Rogier van der Weyden (1399./1400. – 18. lipnja 1464.) je bio flamansko-nizozemski slikar rane sjevernoeuropske renesanse.
Životopis mini|250px|lijevo|<center>Skidanje s križa, 1443., ulje na drvu, 220 × 262 cm, Muzej Prado, Madrid.<center> Van der Weyden na nizozemskom znači: „od pašnjaka“. Rogier je u svom rodnom Тournaiju, već 1427. godine postao učenikom slavnoga slikara Roberta Campina, poznatog kao „Majstor iz Flemalea“.
Službeni slikar grada Bruxellesa postao je 1435. god., a potvrđeno je kako je boravio u Italiji od 1440. – 1450-ih (u Rimu, Firenci i Ferrari). Začudo, ova posjeta nije utjecala na njegov osebujni slikarski stil. Ostatak života proveo je u Bruxellesu.
Kao izuzetno utjecajan slikar, van der Weyden je polovicom 15. stoljeća ustanovio radionicu uživajući veliki ugled i izvan vlastite zemlje, a tehnička spretnost i samopouzdanje naveli su ga na preuzimanje monumentalnih narudžaba. Poznavali su ga i posjećivali mnogi talijanski umjetnici s kojima je razmjenjivao ideje i tehnike, a u svom ga djelu De Icona (O slici) spominje i talijanski humanistički teolog Nikola Kuzanski.
Djelo
Rogierove žive i izražajne, ali suptilne slikarske kompozicije, snažno su utjecale na Flamansku i Njemačku umjetnost. Njegova djela su u Italiji potakla umjetnike da populariziraju uljene boje.
Premda nije poznavao Jan van Eycka, sigurno je bio upućen u njegov rad jer je način na koji je upotrebljavao uljene boje i pozornost detaljima svojstveno obima autorima. Naime, važnije mu je prikazivanje ljudskih osjećaja od lirskog realizma, što se može vidjeti po emotivnosti i dramatičnosti kompozicija kao što je njegovo remek-djelo „Skidanju s križa“ (1435. – 1440.), djelo koje je daleko snažnije i emotivnije od djela Roberta Campina i Jana van Eycka. Također je van der Weyden, za razliku od Van Eycka, imao običaj da nacrta detalje prije nanošenja boje.
Umjetnička ocjena o njemu se temelji na još nekoliko djela koja mu se pripisuju, među kojima je i Posljednji sud (1444. – 1448.) naručen za Hôtel-Dieu (konačište za hodočasnike) u burgundskom gradiću Beaune. To je veliko, ambiciozno djelo koje na devet drvenih ploča prikazuje konačno suđenje dušama.
Njegov najznačajniji učenik je bio Hans Memling.
Najvažnija djela
Skidanje s križa (1435. – 1440.), Prado, Madrid Sveti Luka slika Gospu (1435. – 1440.), Muzej umjetnosti, Boston Oltar Miraflores (oko 1440.), Državni muzej, Berlin Oltar s raspelom (1445.), Muzej povijesti i umjetnosti, Berlin Vladelin triptih (1445. – 1450.), Državni muzej, Berlin Sveti razgovor (1450.), Državni muzej, Frankfurt Braque triptih (1450.), Louvre, Pariz Posljednji sud (1451.), Hospital, Beaune (Francuska) Poklonstvo mudraca (око 1455.), Stara pinakoteka, München Portret kralja Filipa Dobrog (око 1456. – 1458.), Muzej umjetnosti, Antwerpen Portret Karla Smjelog (око 1456. – 1458.), Muzej umjetnosti, Bruxelles Bogorodica s djetetom (1460.), Državni muzej, Berlin Francesco d'Este (око 1460.), Metropolitan muzej, New York Oplakivanje Krista (1465.), Državni muzej, New York
Galerija
Vanjske poveznice Rogier van der Weyden na Web Gallery of Art Rogier van der Weyden (online galerija)
Kategorija:Flamanski slikari Kategorija:Renesansni slikari