mini|desno | 300px | Radna sredina pilota i astronauta
Zrakoplovna medicina je grana preventivne medicine i medicine rada koja proučava utjecaj letenja, zrakoplova i sredine u kojoj se ono obavlja na organizam letača, pratećeg letačkog osoblja, padobranaca, putnika u zračnom prometu itd. i u praksi primjenjuje specifične metode preventivo medicinske zaštite u sprječavanju negativnog utjecaja letenja na život i zdravlje čovjeka i nastanak izvanrednih događaja i katastrofa (koje karakterizira veliki gubitak ljudskih života, materijalnih dobara i poremećaj ekoloških sustava). I pored postojanja mnogih problema, na koje je u svom okruženju naišlo zrakoplovstvo, liječnik zrakoplovne medicine je samo jedan, od mnogih visoko obrazovanih pojedinaca koji radi na minimiziranja mnogih nuspojava, tako da čovjek može i dalje imati nadmoć u zračnom prostoru.Dehart R. L.; J. R. Davis (2002). Fundamentals Of Aerospace Medicine: Translating Research Into Clinical Applications, 3rd Rev Ed .. United States: Lippincott Williams And Wilkins. p. 720. .
Zrakoplovna medicina je značajna komponenta sigurnosti u zrakoplovstvu i istraživanju svemira.
Povijest Povijest zrakoplovne medicine u svijetu mini|200px|Prva istraživanja započeta su iz balona Zrakoplovna medicina je nastala u ranom 18. stoljeću s prvim fiziološkim studijama liječnika balonista Jean-François Pilâtre de Roziera (1754. – 1785.), iz Metza, prvog čovjeka na svijetu koji je 15. listopada 1783. godine poletio balonom ispunjenim toplim zrakom. Nakon toga žalio se na bolove u ušima i smetnje sluha pri spuštanju. Dakle, prvi čovjek u povijesti koji je poletio i poslije toga dao medicinski opis smetnji iz područja zrakoplovne medicine, bio je liječnik, i prvi čovjek koji je poginuo u zrakoplovnoj nesreći pri eksploziji balona ispunjenog vodikom, sat i pol poslije polijetanja.
Tijekom 1784., godinu dana nakon prvog leta balona, od strane francuskog fizičara Jean Pilâtre de Roziera, i bostonskog fizičara, John Jeffriesa, napravljena je i prva studija visinskog sastava atmosfere uz pomoć balona.
Prvu sveobuhvatnu studiju utjecaja letenja na zdravlje proveo je francuski liječnik Paul Berta, koji je objavio svoja istraživanja o utjecaju promjene sustava i tlaka zraka, s porastom visine na ljude, 1878. godine pod naslovom "La pression barometrique".
mini|200px|lijevo|Selekcija pilota u barokomori
Godine 1894. bečki fiziolog Herman fon Šreter, dizajnirao je masku za kisik s kojom meteorolog Artur Berson postavlja rekord i dostiže visinu od 9.150 metara leteći u balonu.
Prvi propisi za vojne pilote, koje su oni morali poštovati u izvršenju letačkih aktivnosti, doneseni su u SAD-u 1912. godine. Značajan doprinos na tom području dao je liječnik Theodore Lyster, američki pionir zrakoplovne medicine, koji je i otvorio prvi istraživački laboratorij za istraživanja na području zrakoplovne medicine 1918. u New Yorku. Tijekom 1919. godine otvorena je i prva škola za zrakoplovnu medicinu.
U 1929. u SAD-u osnovano je prvo udruženje liječnika zrakoplovne medicine, Aerospace Medical Association (AsMA), pod rukovodstvom Louisa H. Bauera.Asocijacija za kosmičku i zrakoplovnu medicinu (AsMA) Preuzeto jul 2009.
Tijekom 1934. u SAD-u počinju prva proučavanja utjecaja visokih naprezanja tijekom leta na organizam pilota, koja dovode do daljnjeg tehničkog napretka i izrade i razvoja prvog hermetičkog odijela, a nešto kasnije i prvog anti-G kombinezona. Konstrukcija ove opreme omogućila je daljnji razvoj mlaznih zrakoplova, a kasnije i zrakoplova na raketni pogon.
Povijest zrakoplovne medicine na prostoru Srbije i bivše Jugoslavije Povijest zrakoplovne medicine na ovim prostorima datira od 1911. godine, kada je izvršena prva selekcija letača za zrakoplovstvo Kraljevine Srbije. Koliko je to bilo napredno govori podatak da su SAD prvu selekciju provele tek 1917. godine, i da su tada bili treća zemlja u svijetu koja se bavila selekcijom pilota. Od tada pa do Drugog svjetskog rata, zrakoplovna medicina je bila u sastavu Sanitetskog odjela Zapovjedništva zrakoplovstva. U tom razdoblju, jugoslavenska zrakoplovna medicina (naročito zrakoplovna fiziologija) bila je jedna od vodećih u svijetu a njeni liječnici školovali su se u vodećim zemljama na ovom području medicine Francuskoj i Njemačkoj. Jugoslavija je u to vrijeme bila i među rijetkim zemljama koja je imala udžbenik iz zrakoplovne medicine, koji je napisao liječnik i pilot dr. Mihajlo Kostić na hrvatskom jeziku 1941. godine. Dr. Petrović i dr. Nikolić bili su prvi rodonačelnici suvremene zrakoplovne medicine u Kraljevini Jugoslaviji ali je Drugi svjetski rat i njihov odlazak u zarobljeništvo prekinuo njihov rad. Nakon rata oni se nisu priključili daljnjem radu u ovoj grani medicine.Slobodan Rudnjanin, VMA, Institut za zrakoplovnu medicinu, Beograd, Vojnosanitetski pregled vol.64 br.12
mini|300px | lijevo | Laureati zrakoplovne medicine u bivšoj Jugoslaviji; akad.prof.dr.R.Debijađi, prof.dr.A.Radović, prof.dr. S. Dželajlija, prof.dr. Davidović
Svoj puni zamah razvoja zrakoplovna medicina započinje formiranjem "Vazduhoplovnomedicinskog instituta" (VMI) RV i PVO Jugoslavije, 11. studenoga 1945. u Zemunu (Beograd).
Zrakoplovno medicinski institut (VMI) u početku je bio mala specijalizirana bolnica namijenjena oboljelim i ozlijeđenim pilotima, smještena u Zemunu u ulici Sonje Marinković br. 4, koja 1946. godine počinje sa selekcijom letača.
Godine 1947. institut dobiva i oblik znanstvene ustanove jer započinje s istraživanjima na području zrakoplovne medicine. Do 1955. godine osoblje (VMI) se usavršavalo u europskim zemljama i Sjedinjenim američkim državama, a nešto kasnije i u Sovjetskom Savezu. Te godine počinje i primjena suvremene fiziološke trenaže za letače, na temelju iskustava stečenih u SAD-u i SSSR-u.
Od 1981. s ustanovljenjem specijalizacije zrakoplovne medicine (službeno priznate specijalizacije od strane Ministarstva zdravlja Jugoslavije u trajanju od tri godine) VMI postaje i nastavna baza Vojnomedicinske akademije za realizaciju školovanja svih profila liječnika na području zrakoplovne medicine za potrebe tadašnje JNA. U listopadu 1983. Jugoslavija i RV i PVO dobiva prvu generaciju diplomiranih specijalista zrakoplovne medicine.
Godine 1988. VMI se seli u Batajnicu u novi objekt u sklopu Vojne bolnice "Batajnica". Smještajem, opremom i stručnim mogućnostima ubrajala se među najrazvijenije ustanove u svijetu koje se bave zrakoplovnom medicinom.
Nakon raspada bivše Jugoslavije svaka zemlja nastavlja dalje samostalni razvoj ove grane medicine za potrebe svog vojnog i civilnog zrakoplovstva. VMI ostaje u sastavu Vojske SiCG, a kasnije Vojske Srbije. Nakon oštećenja izazvanih bombardiranjem 1999. i značajnog smanjenja zrakoplovstva Srbije, dio VMI (Uprava, VLKL i Klinički dio) preseljena je na VMA a Odjel za zrakoplovnu fiziologiju s opremom nastavlja rad na lokaciji u Batajnici. 15. srpnja 1999. godine VMI mijenja naziv u IVM (Institut za zrakoplovnu medicinu) i ulazi u formacijski sastav Zavoda za preventivnu medicinu VS, odnosno Vojnomedicinsku akademiju.
Prva generacija specijalista zrakoplovne medicine u Jugoslaviji mini|300px|Prva generacija specijalista zrakoplovne medicine u bivšoj Jugoslaviji (1981. – 1983.)|desno Prva generacija liječnika specijalizaciju iz zrakoplovne medicine započela je 1981. odmah nakon usvajanja nastavnog plana i programa od strane Naučnog veća Vojnomedicinske akademija i njenog priznavanja kao grane medicine u Jugoslaviji od strane Ministarstva zdravlja. Nakon trogodišnjeg školovanja na VMA i VMI i provedene prakse u letačkim i padobranskim jedinicama 23.listopada 1983. specijalizaciju završava 10 liječnika iz JNA i JAT-a.
Prva generacija specijalista zrakoplovne medicine; Ppuk dr. Boris Arsov iz Skoplja RV i PVO Puk. dr. Milorad Dimić iz Niša RV i PVO Ppuk dr. Fejsal Borić iz Mostara RV i PVO Puk dr. Dušan Gojković iz Beograda VMI Puk. dr. Pavao Ostojić iz Beograda VMI Puk. dr. Miodrag Janjušević iz Beograda VMI Puk dr. Nikola Bjegović iz Bihaća RV i PVO Ppuk dr. Vladimir Pletikapić iz Zagreba RV i PVO Ppuk dr. Zoran Lolić iz Zadra RV i PVO Civ.lice dr. Ljiljana Stijović iz Beograda Disp.za medicinu rada JAT-a
Nakon raspada Jugoslavije (1992.) dio generacije napušta svoje dužnosti u JNA i odlazi u Makedoniju (dr. Boris Arsov), Bosnu (dr. Fejsal Borić) i Hrvatsku (dr. Zoran Lolić i dr. Vladimir Pletikapić), a sljedeći liječnici nastavljaju svoj rad u Srbiji: dr. Milorad Dimić, dr. Nikola Bjegović, dr. Dušan Gojković, dr. Miodrag Janjušnjević, dr. Pavao Ostojić i dr. Ljiljana Stijović.
Zahvaljujući entuzijazmu ove generacije specijalista u tadašnjoj Jugoslaviji formirana je i prva Sekcija liječnika za zrakoplovnu medicinu.
Povijest zrakoplovne medicine na prostoru Hrvatske Nakon raspada bivše Jugoslavije i formiranja vlastitih oružanih snaga odlukom ministra obrane Republike Hrvatske 27. travnja 1992. utemeljena je prva ustanova u Hrvatskoj iz oblasti zrakoplovne medicine, Zavod za zrakoplovnu medicinu.
Tijekom godina Zavod je preoblikovan u Institut zrakoplovne medicine, sa zadatkom obavljanja specijalističkih zdravstvenih pregleda civilnih i vojnih pilota, padobranaca, pomoćnog zrakoplovnog osoblja i kontrolora leta. U Institutu zrakoplovne medicine provode se i sistematski pregledi i ocjene radne sposobnosti djelatnih vojnih osoba te sistematski pregledi za školovanje i prijam u DVO.Razvoj IZM-a OSRH Preuzeto; jul 2009.
Krajem 2007. i početkom 2008. tadašnje Zapovjedništvo za logistiku (ZzL) izvršilo je pripreme za prelazak u Zapovjedništvo za potporu i preuzelo dio logističkih i sanitetskih postrojbi iz HKoV-a i HRZ-a i PZO-a, koje su pružale zdravstvenu zaštitu pripadnicima OS-a, kao što je između ostalih i Institut zrakoplovne medicine.
Uloga i zadatci Zrakoplovna medicina nastaje kao potreba suvremenog razvoja zrakoplovstva i astronautike, kako bi dala odgovor na brojne biološke i fizičke stresove kojima su u svojoj radnoj sredini izloženi letači i letačke osoblje, astronauti, padobranci i brojni putnici zrakoplova tijekom putovanja, i spriječila pojavu nepovoljnih fizioloških promjena u organizmu tih osoba, a konstruktorima letjelica i svemirskih "brodova" pomogla pri konstruiranju zaštitne opreme i drugih elemenata zaštite.
Rješavanje problema kao što su održavanje života astronauta u svemiru, briga za zdravlje pilota i kabinskog osoblja, ili pružanje medicinske potpore brojnim zdravim i bolesnim putnicima aviotvrtkama, samo su neki od zadataka zrakoplovne medicine.
Atmosfera u kojoj se obavlja letenje jako je negostoljubiva za organizam čovjeka i može proizvesti negativan utjecaj na organizam, bez obzira na vrstu i tip letjelice. Letenje se obavlja na visinama u prosjeku od 9.100-18.300 metara, pri sniženom barometarskom tlaku. Temperatura na tim visinama pada za 2 °C svakih 300 m nadmorske visine, (tako da na visini od 10.700 metara ona iznosi -57 °C). Tijekom uspona na visinu ili spuštanja na zemlju, zrakoplovi (a posebno svemirski brodovi) kreću se velikom brzinom što dovodi do velikog "G" opterećenja na organizam. Disanje kisika pri povišenom tlaku, buka, vibracije, katapultiranje izbacivim sjedalom nakon čega slijedi skok padobran samo su neki od problema koje rješava zrakoplovna medicina.
U osnovne zadatke zrakoplovne medicine spadaju sljedeće aktivnosti: Znanstvenoistraživački rad na području zrakoplovne i svemirske medicine; Razvoj i periodični (redovni i izvanredni) pregledi zaštitne opreme i sredstava za letače; Odabir letača, padobranaca i ostalog letačkog osoblja;Medicinski kriteriji za izbor letača Preuzeto: 6. svibnja 2009. Fiziološka trenaža letača i padobranaca; Periodični (redovni i izvanredni) zdravstveni pregledi vojnih i civilnih letača, padobranaca i kontrolora letenja; Nastava iz područja zrakoplovne medicine (teorijska i praktična), za letače padobrance i ostalo osoblje uključeno u proces letenja; Izrada zrakoplovno-medicinskih pravilnika;