Michael Phelps (, 30. lipnja 1985.) je američki plivač, višestruki svjetski rekorder, svjetski prvak i olimpijski pobjednik.

Phelps se kao 15-godišnjak prvi puta predstavio svijetu na Olimpijskim igrama u Sydneyu, 2000. godine kao najmlađi američki plivač u posljednjih 68 godina. Iako tada nije osvojio medalju, to mu je prvo veliko natjecanje poslužilo kao veliko iskustvo, jer je svega 5 mjeseci nakon sydneyskih Igara Phelps postavio svoj prvi svjetski rekord – na 200 m delfinovim načinom. Imao je tada 15 godina i 9 mjeseci i postao je tako najmlađi plivač (muški), svjetski rekorder. Poslije je sve krenulo kao po traci.

Godine 2001., na Svjetskom prvenstvu u plivanju, u japanskoj Fukuoki obara svoj vlastiti svjetski rekord na 200 m delfin (1:54.58). 2002., na plivačkom mitingu u Fort Lauderdaleu, na Floridi Phelps obara svjetski rekord na 400 m mješovito, te postavlja najbolja američka vremena na 100 m delfin i 200 m mješovito.

Godine 2003. obara ponovo vlastiti svjetski rekord na 400 m mješovito (4:09.09), a u lipnju iste godine ruši svjetski rekord na 200 m mješovito (1:56.04), a na Svjetskom prvenstvu u plivanju, u Barceloni osvaja četiri zlatne i dvije srebrne medalje.

Dana 7. srpnja 2004., u sklopu američkih plivačkih trialsa, Phelps opet obara vlastiti svjetski rekord na 400 m mješovito (4:08.41).

Godine 2005. na Svjetskom prvenstvu u plivanju, u Montrealu, još je bolji nego u Barceloni, dvije godine ranije, jer osvaja pet zlatnih i jednu srebrnu medalju. Jedini poraz nanio mu je njegov sunarodnjak Ian Crocker, na 100 m delfin.

Dvije godine potom, na Svjetskom prvenstvu u Melbourneu, Phelps potpuno i neprikosnoveno dominira i osvaja zlata u svim disciplinama u kojima je nastupio, sveukupno sedam zlatnih medalja!

Dobitnik je, za Amerikance prestižne, Sullivanove nagrade (Sullivan Award), za 2003. godinu.

Olimpijske igre u Ateni 2004. godine

Zbog Phelpsove dominacije u predolimpijskom razdoblju počelo ga se uspoređivati s njegovim slavnim sunarodnjakom Markom Spitzom koji se na Olimpijskim igrama u Münchenu 1972. okitio sa 7 zlatnih medalja, postavivši pritom i 7 svjetskih rekorda. Phelps je imao priliku dostići pa i prestići Spitzov podvig, jer je za Igre u Ateni izborio nastup u sljedećim disciplinama: 200 m slobodno, 100 m delfin, 200 m delfin, 100 m leđno, 200 m leđno, 200 m mješovito, 400 m mješovito, te u dvije štafete, a moguće i tri, ovisno o plasmanu na 100 m delfin.

14. kolovoza 2004. Phelps osvaja svoje prvo olimpijsko zlato, na 400 m mješovito, uz novi svjetski rekord (4:08.26). 17. kolovoza osvaja dvije zlatne olimpijske medalje: na 200 m delfin, s novim olimpijskim rekordom, te u sastavu američke štafete 4 x 200 m slobodno. 19. kolovoza ponovo zlato, na 200 m mješovito, a 20. kolovoza, u finalu utrke na 100 m delfin pobjeđuje svog sunarodnjaka, inače favorita, i svjetskog rekordera, Iana Crockera za cigle 4 stotinke sekunde i time stječe pravo nastupa i u trećoj štafeti, 4 × 100 m mješovito. Phelps je međutim bio već umoran od silnih utrka, te je, odradivši polufinale, zadnjeg dana plivačkih natjecanja na Igrama u Ateni, 21. kolovoza, prepustio mjesto u štafeti 4 × 100 m mješovito drugoplasiranom Crockeru, koji je tako pobjedom (i svjetskim rekordom) američke štafete u finalu, također zaradio olimpijsko zlato, a isto je pripalo i Phelpsu, kao plivaču te štafete u polufinalu.

Međutim, prije toga, američka štefeta 4 × 100 slobodno zauzela je “tek” treće mjesto, a i sam Michael Phelps se morao zadovoljiti broncom na 200 m slobodno. Tako je on od nadmašivanja Spitzova podviga morao ovaj puta odustati. Ali, svejedno, njegov je uspjeh na atenskim Igrama ogroman: osvojio je 8 medalja – 6 zlatnih i 2 brončane, izjednačivši, brojem medalja, a sjajem nadmašivši, podvig sovjetskog gimnastičara Aleksandra Dityatina s Olimpijskih Igara u Moskvi, 1980. (Dityatin – 3 zlatne, 4 srebrne i 1 brončana medalja).

Datum Disciplina Rezultat Vrijeme14. kolovoza 400 metara mješovito Zlatna medalja 4:08.26 (SR)15. kolovoza 4 x 100 metara slobodno Brončana medalja 3:14.62 16. kolovoza 200 m slobodno Brončana medalja 1:45.32 17. kolovoza 200 m delfin Zlatna medalja 1:54.04 (OR)17. kolovoza 4 x 200 m slobodno Zlatna medalja 7:07.33 19. kolovoza 200 m mješovito Zlatna medalja 1:57.14 (OR)20. kolovoza 100 m delfin Zlatna medalja 51:25 (OR)21. kolovoza 4 x 100 m mješovito Zlatna medalja 3:30.68 (SR)

Olimpijske igre u Pekingu 2008. godine

Kvalificiravši se na američkim plivačkim trialsima, u devet disciplina (100 i 200 m delfin, 200 i 400 m mješovito, 200 m slobodno, te u sve četiri štafete), Phelps je stigao u Peking opet s naumom da obori podvig nad podvizima legendarnog Spitza, da osvoji 9 zlatnih olimpijskih medalja.

10. kolovoza, pobjedom, i svjetskim rekordom (4:03.84) na 400 m mješovito, on počinje u ostvarivanju tog svog nauma.

Idući dan, 11. kolovoza, on, u sastavu američke štafete 4 x 100 m slobodno, osvaja svoje drugo olimpijsko zlato u Pekingu, deveto sveukupno, i to ponovo sa svjetskim rekordom (3:08.24), i kao prva izmjena štafete postavlja svoj osobni rekord na 100 m slobodno (47.51), a tim rezultatom ostaje, i zaključno sa završetkom plivačkih natjecanja na Olimpijskim igrama u Pekingu, treći plivač u povijesti te discipline. Cilj je dotaknuo kao drugi, iza Australca Eamona Sullivana, koji pak u toj prvoj izmjeni postavlja novi svjetski rekord na 100 m slobodno (47.24). Ali Phelps ovo zlato može zahvaliti posljednjem članu svoje štafete, Jasonu Lezaku, koji je sustigao i prestigao posljednjeg člana francuske štafete, dotadašnjeg svjetskog rekordera na 100 m slobodno (47.50), Alaina Bernarda. Da bi to uspio, Lezak je morao otplivati najbržih 100 m u povijesti plivanja (46.06), što se ne računa kao svjetski rekord, jer je postignuto tzv. letećim startom.

12. kolovoza osvaja svoje treće zlato na ovim Igrama, i suvereno, s velikom prednošću, pobjeđuje na 4×100 m prsno popravivši svoj svjetski rekord za 90 stotinki (1:42.96). Osvajanjem ove zlatne medalje, devete sveukupno, Michael Phelps se na listi najuspješnijih olimpijaca u povijesti, po broju osvojenih zlata izjednačio s najvećim velikanima športa i olimpizma: Larisom Latinjinom, Paavom Nurmijem, Markom Spitzom i Carlom Lewisom i onda potom isti dan osvaja četvrtu zlatnu medalju na 200 m slobodno s vremenom 3:34.67 čime nije oborio svoj rekord

13. kolovoza osvaja najprije zlatnu medalju na 200 m delfin, ponovo sa svjetskim rekordom (1:52.03), i to mu je četvrta na ovim Igrama, sveukupno jedanaesta zlatna olimpijska medalja u karijeri, čime izbija sam na prvo mjesto najuspješnijih olimpijaca u povijesti Olimpijskih igara modernog doba. Istoga dana, nešto kasnije, kao prvi plivač američke štafete 4 x 200 m slobodno, osvaja još jednu zlatnu medalju, i opet sa svjetskim rekordom (6:58.56), kao prva štafeta u povijesti plivanja ispod 7 minuta.

15. kolovoza rutinski osvaja sedmu zlatnu pekinšku medalju u disciplini 200 m mješovito, u kojoj je godinama neprikosnoven, uz novi svjetski rekord (1:54.23), a idući dan, 16. kolovoza, u bazenu je prava drama. Phelps kreće na svoje sedmo olimpijsko zlato u Pekingu, na 100 m delfinovim stilom. Izvrsni srpski plivač Milorad Čavić postigao je u polufinalu vrijeme od 50.92 sec, 5 stotinki bolje od Phelpsa. U finalu se vodi ogorčena borba. Čavić vodi do zadnjeg metra i samo ga neizvršeni pokret rukom udaljuje od zlata. Čavić se, naime, rubu bazena približava kroz vodu, a Phelps ide u posljednji zamah, kroz zrak, i dotiče rub bazena 1 stotinku sekunde prije Čavića, za 50.58 sec (Čavić 50.59). To je najteži, najneizvjesniji, a ujedno i jedini finalni nastup Michaela Phelpsa u kojem nije postavio svjetski (ostaje 50.40 Iana Crockera), nego "samo" olimpijski rekord.

Ovom (teškom) pobjedom i osvojenom sedmom zlatnom olimpijskom medaljom na jednim Igrama izjednačuje legendarni podvig Marka Spitza, s Igara u Münchenu, 1972. godine.

Posljednjeg dana plivačkih natjecanja na Igrama u Pekingu, 17. kolovoza, Michael Phelps osvaja posljednju, devetu, zlatnu olimpijsku medalju u završnoj disciplini svakog plivačkog natjecanja – na 4 x 100 m mješovito. Ova je zlatna medalja njemu bila, takorekuć, osigurana jer američki plivači u ovoj disciplini gotovo nikada ne gube prvo mjesto, osim možda zbog diskvalifikacije. Zato je uoči utrke i neposredno pred start Phelps svojim kolegama, (Aaron Peirsol, Brendan Hansen i Jason Lezak), neprestano ponavljao da paze na svako startanje. On sam je nastupio kao treća izmjena u toj štafeti, plivajući 100 m delfin, i donio odlučujuću prednost posljednjem plivaču, Jasonu Lezaku, koji ni ovaj put nije dozvolio da ga pretekne novi svjetski rekorder na 100 m slobodno, Australac Sullivan. Američka štafeta završava plivačka natjecanja s novim svjetskim rekordom: 3:29.34.

Tako je Michael Phelps detronizirao svog legendarnog prethodnika Marka Spitza.

1972. godine – Mark Spitz, na Olimpijskim igrama u Münchenu: sedam zlatnih medalja, sedam svjetskih rekorda.

2008. godine – Michael Phelps, na Olimpijskim igrama u Pekingu: osam zlatnih medalja, sedam svjetskih rekorda i dva olimpijska rekorda

Datum Disciplina Rezultat Vrijeme10. kolovoza 400 metara mješovito Zlatna medalja 4:03.84 (SR)11. kolovoza 4 x 100 metara slobodno Zlatna medalja 3:08.24 (SR)12. kolovoza 200 m slobodno Zlatna medalja 1:42.96 (SR)13. kolovoza 200 m delfin Zlatna medalja 1:52.03 (SR)13. kolovoza 4 x 200 m slobodno Zlatna medalja 6:58.56 (SR)15. kolovoza 200 m mješovito Zlatna medalja 1:54.23 (SR)16. kolovoza 100 m delfin Zlatna medalja 50.58 (OR)17. kolovoza 4 x 100 m mješovito Zlatna medalja 3:29.34 (SR)

(SR): Svjetski rekord

(OR): Olimpijski rekord

Olimpijske igre u Londonu 2012.

Ovjenčan neprolaznom slavom koju je stekao fantastičnim dostignućem četiri godine ranije, na Igrama u Pekingu, Phelps se je malo opustio, ali to je, realno i bilo za očekivati jer ni stroj, a kamoli čovjek, ne može ostati u savršeno visokoj formi cijeli svoj športski vijek, pogotovo nakon takvog zenita kakav je Phelps dostigao na Igrama u Pekingu, ali i velikih uspjeha na Svjetskim prvenstvima u plivanju u Rimu 2009. i Šangaju 2011.

Na američkim plivačkim Trialsima, održanim od 25. lipnja do 2. srpnja 2012. u Omahi, Nebraska, Phelps se je kvalificirao u identično svih osam disciplina kao i za Igre u Pekingu, ali nipošto onako uvjerljivo kao četiri godine ranije, pa je u dogovoru s trenerom, Bobom Bowmanom, odlučio ne nastupiti u Londonu na 200 m slobodno.

Svoj prvi nastup na Igrama u Londonu, 28. srpnja, Phelps započinje, za njega, neslavno. Na 400 m mješovito u finalu zauzima (za njega) "tek" 4. mjesto, a pobjeđuje njegov veliki rival, sunarodnjak Ryan Lochte, a ispred Phelpsa su još Brazilac Thiago Pereira i Japanac Kosuke Hagino.

Ni drugi njegov nastup sljedećeg dana, štafetna utrka 4 x 100 m slobodno ne donosi ni njemu, ni Amerikancima očekivanu zlatnu medalju, na što su američki plivači na Olimpijskim igrama takorekuć "pretplaćeni". Naime, američka štafeta u kojoj je Phelps plivao drugu izmjenu i postigao drugo najbrže vrijeme od svih plivača u toj utrci uvjerljivo vodi sve do zadnje izmjene kada Ryan Lochte gubi veliku prednost od izvrsnog Francuza Yannick Angela, koji tu posljednju izmjenu pliva brže od Lochtea točno za (ogromnu) 1 sekundu. Tako Michael Phelps srebrnom medaljom započinje svoje četvrte Olimpijske igre.

Ni njegov treći finalni nastup, 31. srpnja, u disciplini u kojoj suvereno vlada više od desetljeća, 200 m leptir, i u kojoj je svjetski i olimpijski rekorder, ne donosi mu zlato. Iako vodi tijekom utrke zbog zakašnjelog zamaha ruke cilj dotiče 5 stotinki sekunde sporije od Južnoafrikanca Chad le Closa.