thumb|Tenk M-84A4 Tenk je oklopno vojno vozilo na gusjenicama koje služi za potporu pješaštvu ili djeluje samostalno. Ima glavni top velikog kalibra koji se nalazi na pokretnoj kupoli i dodatne strojnice. Svojim oklopom štiti posadu, a ima mogućnost kretanja po teškim terenima. Glavno je strateško i taktičko oružje u kopnenoj vojsci.von Senger und Etterlin (1960), The World's Armoured Fighting Vehicles, p.9.
Hrvatski naziv za tenk još je i oklopnik (iako ta riječ u hrvatskom jeziku ima i druga značenja). U 1990.-ima također se javlja i tuđični oblik tank.
Kao vojno sredstvo, tenk se prvo pojavio u Prvom svjetskom ratu kao inovacija britanske vojske i poslužio je u razbijanju rovovskog ratovanja. U 2. svjetskom ratu, tenk je napravio preporod u ratovanju, i skupa sa zrakoplovstvom stvorili su okosnicu vojnog djelovanja u vojnoj doktrini munjevitog ratovanja (njem. Blitzkrieg) kojeg su usavršili i primjenjivali Nijemci, iako su teoretske osnove postavili Englezi po završetku Prvog svjetskog rata.
Povijest razvoja i uporabe mini|lijevo|200px|Da Vincijev borbeni tenk mini|desno|200px|Britanski Mark I mini|desno|200px|Snimka tenkovske potpore u Francuskoj 1918. godine mini|desno|200px|Britanski Mark IV
Prapovijest tenka
Problem napredovanja u napadu je star koliko i sam rat. Ideja o korištenju nekakve pokretne građevine koja bi zaštitila vojsku seže u davnu prapovijest. Grci su imali goleme opsadne kule, Asirci su izumili pokretnu zapreku za strijelce i stari kinezi su imali napravu za zaštitu vojnika na bojištu. Rimsko Carstvo je imalo pokretnu konstrukciju na kotačima koja je na vrhu imala katapult. Htjela se napraviti građevina koja bi zaštitila vojsku od neprijateljskih strijela i topova i razbila kamene bedeme utvrda. Leonardo da Vinci je još u 15. stoljeću konstruirao borbeno vozilo na kotačima pokretano uz pomoć ljudske snage.
Prvi svjetski rat
Tenk je prvi puta detaljno opisao Herbert George Wells koji u svojoj priči "The Land Ironclads" spominje oklopljeno vozilo koje bi se koristilo u budućim ratovima kako bi probilo neprijateljsku linij. U priči, vozilo se moglo kretat preko svih terena, a bilo je naoružano topom i strojnicama. Uz priču, napravljena je i skica tog vozila. Priča je objavljena u Strand Magazine prosincu 1903. godine. Iste godine Levavasseurov projekt radi skicu oklopnog vozila na gusjenicama, dok se osam godina kasnije, 1911. pojavljuju dva prijedloga, austrijskog inženjera Günthera Burstyna i australskog civilnog inženjera Lancelot de Molea, ali oba prijedloga su odbačena.
Dizajn Günthera Burstyna bio je veoma sličan današnjem izgledu tenkova. Vozilo je imalo samo jedan top, koji je bio ugrađen u rotirajuću kupolu, ali nije mogao dizajnirati gusjenice koje bi nosile tako teško vozilo i postizalo prihvatljive brzine. Svoj ideju "kopnenog broda" je predstavio Vojnom tehničkom zavodu u Beču, gdje su prijedlog odbili. Otprilike u isto vrijeme, Lancelot de Mole je dizajnirao svoje "oklopno gusjenično vozilo" i poslao svoje skice britanskom vojnom kabinetu. Njegova ideja je odbačena, ali nakon Prvog svjetskog rata je nagrađen s 965 funta i 1920. odlikovan Odlikovanjem britanskog carstva.
Tenk se prvi put pojavio u Velikoj britaniji, a kasnije i u Francuskoj i Njemačkoj. Pukovnik E. Sviton je 1914. godine dao ideju o izgradnji stroja na gusjenicama koji će se kretati preko rovova i probijati neprijateljsku liniju, a svojim oklopom bi štitio posadu i topom uništavao neprijatelja. General J. French je prihvatio ideju i postavio zahtjeve za proizvodnju oklopnog gusjeničkog traktora naoružanog strojnicama koji bi mogao prelaziti preko rova širine 1 metar. Proizvodio se u tvornici traktora Fosters of Lincon. Prvo je 1915. napravljen prototip koji je osnovan na podvozju američkog traktora Holt koji je nazvan Mali Vili (Little Willie). Već sljedeće godine napravljen je 28 tona teški prototip tenka nazvan Majka (Mother), a vozilo je nazvano tank (cisterna).Willmott (2003), First World War Dobio je oznaku Mark I i ušao je u serijsku proizvodnju. To je bio prvi tenk. Imao je oblik paralelograma i bio je naoružan s dva topa 57 mm na bokovima i s četiri strojnice. Bio je dugačak 8 metara, širok 4,2, a visok 2,2 metra. Pokretao ga je benzinski motor od 105 KS. Prva uporaba bila je protiv Nijemaca na rijeci Somi 15. studenoga 1916. godine.Regan (1993), The Guinness Book of More Military Blunders, p.12 Napravljene su poboljšane inačice Mark II (1917.) i Mark III i Mark IV (1918.).
Nijemci su vrlo brzo razvili svoj tenk A7V,Willmott (2003), First World War, p.222 koji je također napravljen na podvozju traktora Holt i proizveden je u samo 15 primjeraka. Na bojišnici su se pojavili 1918. Istovremeno s Nijemcima i Francuska je razvila svoje tenkove Schneider, St. Chamond i Reunault koji su isto napravljeni na podvozju traktora Holt. Francuzi su prvi uveli tenk s rotirajućom (360o) kupolom 1917. godine, nazvanog Renault FT laki tenk, u čiju je kupolu ugrađen top.
Prva tenkovska bitka dogodila se 24. travnja 1918. u Villers-Bretonneuxu, Francuska, gdje su se tri Mark IV tenka borili protiv tri njemačka A7V tenka.
Iako su britanski Mark tenkovi možda preokrenuli tijek rata, prve tenkove obilježili su mehanički problemi, loša pokretljivost i nestabilnost. No, svima je bilo jasno da će tenk igrati važnu ulogu u budućim sukobima. Njemačka strana je naučila lekciju i u Drugi svjetski rat će ući s najjačim oklopnim snagama.
Razdoblje između dva rata
U razdoblju između Prvog svjetskog i Drugog svjetskog rata nastavio se daljnji razvoj tenkova. Počinju se javljati prve vojne pretpostavke od djelovanju tenkova bez potrebe za pješaštvom. Tu teoriju su podržavali vojni časnici kao Heinz Guderian u njemačkoj, Percy Hobart u Britaniji, Adna R. Chaffee, Jr., u SAD-u, Charles de Gaulle u Francuskoj i Mikhail Tukhachevsky u SSSR-u. Svi su došli do sličnog zaključka, ali u Drugom svjetskom ratu Njemačka je prva uspjela teoriju izvesti i u praksi. Prvi puta je djelovanje tenkovskih jedinica, teškog topništva i jake zračne potpore spojeno u jednu taktiku - Blitzkrieg. Tijekom ovog razdoblja počinju se razvijati i kvalitetniji i jači tenkovi koji su imali veću pouzdanost od svojih prethodnika u Prvom svjetskom ratu. Počinju se proizvoditi tenkovi kao sovjetski T-26, njemački Panzer I i Panzer II, francuski Reunalt R 35, a u proizvodnju i razvoj tenkova su se uključile SAD, Japan i Italija. Tenkovi su dobili konačnu koncepciju, koja se do danas nije promijenila. Tenkovi su bili na gusjenicama, sastojali su se od tijela, okretne kupole i topa koje je montiran u kupolu. Dodane su i suspregnute strojnice. Oklop prednjeg dijela je bio deblji od stražnjeg. Njemačka je svoje tenkove registrirala kao traktore, jer po odredbama Versajskog poretka nakon kapitulacije u Prvom svjetskom ratu nametnutih od strane pobjednika Antante nije smjela imati oklopne snage, a broj vojnika je bio ograničen.
Njemačka, Italija i Sovjetski Savez su eksperimentirali s teškim tenkovima i taktikama tijekom Španjolskog građanskog rata. Njemačka i Italija su opskrbljivali Nacionaliste s vojnom opremom, dok je Sovjetski Savez bio na strani Republikanaca. Španjolski građanski rat bio je kao vojni poligon za isprobavanje i usavršavanje vojne tehnologije koja će se kasnije upotrebljavati u Drugom svjetskom ratu.
Drugi svjetski rat mini|desno|200px|Tiger I Tijekom tog rata sve važnije zaraćene strane su proizvodile svoje tenkove. Kvaliteta tih proizvoda je veoma varirala što se najbolje uočavalo pri njihovim susretima na bojnom polju. Nepobitno najbolje tenkove je gradila Njemačka, dok se na suprotnoj strani kvalitete nalazio Japan. Tenk je masovno upotrebljavan i postao je glavno oružje u kopnenoj vojsci.
Tijekom Drugog svjetskog rata tenkovi su se znatno poboljšali. Povećana je oklopna zaštita, vatrena moć i pokretljivost. Težina tenka se također povećavala pa je tako najteži tenk imao oko 20 tona. Daljnjim ubrzanim razvojem težina tenka se stalno povećavala i tako do kraja rata dosegla težinu preko 60 tona. Njemačka je po Hitlerovoj naredbi razvila super teški tenk Panzer VIII Miš koji je imao težinu od 188 tona (napravljena su samo dva prototipa zbog velikih troškova). Krajem rata u tenkove se počeo ugrađivati Dieselov motor koji je zbog manje potrošnje znatno povećao domet tenka. Povećan je promjer glavnog topa pa je znatno poboljšana vatrena moć. mini|200px|lijevo|Heinz Guderian, 1941.
U Drugom svjetskom ratu oklopna vozila postala su ključna za prevlast na bojištu. Tenkovi su se nevjerojatnom brzinom razvijali. Zajedno s njima, razvila su se i protutenkovska oružja, koja su pokazala kako tenk nije toliko neranjiv kako se činilo. Tenk je postalo važno taktičko i strateško sredstvo. Heinz Guderian, taktički teoretičar koji je bio umiješan u formiranje prvih samostalnih njemačkih tenkovskih snaga, je rekao "Gdje je tenk, naprijed je", i ovaj koncept je postao stvarnost u Drugom svjetskom ratu. Od tada tenk može djelovati samostalno.Cooper and Lucas (1979), Panzer: The Armoured Force of the Third Reich, pp. 9 Nakon invazije na Poljsku gdje su tenkovi igrali ulogu zajedno s pješaštvom, kod Bitke za Francusku teške oklopne snage su se zabijale u francusku obranu i jednostavno ju uz zračnu potporu, pregazile. Ta taktika kasnije je nazvana Blitzkrieg ili pravedeno na hrvatski Munjeviti rat. U blitzkriegu se koristila mješovita vojska, kako bi se osigurala taktička fleksibilnost i snaga za pobjedu nad savezničkom vojskom. Francuska vojska, čiji su tenkovi bili snagom isti ili čak superiorniji njemačkim i u kvaliteti i kvantiteti, držala je linijsku obranu u kojoj su oklopne snage bile samo kao potpora pješaštvu. Uz to neznanje, manjkalo im je i radio uređaja u tenkovima i središtima, što je ograničilo njihovu mogućnost odgovora na njemačke iznenadne napade.
U skladu s taktikom blitzkriega njemački tenkovi mogli su pozvati i blisku zračnu potporu za uništavanje važnih ciljeva ili ostaviti taj dio pješaštvu. Usporedno s razvojem tenkova, razvila se i motorizacija pješaštva, koje je sada moglu djelovati usporedno s tenkovima i osiguralo stvaranje pokretnih kombiniranih jedinica. Poraz glavnih francuskih vojnih jedinica u par tjedana šokirao je ostatak svijeta. Rezultat je bio naglo razvijanje tenka i protutenkovskog oružja.
U Sjevernoafričkoj kampanji istaknuta je mobilnost i korisnost tenkovskih snaga u većinom nenaseljenom području. Također, ovo bojište je pokazalo i veoma važnu ulogu logistike, osobito oklopnih snaga, kao upozorenje jedninicama, njemački Afrički korpus i britanska vojska, često su se napadali i zarobljavali vlakove s opremom, što je dovelo do bezizlaznog položaja. Ova situacija nije bila riješena sve do 1942., kada se tijekom Druge bitke kod El Alameina, Afrički korpus, oslabljen pomutnjom u svojim opskrbnim redovima, zaustavljen u daljnjem napradovanju prema Egiptu, od strane britanske 8. armije. Njemačke snage su se sve više povlačile, a bitka je završila pobjedom savezničkih snaga i predajom ostalih njemačkih i talijanskih snaga u Tunisu. mini|200px|desno|Sherman tenkovi priključuju se američkoj 5. Armiji u Italiji 1944.