mini|300px|Mohorovičićev diskontinuitet između plašta i kore, ovdje na ilustraciji geološkog procesa subdukcije mini|300px|Shematski prikaz unutrašnjosti Zemlje. 1. kontinentalna kora; 2. oceanska kora; 3. gornji sloj; 4. donji sloj; 5. vanjska jezgra; 6. unutarnja jezgra; A: Mohorovičićev diskontinuitet; B: Gutenbergov diskontinuitet; C: Lehmannin diskontinuitet Mohorovičićev diskontinuitet, obično zvan Moho, granica je između Zemljine kore i plašta. Moho sloj odvaja i oceansku i kontinentalnu koru od gornjeg dijela plašta. Većinom se nalazi potpuno u litosferi; samo kod oceanskih hrbata određuje granicu litosfere i astenosfere. Diskontinuitet je 1910. otkrio hrvatski seizmolog Andrija Mohorovičić, kada je za potresa u Pokuplju promatrao iznenadno povećanje u brzini valova potresa (posebno P-valova).
Moho sloj nalazi se prosječno 7 km ispod dna oceana i 30 do 50 km ispod tipične kontinentalne kore.
lijevo|mini|Stijene ordovicijske starosti iz Mohorovičićevog diskontinuiteta danas na površini u nacionalnom parku Gros Morne, Newfoundland, Kanada Tijekom kasnih 1950-ih i ranih 1960-ih priložen je zahtjev da se izbuši rupa kroz dno oceana do te granice. Ali taj pothvat, imenovan Project Mohole, nikad nije dosegao dovoljnu potporu i bio je odbijen; otkazao ga je Kongres SAD-a 1967. godine. Sovjetski Savez je, s druge strane, na Kola institutu izbušio bušotinu duboku 12.260 metara (bušenje je trajalo 15 godina), dosad najdublju rupu, prije no što je taj pokušaj napušten.
Doseći diskontinuitet ostaje važan znanstveni cilj. Nedavni zahtjev želi da posebna kapsula grijana radiogenskom toplinom istraži Zemljinu unutrašnjost oko Moho sloja i u gornjem plaštu. Japanski projekt Chikyu Hakken ("Otkrivanje Zemlje"), također želi istražiti taj dio Zemlje.
Vidi još Brittle-ductile prijelazna zona Granica kore i plašta Kola Superdeep Borehole Lehmannin diskontinuitet
Bibliografija
Izvori
Vanjske poveznice
Karta Mohoa na europskoj ploči
Kategorija:Tektonika ploča Kategorija:Struktura Zemlje