Rodni identitet (eng. gender identity) podrazumijeva osobni osjećaj vlastitog roda.Sexual Orientation and Gender Expression in Social Work Practice, ur. Deana F. Morrow i Lori Messinger (2006., ), str. 8: "Gender identity refers to an individual's personal sense of identity as masculine or feminine, or some combination thereof." Rodni identitet može odgovarati osobi pri rođenju dodijeljenom spolu ili se može razlikovati od njega. Rodno izražavanje obično odražava čovjekov rodni identitet, ali to nije uvijek slučaj. Iako se osoba može ponašati u skladu s određenom rodnom ulogom, ili imati takve stavove i izgled, takvo izražavanje ne mora nužno odražavati njezin rodni identitet. Izraz rodni identitet izvorno je smislio Robert J. Stoller 1964.
Sva društva imaju skup rodnih kategorija koji mogu poslužiti kao osnova čovjekova samoidentiteta u odnosu na druge članove društva.V. M. Moghadam, „Patriarchy and the politics of gender in modernising societies”, International Sociology, 1992: "All societies have gender systems." U većini društava postoji osnovna podjela između rodnih atributa dodijeljenih muškarcima i ženama. To je rodna binarnost koje se pridržava većina ljudi i koja uključuje očekivanja muškosti i ženstvenosti u svim aspektima spola i roda: biološki spol, rodni identitet, i rodno izražavanje.Jack David Eller, Culture and Diversity in the United States (2015., ), str. 137: "most Western societies, including the United States, traditionally operate with a binary notion of sex/gender" Neki se ljudi ne identificiraju s nekim ili sa svim aspektima roda dodijeljenog njihovom biološkom spolu;For example, "transvestites [who do not identify with the dress assigned to their sex] existed in almost all societies." (G. O. MacKenzie, Transgender Nation (1994., ), str. 43.) "There are records of males and females crossing over throughout history and in virtually every culture. It is simply a naturally occurring part of all societies." (Charles Zastrow, Introduction to Social Work and Social Welfare: Empowering People (2013., ), str. 234, quoting the North Alabama Gender Center.) neki od tih ljudi su transrodni, nebinarni ili queer. Neka društva imaju trećorodne kategorije.
Spolni identitet obično se formira u dobi od tri godine, kada dijete sebe prepoznaje kao "muško" ili "žensko". Nakon treće godine života izuzetno ga je teško promijeniti, a pokušaji promjene mogu rezultirati rodnom disforijom.Boles, 2013., str. 101–02. Vjeruje se da na njegovo stvaranje djeluju i biološki i društveni čimbenici..
Dob formiranja Postoji nekoliko teorija o tome kako i kada se oblikuje rodni identitet, a proučavanje predmeta je teško jer nedostatak govora kod djece zahtjeva od istraživača da pretpostavljaju na osnovu neizravnih dokaza. John Money sugerirao je da bi djeca mogla biti svjesna i pridavati određeno značenje rodu već u dobi od 18 mjeseci do dvije godine; Lawrence Kohlberg tvrdi da se rodni identitet formira tek u dobi od tri godine. Opće je prihvaćeno mišljenje da je temeljni rodni identitet čvrsto oblikovan do treće godine.A few authorities say it forms between ages 3–4 rather than precisely at age 3, e.g. George J. Bryjak and Michael P. Soraka, Sociology: Cultural Diversity in a Changing World (ed. Karen Hanson), Allyn & Bacon, 1997; 209–45 U tom trenutku djeca mogu dati jasne izjave o svom rodu i imaju tendenciju birati aktivnosti i igračke koje se smatraju prikladnima za njihov rod (poput lutki za djevojčice, alata za dječake),Christopher Bates Doob, Social Inequality and Social Stratification in US Society iako još uvijek ne razumiju u potpunosti implikacije roda. Nakon treće godine, temeljni rodni identitet izuzetno je teško promijenitiJ. A. Kleeman, The establishment of core gender identity in normal girls. I.(a) Introduction;(b) Development of the ego capacity to differentiate, in the Archives of Sexual Behavior, 1971: "Though gender identity formation continues into young adulthood and core gender identity establishment extends into the fourth year and possibly longer, core gender identity is fairly firmly formed by age 3[.]" a pokušaji mijenjanja mogu rezultirati rodnom disforijom.E. Coleman, Developmental stages of the coming out process, in Journal of homosexuality, 1982: "Core gender and sex-role identities are well-formed by the age of 3 (Money & Ehrhardt, 1972). This is believed because attempts to reassign gender identity after age 3 result in further gender dysphoria." Potvrđivanje rodnog identiteta proteže se od četvrte do šeste godine životaStein MT, Zucker KJ, Dixon SD. December, 1997. "Gender Identity", The Nurse Practitioner. Vo. 22, No. 12, p. 104 i nastavlja se u mladoj odrasloj dobi.
Martin i Rubletaj razvojni proces konceptualiziraju u tri faze: (1) bebe i djeca predškolskog uzrasta uče o definiranim karakteristikama, a to su socijalizirani aspekti roda; (2) oko dobi od 5-7 godina identitet se konsolidira i postaje krut; (3) nakon ovog "vrhunca krutosti", fluidnost se vraća i društveno definirane rodne uloge donekle se opuštaju. Barbara Newmann dijeli ga na četiri dijela: (1) razumijevanje koncepta roda, (2) učenje standarda i stereotipa o rodnoj ulozi, (3) identificiranje s roditeljima i (4) formiranje rodnih preferencija.
Prema agencijama UN-a, rasprave o sveobuhvatnom seksualnom obrazovanju jačaju interes za pitanja roda i rodnog identiteta.
Čimbenici koji utječu na formiranje
Priroda i odgoj Iako formiranje rodnog identiteta nije do kraja shvaćeno, sugerira se da mnogi čimbenici utječu na njegov razvoj. Osobito je upitno u kojoj je to rodni identitet određen socijalizacijom (čimbenici okoliša) nasuprot urođenim (biološkim) čimbenicima, što je trajna rasprava u psihologiji, poznata kao "priroda vs odgoj". Smatra se da oba čimbenika igraju ulogu. Biološki čimbenici koji utječu na rodni identitet uključuju pre- i postnatalnu razinu hormona.Effects of male sex hormones on gender identity, sexual behavior, and cognitive function, Zhong Nan Da Xue Xue Bao, Yi Xue Ban (Journal of Central South University, Medical Sciences), April 2006, 31(2):149–61 Iako genetski faktor utječe i na rodni identitet, ne određuje ga u potpunosti.Susan Golombok, Robyn Fivush, Gender Development (1994, ), p. 44: "When assigned and raised as boys, these genetic girls adopt a male gender identity and role, showing that a Y chromosome is not necessary for gender development to proceed in a male direction."
Društveni faktori koji mogu utjecati na rodni identitet uključuju ideje o rodnim ulogama koje prenose obitelj, autoriteti, masovni mediji i drugi utjecajni ljudi u djetetovom životu. Kada djecu odgajaju osobe koje se pridržavaju strogih rodnih uloga, vjerojatnije je da će se ponašati na isti način, poklapajući svoj rodni identitet s odgovarajućim stereotipnim rodnim obrascima. Jezik također igra ulogu: djeca, dok uče jezik, uče odvajati muške i ženske karakteristike i podsvjesno prilagođavaju vlastito ponašanje tim unaprijed određenim ulogama.Williams, Michael, "Cultural Identity, Language Identity, Gender Identity", "The English Academy of South Africa", 2011 Teorija društvenog učenja postavlja da djeca razvijaju svoj rodni identitet promatrajući i oponašajući rodno povezana ponašanja, a zatim bivaju nagrađena ili kažnjena za takvo ponašanje.Myers, David G. (2008). Psychology. New York: Worth. Ljudi koji okružuju djecu oblikuju njihovo ponašanje na način da ih djeca pokušavaju oponašati i slijediti.
John Money bio je ključan u ranim istraživanjima rodnog identiteta, iako je koristio izraz rodna uloga. Nije se složio s prethodnom školom mišljenja da je spol određen isključivo biologijom. Tvrdio je da se dojenčad rađaju prazna i da bi roditelj mogao odlučiti o spolu svoje bebe. Prema mišljenju Moneya, ako bi roditelj odgajao svoje dijete kao suprotni spol, dijete bi vjerovalo da je rođeno u tom spolu i postupalo u skladu s tim. Money je vjerovao da odgoj može nadvladati prirodu.
Poznati primjer u raspravi o prirodi i njegovanju slučaj je Davida Reimera, inače poznatog kao "John/Joan". Kao beba, Reimer je prošao kroz neispravno obrezivanje, izgubivši muške genitalije. Psiholog John Money uvjerio je Reimerove roditelje da ga odgajaju kao djevojčicu. Reimer je odrastao kao djevojčica, odijevajući se u djevojačku odjeću i okružen djevojačkim igračkama, ali nije se osjećao kao djevojčica. Nakon što je pokušao izvršiti samoubojstvo u dobi od 13 godina, rečeno mu je da je rođen s muškim genitalijama, te se podvrgnuo operaciji rekonstrukcije. Taj se slučaj suprotstavlja Moneyevoj hipotezi da biologija nema nikakve veze s rodnim identitetom ili ljudskom seksualnom orijentacijom.
Jedna od kritika slučaja Reimer jest da je Reimer izgubio penis u dobi od osam mjeseci i podvrgnut je operaciji promjene spola sa sedamnaest mjeseci, što je možda značilo da je Reimer već bio socijaliziran kao dječak. Bradley i sur. (1998.) izvještavaju o kontrastnom slučaju 26-godišnje žene s XY kromosomima koji je izgubila penis, te se podvrgnuta operaciji promjene spola između dva i sedam mjeseci starosti (znatno ranije od Reimera). Njeni su je roditelji također odgajali dijete kao djevojčicu, ali upornije od Reimerovih roditelja i ona je ostala ženom u odrasloj dobi. Izjavila je da je tijekom djetinjstva uživala u stereotipno muškim igračkama i interesima, iako su joj prijateljice iz djetinjstva bile djevojčice. Dok je bila biseksualna, imala je veze i s muškarcima i sa ženama, smatrala je da su žene seksualno privlačnije i o njima je više maštala. Njezin posao u vrijeme studija bilo je zanimanje kojim su se bavili gotovo isključivo muškarci. Griet Vandermassen tvrdi da, budući da su ovo jedina dva slučaja koja su dokumentirana u znanstvenoj literaturi, to otežava donošenje bilo kakvih čvrstih zaključaka o podrijetlu rodnog identiteta, posebno s obzirom na to da su dva slučaja došla do različitih zaključaka. Međutim, Vandermassen također tvrdi da transrodne osobe podržavaju ideju rodnog identiteta kao biološki ukorijenjenog, jer se ne identificiraju sa svojim anatomskim spolom, unatoč odgoju i ojačanom ponašanju u skladu sa svojim anatomskim spolom.Vandermassen, Griet. Who's afraid of Charles Darwin?: debating feminism and evolutionary theory. Rowman & Littlefield Publishers, 2005, pp.112-113
Većina se znanstvenika nije usudila kritizirati Moneyovu teoriju, koja je navelike podržana od feminističkog i LGBT pokreta, putem mreže rodnih studija na mnogim sveučilištima. Milton Diamond bio je jedan od rijetkih znanstvenika koji su otvoreno izlagali neslaganje s Moneyem i usprotivili se njegovom argumentu. Diamond je pridonio istraživanjima na trudnim štakorima koja su pokazala da hormoni igraju glavnu ulogu u ponašanju različitih spolova. Istraživači u laboratoriju ubrizgavao je trudnom štakoru testosteron, koji bi potom pronašao put do djetetova krvotoka. Rođene ženke imale su genitalije koje su izgledale poput muških genitalija. Ženke u leglu također su se ponašale poput mužjaka štakora, pa bi čak pokušavale spolno općiti s drugim ženkama štakora, dokazujući da je biologija igrala glavnu ulogu u ponašanju životinja.