Vjekoslav Rukljač (Poznanovec, 9. ožujka 1916. – Zagreb, 24. travnja 1997.), hrvatski kipar
Školovanje Akademski kipar, prof. Vjekoslav Rukljač rodio se 09.ožujka 1916. u Poznanovcu u Hrvatskom zagorju. Slavnu zagrebačku Obrtnu školu, smjer kiparstva, upisuje 1928., u 13-oj g života, kao izričito rijedak talent. Maturira 1932. u 16-oj godini. Nakon mature nastavlja dvogodišnju specijalku kod dvojca Ivanović – Hotko pri Obrtnoj školi u Zagrebu.
Upisuje se na odjel kiparstva 3. listopada 1937. na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, u klasi Frane Kršinića, Roberta Frangeš-Mihanovića i Ive Kerdića. Glavni profesor mu je prof. Kršinić, ali uči usporedo kod sve trojice. Od jeseni 1941. do odlaska u partizane 1944., polaznik je kiparske specijalke prof. Frana Kršinića.
Radni vijek Od 1. rujna 1945. do 1948. profesor je na ll industrijskoj školi u Zagrebu, nekadašnjoj Obrtnoj školi i budućoj Školi primijenjene umjetnosti. 1948. postaje asistent na ALU u Zagrebu, a od 1950. docent, te od 1956. izvanredni i redoviti profesor na ALU punih 30 godina do umirovljenja 1986. U tom periodu dva puta je biran za dekana. Nakon 38 godina profesorskog rada i djelovanja bio je neposredno zaslužni profesor kolega dobrog dijela plejade prvaka današnjeg hrvatskog kiparstva.
Dobitnik je, 1970., Spomen-medalje Općeg sabora grada Zagreba za dugogodišnji umjetnički doprinos Zagrebu.
Radni opus Imao je svega tri samostalne i preko trideset skupnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu. Opus rada prof. Rukljača bio je od izvođenja i postavljanja intimnih i spomeničkih skulptura u životnim, privatnim i javnim ambijentima, niz autorskih i koautorskih spomenika uglavnom povijesno-memorijalnog sadržaja, obradi temata ženske figure s kojom je i započeo svoje autorstvo i koji je uvijek bio, i ostao primat njegova stvaralačkog interesa, opus "Femina nuda", te ciklusa "Kristuši", vječne teme razapetog Krista.
Nakon umirovljenja ostao je aktivno raditi i stvarati u svom atelijeru na ALU sve do svoje smrti 24. travnja 1997. godine.
Samostalne izložbe
1965. Beč, Galerie Junge Generation (20 skulptura, 1947. – 1965.) 1981. Zabok, „Regeneracija“ (10 skulptura, 1963. – 1980.) 1991. Zagreb, Umjetnički paviljon ciklus Femina nuda (42 skulpture 1947. – 1991.)
Skupne izložbe 1944. Topusko 1946. Zagreb 1947. Zagreb 1947./48. Zagreb 1949. Ljubljana, Zagreb (dvije izložbe), Beograd 1950. Zagreb 1951. Zagreb, Rijeka, Cetinje, Sarajevo 1952. Krapina 1953. Zagreb (četiri izložbe), Samobor, Novi Sad 1954. Skopje, Zadar 1955. Zagreb, Rijeka 1956. Dubrovnik, Varaždin 1957. Varaždin, Čakovec 1959. Dubrovnik 1959./60. Zagreb 1961. Zagreb, Osijek, Sarajevo, Doboj, Zenica 1962. Varaždin, Čakovec 1963. Zagreb, Varaždin 1964. Zagreb, Beograd, Varaždin 1965. Varaždin 1966. Zagreb (tri izložbe), Sarajevo, Banja Luka,Beč,Varaždin, Čakovec 1967./68. Beograd, Dubrovnik, Sarajevo, Ljubljana,Zagreb, Varaždin, Tuzla 1968. Kutina 1969. Makarska 1974. Zagreb 1975. Zagreb, Beograd 1977. Zagreb 1979. Zagreb, Ivanić-Grad, Varaždin, Čakovec 1980. Zagreb 1981. Varšava, Zagreb 1982. Zagreb (dvije izložbe) 1984/85. Zagreb 1986. Pula Djela na otvorenom
Istjerivanje okupatora brončani reljef 1,50 x 1,00 m, Trg Eugena Kvaternika (Trg oslobođenja) Čakovec, 1948. Pobjednici monumentalna brončana skulptura (šest osoba), Špiranec brijeg, Bedekovčina, 1976. Zanjihana ženski akt, aluminijski odljev ispred športske dvorane postavljen prigodom 90.-te godišnjice njegovog rođenja, Bedekovčina, 2006. Krapina brončana skulptura
Izvori Bibliografija Mario Šestak: Spomenici partizanskim borcima, civilnim žrtvama i žrtvama holokausta u vrijeme Drugog svjetskog rata u Međimurju, Međimurje u drugom svjetskom ratu, Zbornik radova, Čakovec 2007.,
Željko Bajza: Po dragome kraju - vodić po području općine Zabok, Kaj 1/1980.
Bilješke
Kategorija:Hrvatski kipari Kategorija:Nositelji Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića