Fojnica u bošnjačko-hrvatskom sukobu obuhvaća oružane sukobe, napade na sela, protjerivanja stanovništva, razaranja i zatočenja na području općine Fojnica tijekom rata u Bosni i Hercegovini. Općina je zbog položaja između Kiseljaka, Kreševa, Travnika i pravaca prema Uskoplju i Prozor-Rami imala važnu prometnu i operativnu ulogu, pa je 1992. i 1993. postala dio šireg srednjobosanskog bojišta.
Tijekom 1992. u Fojnici su se još održavali ograničeni oblici lokalne suradnje između hrvatskih i bošnjačkih struktura, ali su se političke i vojne pozicije postupno razdvajale. Lokalni sporovi oko oružja, općinske vlasti i nadzora nad cestama povezivali su Fojnicu s općim raspadom hrvatsko-bošnjačkoga savezništva u središnjoj Bosni.
Pozadina U mješovitim općinama središnje Bosne tijekom 1992. postupno su se oblikovale zasebne hrvatske i bošnjačke političke i vojne strukture. Fojnica je u tom procesu bila važna jer je povezivala Kiseljak, Kreševo i dionice prema zapadu i jugu, pa je svaka promjena nadzora nad cestama odmah utjecala na lokalnu sigurnost i opskrbu.
Općina je na početku rata ostala pošteđena izravnoga srpskog prodora, ali su ratne prilike u okolnim područjima brzo povećale pritisak na lokalne vlasti i stanovništvo. U prvim mjesecima rata na prostoru Fojnice postojale su i hrvatske i bošnjačke obrambene strukture, a pitanja zapovijedanja i naoružanja postajala su sve osjetljivija.
Prve napetosti Prvi ozbiljniji incident zbio se 3. svibnja 1993. na planini Zec, gdje je oštećen spomen-križ. Taj je događaj dodatno pogoršao odnose među lokalnim Hrvatima i Bošnjacima, koji su već bili opterećeni političkim prijeporima i sve težim sigurnosnim okolnostima.
U isto vrijeme u srednjoj Bosni rastao je vojni pritisak na prometnice i općinske centre. Fojnica je zbog svoje veze s kiseljačkim i lepeničkim prostorom postajala sve važnija kao točka nadzora nad komunikacijama, ali i kao moguće utočište za stanovništvo koje je izbjegavalo veće bojišne linije.
1993. Otvoreni oružani sukob na području općine Fojnica izbio je 1. lipnja 1993. U borbama kod Dugoga Brda poginula su dva vojnika HVO-a, a istoga su dana napadnuta hrvatska sela Božići, Gojevići i Lužine. U danima koji su slijedili borbe su se proširile na druga mjesta u općini, a dio civilnog stanovništva bio je ubijen, ranjen, protjeran ili zatočen.
Napadi na hrvatska sela zahvatili su i Tovarište, Ragale, Mujakovići i druga naselja. U općini su zabilježeni pljačka kuća, premještanje stanovništva i pritvaranja, a dio ljudi bio je fizički zlostavljan.
Borbe za grad Borbe su se u i oko Fojnice posebno zaoštrile početkom srpnja 1993. Armija BiH napala je hrvatski dio grada, a borbe su se vodile ulicu po ulicu. U tom su razdoblju pogođeni župna crkva i franjevački samostan, a prostor oko grada bio je pod stalnim topničkim i pješačkim pritiskom. Armija BiH je 3. srpnja 1993. preuzela nadzor nad gradom.
U vezi s tim operacijama važno je i šire kiseljačko-fojničko područje. Nakon uspjeha Armije BiH u Fojnici, hrvatska je obrana u Kiseljaku i Kreševu kratko dobila predah, ali je čitav prostor i dalje ostao pod stalnim vojnim pritiskom.
Humanitarne prilike Nakon preuzimanja grada dio bolnica u Fojnici i u Bakovićima ostao je pod međunarodnim nadzorom, a u njima je bilo oko 570 pacijenata. Osoblje je napustilo bolnice, pa je UNPROFOR privremeno preuzeo zaštitu ustanova i pacijenata.
Humanitarna situacija u općini pogoršavala se zajedno s borbama. Raseljavanje stanovništva, prekid opskrbe i nesigurnost na cestama pogodili su i stanovnike grada i sela, a Fojnica je postala dio šireg humanitarnog kolapsa u srednjoj Bosni.
Jesen 1993. Tijekom jeseni 1993. borbe su se nastavile na prilazima Fojnici i u prostoru prema Kreševu i Kiseljaku. U studenome je HVO pokušao vratiti dio izgubljenih položaja na Bašinu brdu i prema gradu, ali bez trajnog uspjeha. Time je postalo jasno da nijedna strana nije mogla brzo obnoviti prijašnji nadzor nad cijelim područjem.
Ratni zločini Zločini nad Hrvatima Tijekom napada Armije BiH na hrvatska sela i nakon zauzimanja Fojnice zabilježene su pogibije hrvatskih civila, protjerivanja i zatočenja. Posebno su stradala naselja Božići, Gojevići, Lužine, Bakovići, Tješilo, Lučice, Ragale i Mujakovići, a dio stanovništva završio je u pritvorima i improviziranim zatočeničkim mjestima.
Hrvatsko stanovništvo koje je ostalo u općini nakon srpanjskih borbi bilo je izloženo pritisku, pljački i nesigurnosti. Veći dio Fojnice i okolnih sela napustio je svoje domove, a mnoge obitelji se nisu vratile do kraja rata.
Zločini nad Bošnjacima U kasnijim hrvatskim protunapadima i borbama na širem prostoru općine Fojnica stradavali su i bošnjački civili. Posebno je osjetljiv bio prostor oko Bašina brda i prilaza gradu, gdje su borbe ponovno donosile mrtve, ranjene i nove valove raseljavanja.
Posljedice Ratna zbivanja u Fojnici dovela su do smrti civila i vojnika, razaranja javnih ustanova, pljačke imovine i masovnoga raseljavanja stanovništva. Hrvatska su sela u općini teško stradala, a velik broj Hrvata napustio je Fojnicu tijekom ljeta 1993..
Fojnica je nakon rata ostala jedan od simbola raspada mješovitoga života u središnjoj Bosni. Rat je trajno promijenio demografsku sliku općine, a povratak stanovništva bio je spor i neujednačen.
Izvori
Literatura
Fojnica Kategorija:Fojnica u Ratu u Bosni i Hercegovini