Guangzhou (kineski: 广州, pinyin: Guǎngzhōu; doslovno: „Široka prefektura”), je glavni i najveći grad kineske pokrajine Guangdong. Nalazi se na jugu Kine, u zaljevu koji je poznat pod imenom Biserna rijeka (zajedničko ušće rijeka Xi Jiang, Bei Jiang i Dong Jiang). Smješten je u blizini Hong Konga u jednom od najnaseljenijih i najrazvijenijih područja Kine. mini|lijevo|Razglednica Guangzhoua: Poslovna četvrt Tianhe CBD, Kantonski toranj i pagoda Chigang, Haizhu most, Memorijalna dvorana Sun Yat-sen, „Kip pet ovnova”, Zhenhai toranj u parku Yuexiu i Katedrala Svetog Srca.
Zemljopisne odlike
Guangzhou se nalazi na jugu Kine na zajedničkom ušću rijeka Xi Jiang, Bei Jiang i Dong Jiang u zaljev poznat pod imenom Biserna rijeka. Obale tog zaljeva su izrazito gusto naseljene. Guangzhou je čvrsto povezan s okolnim gradovima Hong Kongom, Shenzhenom, Foshanom, Zhongshanom i Makaom i čini jednu metropolitansku regiju koja spada među najnaseljenije i gospodarski najdinamičnije dijelove Kine (s najbržim gospodarskim rastom).
Reljef na prostoru grada je brdovit. Klima je vlažna suptropska s jakim utjecajem monsuna. Zbog monsuna su ljeta mnogo vlažnija od zima.
Povijest mini|lijevo|Grobno odijelo od žada Zhao Mo u Muzeju kraljevstva Nanyue, Guangzhou. Prvi grad na području Guangzhoua je bio Panyu osnovan 214. pr. Kr. God. 206. pr. Kr. je postao glavni grad kraljevstva Nanyue. God. 111. pr. Kr. je pripojen Kineskom carstvu za vrijeme dinastije Han i postao je pokrajinski centar. Guangzhou je tada bilo ime pokrajine, a ne grada. Kasnije se Panyu sve češće počeo zvati Guangzhou. God. 758. napali su ga arapski i perzijski pirati. God. 878. ga je napao kineski pobunjenički vođa Huang Chao. mini|lijevo|Fotografija trgovačke ulice Guangzhoua oko 1919. Razdoblje Pet dinastija i Deset kraljevstava (907. – 960.) koje je uslijedilo nakon propasti dinastije T'ang, iskoristio je guverner Kasnijeg Lianga, Liu Yan, da Panyu pretvori u središte svog carstva Veliki Yue ili Južni Han, koje je trajalo od 917. do 971. godine. u tom je razdoblju grad uživao značajan kulturni i gospodarski uspjeh. Od 10. do 12. stoljeća postoje zapisi da velike strane zajednice nisu bile isključivo muške (Židovi, kršćani, Parsi), već su uključivale i „perzijske žene”.Memoirs of the Research Department of the Toyo Bunko (Oriental Library), No. 2, Ann Arbor, Toyo Bunko, 1928., str. 34. 16. svibnja 2015. Pristupljeno 17. lipnja 2019. Guangzhou je posjetio i maroški putnik Ibn Battuta tijekom svog putovanja širom svijeta u 14. stoljeću. Detaljno je opisao postupak kojim su Kinezi gradili svoje velike brodove u lučkim brodogradilištima.Ross E. Dunn, The Adventures of Ibn Battuta, University of California Press, 2005., str. 259. mini|lijevo|Bund Guangzhoua s nizovima tanka čamaca oko 1930. Prvi Europljani koji su posjetili taj prostor su bili Portugalci koji su stigli 1511. godine. Guangzhou su nazvali Cantão i prema tom imenu Europljani često grad zovu Kanton. God. 1557. Portugalci su u blizini osnovali trgovačku postaju Makao koja je imala monopol na trgovinu sa Zapadom i bila portugalska kolonija sve do 1999. Od 1683. Kina se otvara za trgovinu sa strancima i Guangzhou postaje najvažnija trgovačka luka za trgovinu Kine s Europljanima i do 18. st. je postao jedna od najvažnijih svjetskih trgovačkih luka. Od 1757. do 1842. grad je imao monopol na trgovinu Kine s Europljanima (tzv. kantonski sustav), a nakon Opijumskih ratova 1842. se otvaraju ostale kineske luke. Glavni izvoz bio je čaj i porculan, a kao mjesto susreta trgovaca iz cijelog svijeta, Guangzhou je postao prethodnica uspona moderne globalne ekonomije.Paul A. Van Dyke, The Canton Trade—Life and Enterprise on the China Coast, 1700–1845, Hong Kong, 2005., str. 161.
mini|Narodnooslobodilačka vojska Kine ulazi u grad 14. listopada 1949. Od 1918. je Guangzhou službeno ime grada, a Panyu ostaje ime južnog gradskog okruga. Između 1938. i 1945.je bio pod japanskom okupacijom. Japanci su bombardirali grad i terorizirali stanovništvo. God. 1949. Guangzhou je bio zadnje sjedište kineske nacionalističke vlade (Kuomintang) koja se borila protiv komunista. Komunisti su grad zauzeli 14. listopada 1949. i nacionalisti su pobjegli na Tajvan. Pod komunističkom vlašću se grad obnavlja. Nakon 1990. se Kina otvara slobodnom tržištu i Guangzhou se zbog svog položaja vrlo brzo gospodarski razvija.
Znamenitosti mini|Kantonski toranj visok 604 m je drugi po visini toranj na svijetu. Od dinastije Song postoji zabilješka o „Osam pogleda na Guangzhou” u „Analima prefekture Guangzhou” (广州府志) gdje su navedene znamenitosti Guangzhoua.寻找历代羊城八景, Guangzhou Daily 25. kolovoza 2007. Pristupljeno 17. lipnja 2019. Tijekom povijesti ove znamenitosti su se mijenjale, ali se danas (od 2011.) za najvažnije znamenitosti smatraju:
Od tradicionalnih znamenitosti značajni su još: budistički hram Šest drva banjana, kraljevska grobnica Južne Yue i Zapadne Han dinastije i Katedrala sv. Srca. Otok Shamian je značajan rekreacijski centar.
Guangzhou je grad koji se brzo razvija i grade se mnoge moderne zgrade. Postoji poslovni centar s brojnim neboderima, a najvažniji su: CITIC Plaza, Pearl River Tower i West Tower. Izgrađen je televizijski toranj (Kantonski toranj) koji je visok 604 metra i među najvišim je građevinama na svijetu.
Uprava Guangzhou je pod-pokrajinski grad, te ima izravnu nadležnost nad jedanaest okruga:
Upravna podjela GuangzhouaUpravni kodoviPodjelaPovršina (km²)Stanovništvo (2010.)SjedištePoštanski brojPod-podjelePod-distriktiNaseljaStambene zajedniceSela 440100 Guangzhou广州市Guǎngzhōu Shì 7.434,40 12.701.948 Yuexiu 510000 136 34 1533 1142 440103 Liwan荔湾区Lìwān Qū 59,10 898.200 Shiweitang 510000 22 195 440104 Yuexiu越秀区Yuèxiù Qū 33,80 1.157.666 Beijing 510000 18 267 440105 Haizhu海珠区Hǎizhū Qū 90,40 1.558.663 Jianghai Subdistrict 510000 18 257 440106 Tianhe天河区Tiānhé Qū 96,33 1.432.426 Tianyuan Subdistrict 510000 21 205 440111 Baiyun白云区Báiyún Qū 795,79 2.223.150 Jingtai Subdistrict 510000 18 4 253 118 440112 Huangpu黄埔区Huángpǔ Qū 484,17 831.586 Luogang Subdistrict 510500 14 1 90 28 440113 Panyu番禺区Pānyú Qū 529,94 1.764.828 Shiqiao 511400 11 5 87 177 440114 Huadu花都区Huādū Qū 970,04 945.005 Huacheng 510800 4 6 50 188 440115 Nansha南沙区Nánshā Qū 783,86 259.900 Huangge 511400 3 6 28 128 440117 Conghua从化区Cónghuà Qū 1.974,50 593.415 Jiekou 510900 3 5 46 221 440118 Zengcheng增城区Zēngchéng Qū 1.616,47 1.037.109 Licheng 511300 4 7 55 282
Stanovništvo Popis stanovništva iz 2010. godine pokazao je da je broj stanovnika u gradu Guangzhou 12,78 milijuna. Od 2014. procijenjeno je na 13.080.500, s 11.264.800 urbanih stanovnika.统计 年鉴 2014, Zavod za statistiku Guangzhoua, 7. travnja 2015. Pristupljeno 17. lipnja 2019. Njegova gustoća naseljenosti je tako oko 1.800 stanovnika po km².
Kretanje broja stanovnika 1950. 1970. 1990. 2000. 2007. 2014. 2.567.645广州 50 年 统计 年鉴, gzstats.gov.cn, 14. prosinca 2009. Pristupljeno 17. lipnja 2019. 4.185.363 5.942.534 9.943.000 10.530.100 11.264.800
Gospodarstvo
Guangzhou je jedan od gospodarski najrazvijenijih kineskih gradova i jedan od gradova s najbrže rastućim gospodarstvom. Zbog brze industrijalizacije, smatra se i jednim od najzagađenijih gradova Kine. No, kako gradski razvoj postaje zeleniji, on je danas jedan od najživopisnijih gradova u Kini.
Grad je značajano poslovno i financijsko središte koje pored lučkih djelatnosti nudi i vrlo razvijenu raznovrsnu industriju (prehrambena, automobilska, biotehnologija i teška industrija
Kantonski sajam (formalno: „Sajam kineskog uvoza i izvoza”) organizira Ministarstvo trgovine svake godine u travnju i listopadu. Otvoren u proljeće 1957. godine, sajam je veliki događaj za grad. To je sajam s najdužom poviješću i najvišom razinom robne razmjene u Kini.
Zbratimljeni gradovi
Guangzhou je zbratimljen sa sljedećim gradovima:
Ahmedabad (2014.) Arequipa (2004.) Auckland (1989.) Bangkok (2009.) Bari (1986.) Birmingham (2006.) Bristol (2001.) Dhaka Durban (2000.) Ecatepec (2016.) Ekaterinburg (2002.) Frankfurt (1988.) Fukuoka (1979.) Genova (2016.) Gwangju (1996.) Hambantota (2007.) Kota Kinabalu (2011.) Linköping (1997.) Łódź (2014.) Los Angeles (1981.) Lyon (1988.) Manila (1982.) Oita (1997.) Petaling Jaya (2012.) Rabat (2013.) Recife (2007.) Surabaya (2005.) Sydney (1986.) Tampere (2008.) Vancouver (1985.) Viña Del Mar (1986.) Vilnius (2006.)
Izvori
Kategorija:Glavni gradovi kineskih pokrajina