Bernard Hügl (pravog imena Bernhard;Preminuo Bernhard Benda Hügl, GNK Dinamo Zagreb, pristupljeno 10. travnja 2026. Srpski Miletić, 25. siječnja 1908. – Heilbronn, 10. travnja 1982.) bio je hrvatski nogometaš, trener i izbornik. Igrao je na poziciji braniča.
Školovanje i klupska karijera Osnovnu školu pohađao je u rodnom mjestu, gdje je počeo i s igranjem nogometa. Maturirao je u gimnaziji u vojvođanskom mjestu Kuli, dok je studij farmacije započeo u Novom Sadu, a završio i diplomirao na zagrebačkom fakultetu 1931. Nogomet je započeo igrati u Vrbaskom športskom klubu, a po dolasku na studij u Zagreb, prijavio se u Građanski, gdje je bio standardni član prve momčadi, te s njim osvojio dvije titule prvaka države (1936./37. i 1939./40.).
Reprezentativna karijera Odigrao je i 24 utakmice za jugoslavensku reprezentaciju. Hügl je bio desni branič, a s Franjom Glaserom i Jozom Matošićem predstavljao je poznati obrambeni trio u reprezentaciji. Debitirao je u Sofiji protiv Bugarske 18. ožujka 1934. (2:1), dok je zadnju utakmicu odigrao 26. travnja 1939. u Berlinu protiv Njemačke (2:3).
Izbornička karijera Kad je 1940. godine prestao igrati, preuzeo je dužnost izbornika novoformirane hrvatske omladinske reprezentacije, koja samo mjesec dana poslije prvog nastupa seniorskih sastava odigrana svoj prvi povijesni susret protiv adekvatne mađarske reprezentacije u Pečuhu.
Bio je i izbornik gradske reprezentacije Zagreba, a za vrijeme NDH bio je trener momčadi njemačkih oružanih snaga i član stručnog stožera HNS-a.
Dana 27. prosinca 1943. državni vođa za tjelesnu kulturu i šport Miško Zebić, dekretom imenuje Hügla za izbornika. Hügl je odredio momčad Hrvatske za samo jednu utakmicu i to za susret u Zagrebu, protiv Slovačke (7:3), koja je odigrana 9. travnja 1944. Bila je to ujedno i posljednja utakmica hrvatske reprezentacije u NDH.
Progon Poslije Drugog svjetskog rata Bernard Hügl bio je kao pripadnik njemačke nacionalne manjine i sportski dužnosnik NDH, šikaniran, zatvaran i osuđen na 6 godina logora. U Staroj Gradiški izdržao je punih 5 godina. Uz pomoć sportskih poznanstava uspio se izvući iz logora u Staroj Gradiški, ali preostalu godinu robije nije se smio udaljavati iz Zagreba.
Trenerska karijera u Jugoslaviji Trenirao je zagrebačke klubove Ličanin, Ferraria i Dinamo, s kojim 1951. osvaja Kup maršala Tita. Potom je postao trener mostarskog Veleža i osječkog Proletera. Bio je trener B reprezentacije Jugoslavije (1953./54.).
Afera "Krznena lisica" U sezoni 1955./56. izbija tzv. afera "Krznena lisica" (podmićivanje sudaca). Bio je optužen za umiješanost u toj aferi pa je proveo dva mjeseca u istražnom zatvoru. Tadašnji predsjednik Proletera i narodni poslanik Ivan Špika uspio mu je iznuditi putovnicu uz uvjet da mora napustiti zemlju, što je on i učinio. U rujnu 1956. napustio je Hrvatsku.
Trenerska karijera u Njemačkoj U Njemačkoj odmah biva uvršten u stručni stožer reprezentacije kao pomoćnik izborniku Seppu Herbergeru. Godinu dana poslije odlazi u Stuttgart i preuzima treniranje momčadi Stuttgarter Kickersa. Potom je bio trener u Heilbronnu, gdje se razbolio i prestao aktivnom djelatnošću. Umro je u 74. godini, 10. travnja 1982. i pokopan na gradskom groblju u Heilbronnu.
Izvori
HÜGL, Bernard, Hrvatski biografski leksikon Hügl, Bernard, Nogometni leksikon Ivica Buljan, Prognanstvo velikog, Olimp, broj 44, rujan 2012. ] (srpski) Istorija fudbala u Vrbasu 1912-1932
Kategorija:Hrvatski nogometaši Kategorija:Izbornici hrvatske nogometne reprezentacije Kategorija:Nogometaši Građanskog Kategorija:Jugoslavenski nogometni reprezentativci Kategorija:Treneri GNK Dinama Kategorija:Treneri NK Osijeka Kategorija:Nijemci u Hrvatskoj Kategorija:Nijemci u Srbiji