Zenica je grad u Bosni i Hercegovini i središte jedne od dvanaest općina Zeničko-dobojske županije, u središnjem dijelu Bosne i Hercegovine.
Službena obilježja
Grad (bivša općina) Zenica ima grb i zastavu, koji su također službeni i za grad. Grb je četvrtasto polje s polukružnom osnovom uokvireno dvjema linijama, čiji su debljina i međuprostor jednaki Grb sadrži šest elemenata koji su prikazani linijama crne boje iste debljine. Lijevom stranom, prateći okvir polja grba, proteže se kontura rijeke Bosne, koju u donjem dijelu sijeku dvije horizontalne linije – simbol komunikacije. U preostalom dijelu polja grba prikazana su četiri simbola kružne forme koji predstavljaju (slijeva nadesno, odozgo ka dolje) simbol Vranduka – sjeverne kapije grada i općine, jedan od šest križeva s ploče bana Kulina, ujedno i simbol kršćanstva, polumjesec – simbol islama i osmanlijskog perioda i ukršteni čekići – simbol rudarstva i teške industrije, a indirektno i simbol austro-ugarskog perioda.
Polje grba je obojeno žutom i zelenom bojom. Žuta boja pokriva polje do nivoa gornja dva kružna elementa, a zelena boja preostali dio polja. Polumjesec u donjem dijelu je također ispunjen žuto. Kontura rijeke je bijela. Zastava općine Zenica je bijele boje. Odnos širine i dužine zastave je 1:2. Zastava se u svim varijantama koristi u uspravnom položaju. Na sredini zastave nalazi se grb položen uspravno po dužini zastave. Širina grba zauzimala je nekad 2/3 širine zastave.
Uvjeti i način uporabe grba i zastave Grada Zenica propisuju se posebnom odlukom Vijeća.
Zemljopis Nalazi se u središtu Zeničkog polja, kroz nju protječe rijeka Bosna, u Sarajevsko-zeničkoj kotlini, na prosječnoj nadmorskoj visini od 350 metara.(boš.) Zenica Historija Zenice (pristupljeno 25. travnja 2019.) Okružena je planinama, brežuljcima i kanjonima. Na istoku su Klopačke stijene i Smetovi, na zapadnoj Zmajevac, Golubak, Volovska glava i Vučjak i dalje na jugozapad Kuber, na sjevernoj Lisac, Vepar, Vrandučki kanjon i Vrandučka sutjeska (dužina 35 kilometara – relativna visina do 700 metra), a na južnoj – Krčke stijene, Janjićki vrh, Zvečaj i Lašvanska sutjeska dužine od 15 kilometara. Kroz općinu i grad protječu rijeke: Bosna, Babina rijeka, Kočeva i Lašva. Tok rijeke Bosne na području općine Zenica ima dužinu od oko 32 kilometra.(boš.) ZEDA Lokalni ekološki Akcioni plan općine Zenica Dvokut pro i ZEDA Zenica: Lokalni ekološki akcioni plan općine Zenica 2008/2009 (pristupljeno 28. travnja 2019.)
Urbani (gradski) dio Zenice čine sljedeća naselja – urbane cjeline: Jalija Odmut Meokušnice Londža Pišće Blatuša Crkvice Staro Radakovo Novo Radakovo Sejmen Stara čaršija (oko Sultan-Ahmedove džamije) Nova Zenica Lukovo Polje
Ime O imenu postoji nekoliko teorija. Prema predaji ime je dobio po zjenici oka. Legenda o imenu nastala je vezano uz teška vremena srednjovjekovne bosanske države i naroda ovih prostora, na pad Bosne pod Turke 1463. godine. U narodu ostala je legenda da je dobila ime po riječima kraljice Katarine, koje je izgovorila odlazeći s Bobovca: Osta moja z(j)enica!Župa Svetog Josipa – Zenica KRATKA POVIJEST ŽUPE Sv. JOSIPA, ZENICA (pristupljeno 25. travnja 2019.) Zbog položaja u središtu Zeničkog polja grad doista asocira na zjenicu oka.
Stanovništvo
Popisi 1971. – 1991.
Stanovništvo Općine Zenica Nacionalni sastav stanovništva – Rezultati za republiku po opštinama i naseljenim mjestima 1991., Državni zavod za statistiku Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1993. godina popisa 1991.Nacionalni sastav stanovništva - Rezultati za republiku po opštinama i naseljenim mjestima 1991., Državni zavod za statistiku Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1993. 1981. 1971. Muslimani 80.359 (55,22 %) 66.930 (50,42 %)61.204 (54,42 %)Hrvati22.510 (15,46 %)23.595 (17,77 %)24.658 (21,92 %)Srbi 22.433 (15,41 %) 21.204 (15,97 %)21.875 (19,45 %)Jugoslaveni15.654 (10,75 %)16.410 (12,36 %)2133 (1,89 %)ostali i nepoznato4561 (3,13 %)4594 (3,46 %)2577 (2,29 %)ukupno145.517132.733112.447
Zenica (naseljeno mjesto), nacionalni sastav
Zenica godina popisa 1991. 1981. 1971. Muslimani 43.154 (44,93 %)22.146 (34,83 %)21.365 (41,67 %) Srbi 18.312 (19,06 %)12.728 (20,02 %)12.779 (24,92 %) Hrvati15.809 (16,46 %)11.716 (18,43 %)13.250 (25,84 %)Jugoslaveni14.703 (15,31 %)14.437 (22,71 %)1945 (3,79 %)ostali i nepoznato4049 (4,21 %)2542 (3,99 %)1924 (3,75 %)ukupno96.02763.56951.263
Popis 2013.
Stanovništvo Grada Zenice godina popisa 2013.2.2. Stanovništvo prema etničkoj/nacionalnoj pripadnosti i spolu, po naseljenim mjestima , popis.gov.ba, preuzeto 17. listopada 2021.Bošnjaci92.988 (84,03 %)Hrvati8279 (7,48 %) Srbi2409 (2,18 %)ostali i nepoznato6987 (6,31 %)ukupno110.663 Zenica – naseljeno mjesto godina popisa 2013. Bošnjaci55.239 (78,29 %)Hrvati6746 (9,56 %) Srbi2296 (3,25 %)ostali i nepoznato6272 (8,89 %)ukupno70.553
Naseljena mjesta
Grad Zenicu sačinjavaju sljedeća naseljena mjesta:
Arnauti, Banloz, Bijele Vode, Bistrica, Bistrica Gornja, Briznik, Bukovica, Dobriljevo, Donja Vraca, Donji Čajdraš, Drugavci, Dusina, Gladovići, Gorica, Gornja Gračanica, Gornja Višnjica, Gornja Vraca, Gornja Zenica, Gornji Čajdraš, Gradina, Gradišće, Grm, Gumanci, Janjac, Janjički Vrh, Janjići, Jasika, Jastrebac, Jezera, Jurjevići, Kasapovići, Klopački Vrh, Kolići, Koprivna, Kovačići, Kovanići, Kozarci, Kula, Lašva, Lijeske, Lokvine, Loznik, Ljubetovo, Mošćanica, Mutnica, Nemila, Novo Selo, Obrenovci, Orahovica, Osojnica, Osredak, Palinovići, Pepelari, Peševići, Plahovići, Plavčići, Poca, Pojske, Ponihovo, Ponirak, Puhovac, Putovičko Polje, Putovići, Radinovići, Sebuja, Smajići, Starina, Stranjani , Sviće, Šerići, Šiblići, Tišina, Topčić Polje, Trešnjeva Glava, Vranduk, Vranovići, Vražale, Vrhpolje, Vukotići, Zahići, Zenica i Živkovići.
Naseljeno mjesto Jezera ranije su pripadala općini Teslić koje je poslije potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma ušlo u sastav općine Zenica, a naselje Blatnica je u općini Teslić (Republika Srpska).
Na popisima 1971. i 1981. godine, postojala su i naseljena mjesta: Babići, Čekote, Dolac, Dolipolje, Donja Gračanica, Drinjani, Drivuša, Dvor, Gnusi, Gojakovac, Jagodići, Jelina, Jezero, Jokovići, Klopče, Konjevići, Kopilo, Kovačevići, Krivići, Lađice, Miklići, Mrgodići, Mulići, Orahovičko Polje, Pečuj, Perin Han, Podbrežje, Poratje, Potok, Pridražići, Rajčevići, Raspotočje, Rebrovac, Ričice, Rijeka, Sidica, Spahići, Šušanj, Tuganja, Urije, Varda, Visokovci, Vjetrenice, Vrselje i Vukovići. Ova naselja su na popisu 1991. godine ukinuta i pripojena drugim naseljenim mjestima.
Povijest Prapovijest Najstariji nalazi u zeničkom kraju datiraju iz razdoblja od 3000. do 2000. godine pr. Kr., a pronađeni su na lokalitetima Drivuše i Gradišća. Mlađi nalazi su iz metalnog doba u Orahovičkom potoku kod Nemile, Gračanici, Ravni i drugim mjestima. Iskopane su metalne sjekire, strelice, ukrasne fibule te ostatci keramike.
Iliri u ove krajeve dolaze na prijelazu iz brončanog u željezno doba (od 6. do 5. st. pr. Kr.). Poznate su njihove obrambene građevine gradine. Urbani dio današnje Zenice formirao se već u mlađem kamenom dobu – neolitiku te napose kasnije u vrijeme Ilira o čemu nam danas svjedoče toponimi njihovih gradina Gradišće, Gračanica, Gradac. Tako je i kraljevski grad Vranduk vjerojatno postojao i u vrijeme Ilira pod nazivom Arduba. Postojala je dvojba o nazočnosti ilirskog plemena Desitijata u zeničkom kraju. Rješenje su neizravni dokazi iz toponomastičke građe kao poput toponim gradina koji je preživio do danas u imenima naselja Gradac, Gradišće i Gračanica.
Stari vijek Rimljani su ove krajeve osvajali od konca 3. st. pr. Kr. Batonov ustanak od 6. do 9. zahvatio je ove krajeve. Rimljani su vladali sve do konca 4. stoljeća po Kr. Rimska vlast nije uklonila naselja u ilirskim gradinama. Svoj vrhunac današnji prostor Zenice dostiže u prvih šest stoljeća nakon Krista kad se na području današnje Zenice nalazi, uz Bistua Vetus (selo Varvara u Rami) i Delminium (Duvanjsko Polje), jedan od tri najznačajnija municipija i središta kršćanskih biskupija u Bosni: Bistua Nuova – sjedište Bistuenske biskupije, sjedište rimskog kršćanstva na području Bosne sve do doseljavanja Slavena. O važnosti Bistua Nuove svjedoči nam i podatak da je njezin biskup Andrija (Andreas) sudjelovao i bio potpisnikom solinskih sinoda 530. i 533. godine. Iz antičke Bistua Nuove spomenici su antički nadgrobni spomenici, ostatci starokršćanske bazilike i dr. U naseljima Odmut, Putovići i Tišina arheolozi su našli nalaze, važnošću se ističu epigrafi, koji su ih naveli da je Bistua Nuova bila na području Zenice. Nije isključeno da je Bistua Nuova bila na mjestu današnje Zenice.
Kroz Bistua Nuovu vodila je važna prometnica ka Saloni (Solin), Argentariumu (Srebrenica) i Sirmiumu (Srijemska Mitrovica).
Barbarske provale sa sjevera prekinule su civilizacijski kontinuitet i nakratko su natjeralo kršćanstvo s ovih prostora na uzmak. U provalama početkom 7. stoljeća razorena je Bistua Nuova sa svojom bazilikom. S uzmakom kršćanstva slijedi četiri stoljeća praznine u vrelima. Vjeruje se da su barbarske najezde uništile velik dio antičke baštine. Prošli su ovuda Goti, Avari i Hrvati. Nakon njihovih provala trebalo je gotovo stoljeće da se formira prva hrvatska države.
Srednji vijek Tek s 11. stoljećem pojavljuju se važniji podatci o ovim krajevima, zanimljivih povijesnoj znanosti. U ovim vremenima život u dolini u svezi je s gradom Vrandukom i sjedištem poglavara bosanskih krstjana u Janjićima. Zenički kraj je mjestom iznimno bitna događaja za srednjovjekovnu bosansku povijest. 1203. spominje se naselje Bilino. Dana 8. travnja 1203. na Bilinu polju zbio se čin abjuracije. Predstavnici bosanske vlastele na čelu s banom Kulinom javno su se odrekli krivovjerja pred papinim legatom kardinalom Ivanom de Casamarisom. Iz Kulinova vremena potječe ploča velikog sudca Gradiše, koja je prva važnija potvrda postojanja institucije sudstva u Bosanskoj Banovini. Pronađena je u Podbrežju. 1244. spominje se župa Brod kojoj pripada Bilino. Jezgra srednjovjekovne bosanske države bila je u Sarajevsko-zeničkoj kotlini, istočno od Zenice. U vrelima se zenički kraj spominje pod imenom Bored ili Brod, što je u svezi s mjestom prijelaza preko rijeke Bosne. S tim su u svezi toponimi Velika i Mala Broda kod Zenice. Također je danas je kod naselje Klopča mjesto Brod, što znači da je tu nekad bio prijelaz preko rijeke, brod.
Prvi spomen imena Zenice je u spisima hrvatske državice Dubrovačke Republike 20. ožujka 1436. godine, a koja je u svezi s provalom turskog vojvode Baraka oko Podvisokog i Zenice. Osmansko Carstvo okupiralo je Zenicu 1463. godine. Da bi opstruirali pokušaje Hrvatsko-Ugarske u vraćanju zemalja koje su Osmanlije netom osvojile, Osmanlije su osnovali marionetsku državicu Bosansko Kraljevstvo, koje se prostiralo od Lašve na jugu do prostora Jajačke i Srebreničke banovine na sjeveru, a čije je sjedište bilo ovdje, u Vranduku. Državicu su ukinuli 1476. godine. Iako je bila bila sjedište nahije (imena Brod koje je zadržala od imena župe), i u popisima 1485. i 1489. spomenuta kao trg, ovdje je poslije osnovana Vrandučka kapetanija, bila je neznatne važnosti tijekom osmanske vladavine. Osmanlije su podigle vjerske objekte i gospodarske objekte te je u 17. stoljeću bila potpuno oblikovana kasaba.