s vodenim hlađenjem, zajedno s njegovim 20 kW generatorom, prijenosom, zračnim filtrima itd. Motor je bilo moguće zamijeniti u 15 minuta. Deset od 17 kupola je bilo opremljeno s 105 mm glatkocijevnim topom, dok su ostalih 7 imale 120 mm glatkocijevni top. Oba topa je dizajnirao i proizvodio Rheinmetall. Kada su došle prve analize Jomkipurskog rata 1973. pokazale su da će oklopna zaštita biti presudan faktor u budućnosti. Zato je donesena odluka za nadogradnju Leopard 2 tenka na MLC 60 (Military Loading Class 60 tons), što će omogućiti povećanje oklopne zaštite i opreme jedne od kupola s novim višeslojnim oklopom. Te promijene bile su prvi korak do nove inačice Leopard 2 AV.
Tijekom 1973., počeli su pregovori između SAD-a i Njemačke za standardizaciju glavnih borbenih tenkova obje države do 1980-ih. Kao rezultat toga, do 1976. dogovoreno je da će se Leopard 2 prilagoditi američkim performansama i ograničenjima. Na osnovi njemačkih i američkih zahtijeva, Porsche, Krauss-Maffei i Wegmann je dizajnirao i izgradio Leopard 2 AV (Austere Version).
Promijene su uključivale novi višeslojni oklop (vrlo sličan britanskom „Chobham“ oklopu, koji se sastojao od slojeva čelika i keramike) i novi, jači SUP. Izgrađena su dva tijela i tri kupole do 1976. godine. Prvi prototip je imao kupolu s Hughes sustavom za uspravljanje paljbom (SUP) i L7A3 105 mm top. Drugi je bio opremljen s istim topom, ali izmijene su bile napravljene kako bi se omogućio brzi prelazak na 120 mm top. Treća kupola je imala njemački SUP, uključujući EMES 13 i bila je korištena u njemačkom testnom programu. Napravljena je još jedna dodatna kupola koja je bila identična trećoj, samo je imala ugrađeni 120 mm Rheinmetall glatkocijevni top.
Leopard 2 je bio izvorno planiran za test u isto vrijeme kao i američki XM1, ali su njemačke modifikacije trajale malo duže od planiranog. Američka vojska odlučila je da se XM1 prototipovi koje su izgradili Chrysler i General Motors uđu u serijsku proizvodnju po dizajnu Chryslera.
mini|200px|desno|Prototip Leoparda 2 mini|200px|desno|Leopard 2 prototip PT15 T02 sa 105 mm topom
Njemački prototipovi Leoparda 2 stigli su u Ameriku do kraja kolovoza 1976. i napravljen je usporedan test između Leopard 2 AV i XM1 prototipa, koji je trajao do prosinca 1976. Američka vojska je nakon testiranja izjavila da su XM1 i Leopard 2 AV kompatibilni u vatrenoj moći i pokretljivosti, ali da je XM1 superioran u oklopnoj zaštiti, zbog čega je XM1 odabran kao bolji, a Leopard 2 AV prototipovi su vraćeni u njemačku na daljnja testiranja.
U rujnu 1977. Nijemci su odlučili da će krenuti s planom proizvodnje 1800 Leoparda 2, koji će biti dostavljeni u 5 serija. Krauss-Maffei je odabran za glavnog konstruktora. MaK je postao pomoćni konstruktor i proizvodnja se trebala podijelit na te dvije tvrtke po ugovoru tako da Krauss-Maffei radi 55%, a Mak 45%. Wegmann, kao oprematelj kupole je preuzeo cjelokupno opremanje i ugradnju EMES 15 sustava za uspravljanje paljbom. EMES 15 su bili proizveli Huges i Krupp Atlas Elektronik, a 120 mm glatkocijevni top je radio Rheinmetall zajedno s kupolom.
Bez sumnje, u to vrijeme (1979.) Leopard 2 je bio najnapredniji tenk na svijetu. Nijemci su uspjeli spojiti sve tri karakteristike (pokretljivost, vatrena moć i oklopnu zaštitu) u dobrim omjerima i dobili su jedan od najjačih tenkova tog doba. Do tada, dizajneri tenkova su uspijevali iskoristiti samo dvije od tih tri karakteristika. Na primjer, britanski Chieftain je imao dosta dobar top i oklop, ali jako slabu pokretljivost, dok je francuski AMX-30 imao dobru pokretljivost i top, ali slab oklop.
Serijska proizvodnja mini|200px|desno|Leopard 2 Prototip PT 19 (1978) mini|200px|desno|Rheinmetall 120 mm top mini|desno|200px|Skice Leoparda 2 mini|desno|200px|Leopard 2A4 austrijske vojske Ukupno 380 Leoparda 2 napravljeno je u prvoj seriji, 209 je napario Krauss-Maffei (broj šasije od 10001 do 10210) i 171 MaK (broj šasije od 20001 do 20171), a prvih šest serijskih primjeraka je dostavljeno 1979. Ostalih 100 je dostavljeno 1980. i 229 1981., zamjenjujući M48A2G u njemačkim jedinicama. Prvi Leopard 2 tenkovi su otišli u tenkovske jedinice (Panzerbattalions) 31, 33 i 34 bataljuna Prve njemačke tenkovske garde (1 panzerdivision), s paralelnom otpremom u Panzerbattalions 81, 85 i 84 koji su dijelovi 5. Panzerdivision, gdje su zamjenjivali stare američke M48A2G tenkove. Do 1982. proizvodnja je išla brzinom od 300 tenkova na godinu, sa zadnjim Leopard 2 tenkom u prvoj seriji dostavljenim u ožujku iste godine.
Borbena masa Leoparda 2 je bila 55.000 kg, praznog tenka 52.000 kg. Šasija se sastojala od sedam osovinskih kotača s obje strane tenka. Na osovinskim kotačima nalazile su se Diehl 570F gusjenice s 82 pregiba na svakoj gusjenici. Vozač je smješten sprijeda, malo pomaknut na desnu stranu od središta tenka. Vozaču je namijenjen jedan otvor koji se otvara na desno. Opremljen je s dva periskopa, plus jedan s lijeve strane tenka.Leopard 2 main battle tank , Militaryperiscope.com
Kupola, koja je izgrađena od višeslojnog oklopa, montirana je na sredini tenka i u njoj se nalaze zapovjednik i topnik na desnoj i punitelj topa na lijevoj strani. Zapovjednik i punitelj imaju kružni otvor na kupoli, koji se otvara prema nazad i šest periskopa koji pružaju pogled oko cijelog tenka za zapovjednika. Oba otvora imaju postolja za montiranje 7,62 mm MG-3 strojnice za zračnu obranu.
Rheinmetallov 120 mm glatkocijevni top je u potpunosti stabiliziran u obje ravnine, a WNA-H22 elektro-hidraulični pokretač topa se brine za stabilizaciju. Top može ispaljivati dvije vrste streljiva, koje je razvio Rheinmetall APFSDS-T, znan kao DM-33 KE (Kinetishe Energy) i HEAT-MP-T, znan kao DM-12 MZ (Mehrzweck = višenamjenski). Borbeni komplet se sastoji od 42 granate, od kojih su 27 smještene u poseban odjeljak u prednjoj strani tijela lijevo od vozača, a ostalih 15 na lijevoj strani kupole, odvojeno od posade s elektro pokretanim vratim. Ako bi municija slučajno bila pogođena, ispusti na krovu kupole bi snagu eksplozije usmjeri na krov kupole, iznad tenka. Suspregnuta 7,62 mm strojnica postavljena je lijevo od topa, a tenk nosi 4,750 metaka za tu strojnicu.
Termovizija koja je namijenjena topniku nije bila spremna za uporabu na prvoj seriji Leoparda, ali su kasniji tenkovi bili opremljeni s time. Kako bi se povećala učinkovitost djelovanja noću, Panzer-Ziel-und-Beobachtungsgarat (PZB) 200ow svjetlosni TV sustav (LLLTV) je bio privremeno postavljen na 200 Leoparda 2.
Topnik je isto tako imao i pomoćni teleskop FERO-Z18 sa zumom od 8 puta, suspregnutim desno od topa. Neovisan i u potpunosti stabiliziran PERI R-17 primarni panoramski vizor, koji je napravio Carl Zeiss sa zumom od 2 od 8 puta, je bio postavljen ispred zapovjednikovog mjesta. Vizor je imao pregled od 360o oko tenka. Dvije grupe od četiri 76 mm Wegmann bacača dimnih granata koji su postavljeni na obje strane kupole. Mogu se ispaljivati pojedinačno ili u grupi od 4. Dva SEM 25/SEM35 radio sustava su postavljeni iza zapovjednikovog mjesta u stražnjem dijelu kupole. Radio antene su montirane na lijevu i desnu stranu iza otvora za posadu. mini|200px|lijevo|Leopard 2A4 EMES 15 vizor mini|200px|lijevo|Leopard 2A4 EMES 15 termovizija