Manuel II., punim imenom Manuel Maria Filipe Carlos Amélio Luís Miguel Rafael Gonzaga Xavier Francisco de Assis Eugénio de Saxe-Coburgo-Gota e Bragança (Lisabon, 15. studenog 1889.Manuel II. – Proleksis enciklopedija – Twickenham, London, 2. srpnja 1932.), posljednji kralj Portugala, vladao od 1908. do 1910. godine; iz dinastije Braganza-Saska-Coburg-Gotha. Budući da nije imao potomaka, s njime je izumrla glavna nasljedna loza od portugalske kraljice Marije II. († 1853.).
Životopis
Rodio se u Lisabonu, kao mlađi sin portugalskog kralja Karla I. († 1908.) i francuske princeze Amélie Orléanske († 1951.). Kako je bio mlađi sin, nije ga se pripremalo za državničke funkcije, ali dobio je vrlo dobro obrazovanje u humanizmu, jezicima i politici. Razvio je interes za književnost, povijesti i navigaciju.
Na prijestolje je došao, iznenada, dana 1. veljače 1908. godine, nakon što su radikalni republikanci izvršili atentat na njegovog oca, kralja Karla I. i starijeg brata, prijestolonasljednika Luísa Filipea. U trenutku kada je preuzeo vlast, u Portugalu se širilo nezadovoljstvo zbog financijske krize, što je stvaralo jake društvene i političke tenzije i nemire, a to je utjecalo na porast potpore republikanskom uređenju države.
Manuel II. je otpustio autoritarnog predsjednika vlade Joãoa Franco i postavio u vladu umjerene političare kako bi pokušao umiriti nezadovoljnu javnost, ali unatoč tome nastavili su jačati pozivi za ukidanje monarhije i uvođenje republike.Manuel II., portugalski kralj – Britannica Online
Po izbijanju revolucije 4. listopada 1910. godine, Manuel zajedno s kraljevskom obitelji bježi preko Gibraltara u Veliku Britaniju, da bi 5. listopada iste godine bila proglašena Portugalska Republika, a dinastija je svrgnuta s prijestolja.Manuel II., portugalski kralj – Britannica Online
Kralj je ostatak života proveo u egzilu u Ujedinjenom Kraljevstvu. Dana 4. rujna 1913. godine oženio se s princezom Augustom Victoriom de Hohenzollern-Sigmaringen, ali par nije ostavio potomstvo. Manuel II. se i u egzilu nastavio brinuti o interesima svoje domovine i pratiti politička i društvena događanja. Sakupljao je stare i knjige i rukopise povezane s portugalskom kulturom i poviješću, i objavljivao radove koji su ukazivali na njegovu posvećenost u očuvanju kulturne baštine svoje domovine, zbog čega je dobio nadimak Domoljubni. Također, podupirao je humanitarne akcije i podržavao portugalske zajednice šireći dobru volju.
Umro je iznenada, dana 2. srpnja 1932. godine u četrdeset drugoj godini života. Njegovo tijelo je na zahtjev portugalske vlade prebačeno u Lisabon, gdje je pokopan u obiteljskoj kraljevskoj grobnici.
Izvori
Kategorija:Portugalski vladari Kategorija:Braganza-Saska-Coburg-Gotha Kategorija:Pretendenti