Novovjekovna filozofija javlja se u razdoblju prve akumulacije kapitala. U to vrijeme povećava se interes za prirodne znanosti, naročito za matematiku. Pod uticajem prirodnih znanosti, filozofija gubi svoj metafizički značaj, a gnoseologija postaje primarna filozofska disciplina. Tada filozofija traga za znanstvenim metodama.
Javljaju se dva osnovna gnoseološka pravca: Empirizam Racionalizam
Filozofija renesanse Nikola Kuzanski (1401. – 1461.) Giordano Bruno (1548. – 1600.)
Empirizam 17. st Francis Bacon (1561. – 1626.) John Locke (1632. – 1704.) Thomas Hobbes (1588. – 1679.) George Berkeley (1684. – 1753.) David Hume (1711. – 1776.)
Racionalizam 17st. Rene Descartes (1596. – 1650.) Baruch de Spinoza (1632. – 1677.) Gottfried Wilhelm Leibniz (1646. – 1716.)
Prosvjetiteljstvo Voltaire (1694, - 1778.) Jean Jacques Rousseau (1712. – 1778.) Giambattista Vico (1668. – 1744.)
klasični njemački idealizam Immanuel Kant (1724. – 1804.) Johann Gottlieb Fichte (1762. – 1814.) Friedrich Wilhelm Joseph Schelling (1775. – 1854.) Georg Wilhelm Friedrich Hegel (1770. – 1831.)
Kategorija:Povijest filozofije Filozofija