Schleswig-Holstein (donjonjemački: Sleswig-Holsteen, sjevernofrizijski: Slaswik-Holstiinj, danski: Slesvig-Holsten) je najsjevernija savezna pokrajina SR Njemačke. Nakon Drugog svjetskog rata Kiel je postao glavni grad pokrajine Schleswig-Holstein. Prije je Kiel samo bio glavno sjedište pruskog predsjednika i sjedište vlade je tada bilo u Schleswigu. Schleswig-Holstein je s površinom od 15.761,4 km² najmanja pokrajina nakon Saarlanda. Na sjeveru graniči s Danskom a na jugu s njemačkim pokrajinama Hamburgom i Donjom Saskom te na jugoistoku s pokrajinom Mecklenburg-Zapadno Pomorje.
Zemljopis mini|lijevo|Schleswig-Holstein iz svemira Schleswig-Holstein je južni dio poluotoka Jutland i sjeverni dio sjevernonjemačkog nizozemlja i nalazi se između Sjevernog mora i Baltičkog mora. Gradić Nortorf geografska je sredina pokrajine.
Schleswig-Holstein se u povijesti dijelio na sljedeće pokrajine: Schleswig Holstein Lübeck i prijašnja vojvodina Lauenburg
Pokrajine Schleswig i Holstein dijelile su rijeke Eider i Levensau koje su isto tako označavale sjevernu granicu Svetog Rimskog Carstva (propalo 1806.) tj. Njemačke Konfederacije (1864.). Nakon što su se vojvodine Schleswig i vojvodine Holstein ujedinile i postale pruska provincija, vojvodina Lauenburg se 1876. pridružila i imala status okruga u Schleswig-Holsteinu. 1937. zakonom Veliki Hamburg Schleswig-Holsteinu je priključen Fürstbistum Eutin, hanzeatski grad Lübeck, Geesthacht, Großhansdorf i Schmalenbeck. Hamburgu su pripojeni Altona, Wandsbek i nekoliko općina kao Blankenese, koje su dosada pripadale Schleswig-Holsteinu.
Krajolik mini|Krajolici u Schleswig-Holsteinu Krajolik u Schleswig-Holsteinu mijenja se od zapada prema istoku od močvare, visoki i niski Geest (neplodan prut) sve do Schleswig-Holsteinove zemlje brežuljaka (njem.: Schleswig-Holsteinische Hügelland). Zemlja brežuljaka i Geest nastali su nakon zadnjeg Ledenog doba. Istočnije nalazi se otok Fehmarn koji je također nastao u vrijeme Ledenog doba. Najveća rijeka u Schleswig-Holsteinu je Eider a najveća uzvišica je Bungsberg sa 168 m.
mini|lijevo|Krajolik slikan s Bungsberga mini|lijevo|Tipična Geest u Aukrugu Zapadnu obalu Schleswig-Holsteina opalakuje plitko more (njem.: Wattenmeer). Na sjeveru (Sjeverna Frizija) pred obalom se nalaze niz otoka i niski, travom obrastani otočići (njem.: Hallig) i poluotok Eiderstedt. Zapadna obala se još dijeli na sljedeće krajeve: Wiedingharde, Bökingharde prema jugu nalaze se Nordergoesharde (koja je djelomično u Geestu), Südergoesharde (koja potpuno pripada Geestu) i otok Helgoland. Južno od Sjeverne Frizije između ušća Eidera i Labe nalazi se Dithmarschen, koje se sastavlja od Sjevernog Ditmatrschena i Južnog Dithmarschena i prelazi u Elbmarschen, Wilstermarsch i Kremper Marsch.
Isto kao zapadni dio Schleswig-Holsteina istok je plodan. Zapadnu obalu dijele morski zaljevi u brežuljkaste poluotoke: Angeln, Schwansen, Dänischer Wohld i Wagrien. Kraj oko velikih jezera u Holsteinu se naziva holsteinova Švicarska, a kraj koji graniči s Geestom se zove Hüttener Berge.
Kraj Geest koji je radi loše kvalitete zemlje kasno osvojen za poljoprivredu, čak se može reći da pokušaj kolonizacije u 18. stoljeću nije uspio. Tako se nije razvila tradicionalna podjela zemlje. Spomenuti valja samo sljedeća tri kraja: Schleswigsche Geest kroz koje je išao promet između rijekama Schlei i Eider. Aukrug koji je danas park prirode Storman koji je danas istočni dio okruga Storman
Zaštita prirode mini|Parkovi prirode i Nacionalni parkovi u Schleswig-Holsteinu U Schleswig-Holsteinu se nalazi Nacionalni park plitko more što je i najveći Nacionalni park u srednjoj Europi. U parku također postoje Biosferni rezervati. Također se u Schleswig-Holsteinu nalazi mali dio biosfernog rezervata rijeke Labe. U zadnjih 80 godina nastalo je 189 oblasti pod prirodnom zaštitom i 275 zaštićene prirodne zone. Bez parka prirode zaštićeno je oko 2.000 km² od čega su 1.600 km² na moru. Schleswig-Holstein ima su to još 5 parka prirode, od kojih ni jedan nije na moru: Hüttener Bergen Westensee Aukrug Holsteinischen Schweiz Lauenburgischen Seen
Stanovništvo
U Schleswig-Holsteinu ima 2,82 milijuna stanovnika što je 179 stanovnika po km². Na sjeveru u Schleswigu živi danska manjina, a na Sjevernom moru i frizijska manjina. Starosjedioci Schleswig-Holsteina su saskog, frizijskog i jutckog porijekla. Tijekom Drugog svjetskog rata, točnije od 1939. do 1949., naseljavali su se izbjeglice iz Pomeranije i istočne Pruske te povećale broj stanovnika za 1,1 milijun. Demografija Schleswig-Holsteina odgovara ostatku SR Njemačke. 45,7 % žena je udano, 12,9 % udovice i 6,4 % rastavljeno. Kod muškaraca vrijede sljedeći postoci 47,7%, 2,6 % i 5,4 %.
Gustoća stanovnika je nejednaka. Najveća gustoća stanovnika je u gradovima koji ne pripadaju jednom okrugu i u okruzima Pinneberg i Stormarn koji su odmah do Hamburga, dok južni Schleswig i okrug Dithmarschen imaju najnižu gustoću stanovnika.
Schleswig-Holstein ima od zapadnih njemačkih saveznih pokrajina najmanji postotak (1994: 5,1%) stranaca, razlog tome je geografski položaj i slabi napredak gospodarstva. Od 140.000 stranaca je 22 % iz zemalja stare Europske unije. Najveću grupu stranca s 42.000 prave Turci, a njima slijedi s 14.000 stranci s područja bivše Jugoslavije.
Povijest
Prvo naseljavanje i nastanak Schleswiga i Holsteina Schleswig-Holstein su nakon zadnjeg ledenog doba naselili lovci i skupljači. Od 4000. prije Krista naseljavali su se prvi seljaci, koji su sagradili između 3500 do 2800 megalitskih građevina, od kojih danas još 100 postoji. Do ranog srednjeg vijeka stvorile su se četiri grupa naroda i jezika. Sjevernije od linije Eider – Treene – Eckernförde sjeverno-germanski Danci i Juti, na sjeverozapadu Frizi, jugozapadnom dijelu do linije Eider – Kiel – Preetz – Eutin – Laba zapadnogermanski Sasi i u istočnom dijelu slavenski Bodrići. Tijekom Saskih ratova južni dio Schleswig-Holsteina je bio pod utjecajem Franačke države. Između 768. i 811. franački kralj i kasnije car Karlo Veliki ratovao je protiv poganskih sjevernih Germana. Tijekom tih ratova je i sagrađen i takozvani Danewerk, koji je trebao biti štit od Sasa i Slavena. 811. je potpisan sporazum o miru u kojem je rijeka Eider bila granica između Danske i Franačke države. U 12. i 13. stoljeću sve se više ljudi naseljavalo na to područje i time je Eider zapravo izgubila svoj status granice. Unatoč tome je do kraja Svetog Rimskog Carstva (1806.) tj. do 1864., između vojvodine Schleswiga i vojvodine Holstein, Eider ostala formalna, pravnička granica, jer sjevernije od Eidera je vrijedilo Jutsko pravo. Tek su se uvođenjem Građanskog zakonika u 1900. Schleswig i Holstein i pravno približili.
Vladavina Schauenburgera
Na početku 13. stoljeća danski je kralj pokušavao osvojiti Holstein. Nakon prvih uspjeha, je 1227. u bitki kod Bornhöveda doživio poraz. Oko 1400. danska je kraljica Margareta I. vratila Dansko pravo na leno u Schleswigu, ali su u međuvremenu grofovi Holsteina širili svoj utjecaj u Jutlandu. S time je kraljica Magareta I. morala priznati njihovo pravo na zemljište u Schleswigu. 1386. grofovi Schauenburger su Schleswig dobili kao danski leno i time je Schleswig prvi put bio sjedinjen s Holsteinom. Teritorijalna povijest Schleswiga i Holststeina obilježile su svađe oko podjele nasljedstva. Tek je dinastija Schauenburger ujedinila Schleswig i Holstein, tako da se u kasnom srednjom vijeku može govoriti jednom teritoriju.
Danska vladavina 1460. je izumrla loza Schauenburger, pa je plemstvo Schleswig-Holsteina izabralo danskog kralja Kristijana I. za vladara. On je naime bio nećak posljednjeg Schauenburgera Adolfa VIII. Ripenskim ugovor iz 1460. vojvodine Schleswig i Holstein ne smiju se razdvajati, tako da je Schleswig-Holstein do 1864. ostao u personalnoj uniji s Danskom. Danski kralj nije vladao kao kralj nad Schleswigom i Holsteinom nego kao vojvoda. Vojvodina Schleswig je dalje ostala danski leno a vojvodina Holstein je bila leno Svetog Rimskog Carstva Njemačke Nacije. U ranom novom vijeku vojvodine Schleswig i Holstein opet se raspadaju u manja dijelove radi podjele nasljedstva. Najpoznatiji i najvažniji bili su vojvode od Gottorfera, koji su bili i zaslužni za osnivanje Kielskoga fakulteta.
Nacionalizam i Njemački ratovi mini|Spomenik u Hohenlockstedt U 19. stoljeću sve veći nacionalizam u Danskoj kao i u Njemačkoj vodi do dva rata. Nesporazum nije nastao oko Holsteina, koji je već od ranog srednjeg vijeka propadao Svetom Rimskom Carstvu i od 1815. Njemačkoj konfederaciji, iako je vladar Holsteina bio danski kralj. Sukob je izbio oko Schleswiga jer su i Njemačka (Pruska) i Danska htjele cijeli Schleswig. Na sjeveru Schleswiga živjeli su većinom Danci, a na jugu Nijemci.
Uwe Jens Lornsen (rođ. na Syltu) postao je 1830. vođa njemačkog dijela Schleswiga. Početkom 1840-ih godina pokušavali su danski i njemački nacionalni liberali doći do većeg utjecaja u Schleswigu, tako da je već tada nastao sukob između tih skupina. U sklopu Ožujske revolucije 1848. izbio je otvoreni sukob. U Kielu je osnovana privremena vlada koja je zagovarala da ujedinjen Schleswig-Holstein uđe u Njemačku konfederaciju, dok su u Kopenhagenu danski nacionalni liberali imenovali vladu koja je imala cilj da se Schleswig ustavno prisvoji Danskoj. Nespojivost tih dvaju zahtjeva dovela je do Rata u Schleswig-Holsteinu, u kojem su se njemačko stanovnici Schleswig-Holsteina uzaludno branili od danske nadmoći. Po planovima njemačkih nacionalnih liberala Schleswig je trebao postati član Njemačke konfederacije i zajedno s Holsteinom biti neovisna država kojom bi vladao vojvoda od Augustenburga. Po njemačkom je pravu on bio pravni nasljednik tih dviju kneževina, jer danski kralj i knez Fridrik VII. nije imao nasljednika. Po danskome pravu on bi međutim mogao biti samo vladar Holsteina ali ne i Schleswiga, jer je u Danskoj red nasljeđivanja mogla nastavljati i ženska linija.
U početku se njemački stanovnici Schleswig-Holsteina imali potporu narodne skupštine, ali radi pritiska drugih europskih velikih sila pruska vojska i savezne čete su se povukle i prepustile vladu u Kielu sudbini. Danska pobjeda kod Idstedta 1850. uništila je sve nade u jedan njemački Schleswig-Holstein. 2. srpnja 1850. sklopljen je Berlinski mir između Njemačke konfederacije i Danske. Unatoč tome konačno rješenje glede Schleswig-Holsteina nije postignuto.
U studenome 1863. Danska je donijela Ustav, koje je trebao vrijediti i za Schleswig. Time se nisu više držali sporazuma o miru iz 1851. godine. Pruski kancelar Bismarck iskoristio je tu priliku da riješi pitanje Schleswiga u njemačku korist. Bismarck je dao Danskoj kratki ultimatum i odmah nakon završetka ultimatuma Pruska i Austrija proglasile su rat protiv Danske. Njemačko-danski rat je u travnju 1864. završen pobjedom Pruske i Austrije. Pregovori o podijeli Schleswiga nisu doveli do nikakvog rezultata, tako da je Schleswig-Holstein bio pod zajedničkom upravom Pruske i Austrije, a ne, što je bio cilj, nezavisno vojvodstvo. Pojedini dijelovi Schleswiga su ostali danski: otok Ærø, sedam Kirchspiela južno od Koldinga i jedan mali dio sjevernije od Ripena. Za to danski kralj predaje danske enklave, koji nisu pripadali Schleswigu, (Lohharde, Mögeltonderharde (Møgeltønderherred), Listland na Syltu, Süd-Röm, Amrum, Westerland-Föhr).
Nakon Prusko-Austrijskog rata 1866. godine Schleswig-Holstein postaje pruska provincija a od 1871. dio Njemačkog Reicha. Glavno pitanje politike kancelara Bismarcka bilo je pitanje Schleswig-Holsteina, što je osnivanjem Njmeačkog Reicha riješeno.
20. stoljeće