Josip Stjepan (Stipan) Relković (Zadubravlje kraj Broda na Savi, 14. ožujka 1754. – Vinkovci, 16. listopada 1801.) bio je hrvatski pjesnik i svećenik, sin Marije i Matije Antuna Relkovića.
Životopis Polazio je isusovačku gimnaziju u Požegi od 1765. do 1771. U to vrijeme objavljeno prvo djelo, izgubljeni elegijski sastavak u stihovima napisan o smrti carice Marije Terezije. Studij teologije nastavlja u Zagrebu. Po završetku tečaja za vjeroučitelja u Petrovaradinu 1776. vraća se u đakovačku biskupiju. Zatim je bio župnik u Dubrovniku od 1784. do 1786., u Ivankovu od 1786. do 1794. i u Vinkovcima od 1794. do smrti.
Kućnik Najpopularnije i najpoznatije Relkovićevo djelo jest Kućnik, tiskan u Osijeku 1796. Napisano je u epskom desetercu. Djelo je koncipirano kao savjetnik o svim poslovima u seoskom gospodarstvu posložen prema mjesecima, za čitavu godinu. U jeziku i stihu mu je uzorom bio očev Satir iliti divlji čovik, za savjetodavni dio njemačke publikacije, ali i iskustvo slavonskih seljaka (uzgoj dudovih svilaca, uzgoj duhana). Djelo je pripomoglo da se za vremena ilirskog pokreta prihvate u Hrvatskoj narodna imena mjeseci.
Relkovićevićevim uzorima se bavio Stjepan Tropsch. Prvi među njima je mađarsko-slovački isusovac Martin Szent-Ivany koje je 1754. u Trnavi objavio djelo sličnog karaktera pod nazivom Oeconomia philosophica. Kao drugi uzor smatraju se Knauerovi kalendari zvani Voellstandiger Hauskalender. Dio o uzgoju svilaca, koji ne postoji u Knauerovim kalendarima, Relković preuzima iz knjiga K. Solenghija i A. Romanija. Ipak, najveći dio savjeta o voćarstvu i pčelarstvu sastavlja prema vlastitom iskustvu. U pčelogojstvu se nastavlja na rad svoga oca koji je nasljedovao slovenskog pčelara Antuna Janšu.Bartulić, 1989., 455., 456.
Puno ime djela je u staroj grafiji: Kuchink shto svakoga miseca priko godine: u polju, u berdu, u bashcsi, oko marve i xivadi, oko kuche, i u kuchi csiniti, i kako zdravje razloxno uzderxati ima, iz dugovicsnog Vixbanja starih Kuchnikah povadih, i u Slavonskom Glasu izdade Josip Stipan Relkovich od Ehrendorf Slavne Diakovacske Biskupie Shtaabski Parok u Vinkovcih. U Osiku, Slovih Ivana Martina Divalt privilergiratog Knjigotisca. 1796.
U suvremenoj grafiji to bi glasilo: Kućnik, što svako miseca priko godine u polju, u berdu, u bašči, oko murve i živadi, oko kuće i u kući činiti i kako zdravje razložno uzderžati ima, iz dugovičnog vižbanja starih Kućnika povadi i u slavonskom glasu izdade Josip Stipan Relković od Ehrendorf Slavne Đakovačke biskupije štabski parok u Vinkovcih. U Osiku Slovih Ivana Martina Divalt privilegiratog knjigotisca.
Pretisak je objavljen 1989. u Privlaki, priredio ga je Josip Bratulić.
Djela Za boravka u Dubrovniku prevodi, odnosno priprema, Katekizam (tiskan 1784.). U Ivankovu je priredio danas izgubljeni njemačko-latinsko-hrvatski rječnik po uzoru na rječnik Ardelija Della Belle. Priredio je Veliki katekizam (tiskan 1800. u Osijeku).
Josip Jakošić u svom djelu Scriptores Interamniae navodi 6 ilirskih Relkovićevih djela: Slavonski pravopis (Orthographia Slavonica iuxta normalem methodum) – danas nepoznat Prijevod biblijske povijesti (Historia biblica) uz koju stoji napisano “pro nationalibus libros lectionarios in illyricum vertit Plač slavonskog vojnika na smrću besmrtne Marije Terezije (Luctus Slavonii militis super tristi transitu immortalis Mariae) Kućnik (Oeconomus patriae) uz koju stoji napisano “in versibus 1795 Hagiografsko djelo o sv. Ivanu Nepomuku (Sacramentun Regis absconditum in tempore tacendi seu vita et mors s. Johannis Nepomuceni Mart. Rječnik latinsko-njemački-ilirski, sastavljen prema rječniku P. Ardelija Della Belle (Dictionarium Latino-Germanico-Illyricum, ad normam P. Ardelii Dellabella) – izgubljen, ostao neobjavljen, vjerojatno je financiranje tiskanja omelo nedavno izdavanje rječnika Joakima Stullija.Bartulić, 1989., 452. Sačuvano je još jedno Relkovićevo djelo koje Jakošić ne spominje: Čestitanje godovno. Objavljeno je 1811. poslije Relkovićeve smrti u Kolendaru iliričkom za godinu 1811. u Budimu pod pseudonimom Klimbok iz Kapreca.
Izvori
Literatura T. Matić, Josip S. Relkovics Bemühungen um die Hebung des Schulunterrichtes in seiner Heimat, u: „Archiv für slavische Philologie", XXXVI, Beč, 1916., pp. 165-177, Tekst preveden i objavljen u zborniku: Simpozij „Doprinos Slavonije hrvatskoj književnosti", Vinkovci – Zagreb, 1968. J. Bratulić, Josip Stjepan Relković i njegov „Kućnik", uz pretisak Kućnika, Vinkovci, 1989. J.B.; K. Nemec – Leksikon hrvatskih pisaca, Zagreb, 2000. Ružica Pšihistal, Matija Antun i Josip Stipan Relković: Okvir za kreativno pamćenje u: Diacovensia : teološki prilozi, Vol. 14 No. 1, 2006., str. 51–79. Bernardina Petrović, Leksik Relkovićeva 'Kućnika' u: Filologija, No. 29, 1997., str. 139–154. Ivo Pranjković, Novotvorbe Josipa Stipana Relkovića u: Nova Croatica : časopis za hrvatsku književnost i kulturu, Vol. 6 No. 6 , 2012., str. 229–247.
Kategorija:Hrvatski pjesnici