Vanja Radauš (Vinkovci, 29. travnja 1906. – Zagreb, 24. travnja 1975.), bio je hrvatski kipar, slikar i književnik. Jedan je od najznačajnijih protagonista hrvatske likovne umjetnosti 20. stoljeća.D. J., Trideset sjajnih portreta kipara koji je obilježio 20. stoljeće, Večernji list, 30. svibnja 2010., preuzeto 3. lipnja 2012.

Životopis Ivan Vanja Radauš rođen je u Vinkovcima 1906. godine. Bio je jedno od petero djece oca Franje i majke Terezije (rođ. Andress). U rodnome gradu od 1913. do 1923. godine polazio je osnovnu školu, te gimnaziju koju nije završio. Studirao je kiparstvo na Akademiji, u Zagrebu, od 1924. do 1930. godine, gdje je i diplomirao.Vanja Radauš, Kosilica vremena, Matica hrvatska, Zagreb, 1971., Bilješka o piscu Nakon što je diplomirao kod Ivana Meštrovića na Akademiji otišao je u Pariz na jednogodišnje usavršavanje.Davorin Vujčić, Mirogojski opus Vanje Radauša // Anali Galerije Antuna Augustinčića, 30 (2010.), podrubnica 1, na str. 53., pristupljeno 23. veljače 2023. Od povratka iz Pariza 1931. godine djelovao je kao slobodni umjetnik i počeo je izlagati na izložbama u zemlji i inozemstvu, a prvu samostalnu izložbu imao je 1939. godine u zagrebačkome salonu Ulrich. Od 1939. do 1943. godine bio je nastavnik na Obrtnoj školi u Zagrebu. Od 1943. godine sudjelovao je u Narodnooslobodilačkom pokretu za vrijeme Drugoga svjetskog rata.

Bio je redoviti profesor na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti od 1945. do 1969. godine. Od 1947. godine član je JAZU, a od 1950. godine je, kao majstor kiparstva, vodio svoju majstorsku radionicu za studente postdiplomce.

Vanja Radauš je na nagovor skladateljice Ivane Lang izradio kip Vatroslava Lisinskoga koji se i danas čuva u Glazbenoj školi Vatroslava Lisinskoga u Zagrebu.

Godine 1975. počinio je samoubojstvo, što kao uzrok smrti nije razjašnjeno u potpunosti.Jelka Radauš: Moj se muž sigurno nije ubio, Jutarnji list, 17. lipnja 2006., (Članak sadrži opširni životopis i izjave supruge), (u međumrežnoj pismohrani archive.org 21. siječnja 2014.), pristupljeno 2. listopada 2017.Radauš, Vanja (Ivan) , Hrvatski biografski leksikon, Davorin Vujčić i Martina Kokolari (2015.), pristupljeno 2. listopada 2017.

Pokopan je na zagrebačkome groblju Mirogoju.Gradska groblja Zagreb - R, gradskagroblja.hr, preuzeto 22. veljače 2013.

Djelo Kiparstvo je diplomirao 1930. godine na zagrebačkoj Likovnoj akademiji kod Ivana Meštrovića. U prvome razdoblju (1932. – 1943.) stvarao je pod utjecajem Rodina, Bourdellea. Godine 1932. postao je članom grupe Zemlja i izlagao je na mnogim skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu. Od 1936. godine radio je seriju crteža "Dance macabre", a 1937. godine dekalkomanijeVanja Radauš, Dekalkomanija, Zavičajni muzej Stjepana Grubera, preuzeto 30. svibnja 2010. koje prethode hrvatskoj nefigurativnoj umjetnosti lirske orijentacije. Vanja Radauš 1950. godine izabran je, uz Vojina Bakića, Kostu Angelija Radovanija i Zorana Mušiča, i predstavljao je Jugoslaviju na Venecijanskom bijenalu.

Snažan pečat ostavio je svojim kiparskim ciklusima (Tifusari, 1956. – 1959., Panopticum croaticum, 1959. – 1961., Čovjek i kras, 1961. – 1963., Krvavi fašnik, 1966., Apstraktne forme, 1966. – 1968., Zatvori i logori, 1969., te Stupovi hrvatske kulture, 1969. – 1975.). Raspon Radauševa opusa proteže se od medalje do spomeničkih ostvarenja. U vrijeme Domovinskog rata šest Radauševih skulptura (Tifusar, Tifusar II., Tifusar III., Tifusar IV., Tifusar V., Tifusarka i dijete) koje su bile u sklopu "Memorijalnoga prirodnoga spomenika i rezervata Bijeli potoci – Kamensko" (Korenica) za vrijeme okupacije područja od 1991. do 1995. godine otkinuto je s postolja i nestalo.Memorijalni prirodni spomenik i rezervat Bijeli potoci – Kamensko. Štete na građi, ratne-stete.mdc.hr, pristupljeno 23. veljače 2023.

spomenik u Perivoju slobode, Karlovac,Naručeno čišćenje spomenika u Perivoju – o cijeni ovisi hoće li ruglo zablistati , KAportal, 10. travnja 2012. 1955.

Književno stvaralaštvo mini|Grob Vanje Radauša na Mirogoju mini|Vanja Radauš, poštanska marka, Znameniti Hrvati, 2006.Sandra Cekol, Filatelija: Motivi prigodnih maraka. Tvorac i obnovitelj, Vijenac, broj 316, 13. travnja 2006., preuzeto 22. veljače 2013.

Vanja Radauš za života objavio je dvije zbirke pjesama, Slavonijo zemljo plemenita iz 1969. godine i Kosilica vremena, objavljenu 1971. godine te poemu Requiem za tifusare, isto 1971. godine.Matica hrvatska. Katica Čorkalo, Pjesnik zemlje i prozaik sjećanja, preuzeto 22. veljače 2013.dr. sc. Anica Bilić, Vanji Radaušu (1906.-1975.), prigodom stogodišnjice rođenja, Glasnik ZAKUD-a, godina I, broj 2, prosinac 2005., str. 18., (u međumrežnoj pismohrani archive.org 6. kolovoza 2016.), preuzeto 23. veljače 2023. Posmrtno je 2000. godine dr. Hrvojka Mihanović-Salopek priredila knjigu pjesama Buđenje snova, Radauševu donedavno nepoznatu rukopisnu poeziju nastalu od 1968. do 1974. godine.vjesnik.hr: Sead Begović, Ljepotnost želje za običnim, preuzeto 23. veljače 2011.HAZU: Hrvojka Mihanović-Salopek, Priređene knjige i rukopisi, preuzeto 23. veljače 2011. Njegov prozni opus, većinom, ostao je neobjavljen, a za života objavio je dva ulomka romana Let u bezdan i Vihori u virovima (1973.).

Pjesnički utjecaj Nekoliko pjesama Vanje Radauša uglazbila je skladateljica Ivana Lang.'Muzički informativni centar' Radaušev pjesnički opus bio je izvorom njezina trajnoga interesa potkraj pedesetih i na početku šezdesetih godina 20. stoljeća, te ona tada piše popijevku Slavonija, prvu na njegov tekst.Bosiljka Perić-Kempf, Matica hrvatska. Glazbena povijest: Intimistički opus Ivane Lang, preuzeto 3. lipnja 2012. Na njegove tekstove zatim sklada, 1965. godine, i popijevku Lisinskom (op. 65) te, 1970. godine, ciklus Bezimenoj (op. 75): "Da li se svjetovi gase", "Da li je ovo oblak u mojoj sobi", "Svejedno da li su pravci krivulje", "Prošla je godina", a 1974. godine popijevku Prosula se sunčina (op. 85).Baza autora. Ivana Lang Beck, zamp.hr, pristupljeno 2. listopada 2017.

Književna djela Mi pamtimo..., Nakladni zavod Hrvatske, Zagreb, 1945. Slavonijo zemljo plemenita, (zbirka pjesama), izabrao i priredio Ivo Hergešić, Zora, Zagreb, 1969. 1. Znanstveni sabor Slavonije i Baranje, JAZU, Zagreb, 1970. (urednik) Arhitektonski spomenici Slavonije: tursko razdoblje, barok i klasicizam, Povijesni muzej Hrvatske-JAZU, Zagreb, 1971. (urednik) Kosilica vremena, (zbirka pjesama), Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb, 1971. Requiem za tifusare, (poema), Vlastita naklada, Zagreb, 1971. Srednjovjekovni spomenici Slavonije, JAZU, Zagreb, 1973. Spomenici Slavonije iz razdoblja XVI do XIX stoljeća, JAZU, Zagreb, 1975. Posmrtno Slavonijo, zemljo plemenita / Vanja Radauš, (prir. i pog. napisao Goran Rem), Privlačica, Vinkovci, 1994.

Buđenje snova, (knjiga pjesama), Naklada Ljevak, Zagreb, 2000., (prir. dr. Hrvojka Mihanović-Salopek)

Nagrade i odličja 1937.: I. nagrada, Novi Sad. (s Jozom Kljakovićem).Kljaković, Joza (Josip, Jozo) , Hrvatski biografski leksikon, Višnja Flego (2009.), preuzeto 5. kolovoza 2012. 1959.: Godišnja Nagrada Vladimir Nazor – Likovna umjetnost.Dobitnici Nagrade Vladimir Nazor, 1959.-2005., min-kulture.hr, pristupljeno 2. listopada 2017. 1967.: Nagrada AVNOJ-a Orden zasluge za narod II. reda Orden rada s crvenom zastavom Orden Republike sa srebrnim vijencem Orden Republike sa zlatnim vijencem

Spomen Nakon umjetnikove smrti Majstorska radionica na Zmajevcu, kbr. 8, preuređena je za potrebe Hrvatskoga restauratorskoga zavoda u sklopu kojega se nalazi Radauševa spomen soba. 1998.: Otvorena je Memorijalna knjižnica Ivana Vanje Radauša u Gradskoj knjižnici i čitaonici Vinkovci. 2006.: U seriji poštanskih maraka Znameniti Hrvati izdana je poštanska marka s njegovim likom.

Galerija djela

Vidi još Državni grb Narodne Republike Hrvatske, potpuni dizajn.Stuparić, Darko. Diplomati izvan protokola: ambasadori Titove Jugoslavije, CKD, Zagreb, 1978., str. 75. Pobuna Hrvata u mjestu Villefranche de Rouergue, skulptura.Željka Čorak, Postavljen spomenik Vanje Radauša u Villefranche–de–Rouergueu. Villefranche, pobjeda pamćenja , Vijenac, broj 328, 12. listopada 2006., preuzeto 3. lipnja 2012.

Bilješke Zbog toga što "(...) nije završio gimnaziju, morao je na prijemnom ispitu polagati gomilu testova (...)".

Izvori

Vanjske poveznice

Poštanska markica i životopis na Pošta.hr (u međumrežnoj pismohrani archive.org 1. veljače 2014.) Katalog izložbe održane 2010. na Culture.net PDF (u međumrežnoj pismohrani archive.org 4. ožujka 2016.) Vlasta Markasović, Korpusno i poetičko pozicioniranje književnoga stvaralaštva Vanje Radauša: doktorski rad , mentor: Goran Rem, Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Filozofski fakultet Osijek, Osijek, 2013.

Kategorija:Hrvatski slikari Kategorija:Hrvatski kipari Kategorija:Hrvatski književnici Kategorija:Hrvatski pjesnici Kategorija:Životopisi, Vinkovci Kategorija:Hrvati češkog porijekla Kategorija:Hrvatski medaljeri Kategorija:Dobitnici Nagrade Vladimir Nazor za likovne umjetnosti