Grčki alfabet najstarije je pismo koje se danas još upotrebljava. (en) Rabi se za označavanje kutova u matematici. Ima 24 slova. Njime su pisana velika djela starine, od Platona i Aristotela do biblijskog Novog zavjeta. Nastaje u prvoj četvrtini 8. st. prije Krista i razvio se od feničkog pisma pri čemu su Grci od Feničana preuzeli znak i zvuk za dvadeset dva slova, dok su ih još šest s vremenom sami stvorili prilagođavajući fenički sustav pisanja svome jeziku.

Tablica grčkog alfabeta Izgovor je prikazan transkripcijom i transliteracijom u međunarodnu fonetsku abecedu. SlovoImeGlasLatinička transkripcijaFeničko slovostarogrčkonovogrčkostarogrčkinovogrčkistarogrčkinovogrčkiΑ αἄλφαάλφα alfa[] [][]aa20px|Alef alefΒ ββῆταβήταbeta[][]bv20px|Beth betΓ γγάμμαγάμμαgama[][], []ggh, g20px|Gimel gimelΔ δδέλταδέλταdelta[][]ddh, d20px|Daleth daletΕ εεἶ, ἒ ψιλόνέψιλονepsilon[][]ee20px|He heΖ ζζῆταζήταzeta[], [][]zz20px|Zayin zajinΗ ηἦταήταeta[] ([])[]e, ēi20px|Heth hetΘ θθῆταθήταtheta[][]thth20px|Teth tetΙ ιἰῶταιώταjota[], [][], []i, īi20px|Yodh jodΚ κκάππακάππαkapa[][], []kk20px|Kaf kafΛ λλάβδα, λάμβδαλάμδαlambda[][]ll20px|Lamedh lamedΜ μμῦμιmi[][]mm20px|Mem memΝ ννῦνιni[][]nn20px|Nun nunΞ ξξεῖ, ξῖξιksi[][]ksks20px|Samekh samehΟ οοὖ, ὂ μικρόνόμικρονomikron[][]o, ŏo20px|Ayin ajinΠ ππεῖ, πῖπιpi[][]pp20px|Pe peΡ ρῥῶρωro[], [][]rr20px|Res rešΣ σ, ςσῖγμασίγμαsigma[][]ss20px|Sin šinΤ τταῦταυtau[][]tt20px|Taw tavΥ υὗ, ὓ ψιλόνύψιλονipsilon[], [], [][]u, yy 20px|Waw vavΦ φφεῖ, φῖφιfi[][]ph, ff Χ χχεῖ, χῖχιhi[], [][], []kh, kshΨ ψψεῖ, ψῖψιpsi[][]psps Ω ωὦ, ὦ μέγαωμέγαomega[][]o, ōo20px|Ayin ajin

Znamenke SlovoFeničko slovoImeLatinička transkripcijaGlaslatinicastarogrčkonovogrčkoϚ ϛStigma, Nick Nicholas' Home Page (en) vavstigma ― stϘ ϙ,Koppa, Nick Nicholas' Home Page (en) Ϟ ϟNumeric Koppa, Nick Nicholas' Home Page (en) kofkopakͲ ͳ,Sampi, Nick Nicholas' Home Page (en) Ϡ ϡNumeric Sampi, Nick Nicholas' Home Page (en) cade sampi ― ss, ,

Arhajsko SlovoFeničko slovoImeLatinička transkripcijaGlaslatinicastarogrčkonovogrčkoϜ ϝ,Digamma, Nick Nicholas' Home Page (en) Ͷ ͷPamphylian Digamma, Nick Nicholas' Home Page (en) vavdigamawͰ ͱHeta, Nick Nicholas' Home Page (en) hethetahϺ ϻSan, Nick Nicholas' Home Page (en) cadesansϷ ϸSho, Nick Nicholas' Home Page (en) cadešo ― ―sh

Pravopis

Starogrčki U antičkom grčkom postojale su mnogobrojne oznake kojima su se označavali naglasci, spiritus i hijat samoglasnika.

Spiritus dobivaju samoglasnici i ρ na početku riječi, primjerice ὑγρός 'mokar'. Postoje dvije vrste spiritusa: spiritus asper (oštri hak) i spiritus lenis (tihi hak). Spiritus asper (◌̔) izgovara se kao /h/, primjerice Ἑωσφόρος, dok se spiritus lenis (◌̓) uopće ne izgovara, na primjer αἰνέω. Početno ρ uvijek ima spiritus asper, na primjer ῥάχῐς. Spiritus se stavlja na malo i veliko slovo. Kod dvoglasa samo drugi vokal dobiva spiritus.

Postoje tri naglaska: akut (◌́), cirkumfleks (◌̃) i gravis (◌̀). Samo se akut i cirkumfleks pojavljuju na prvome slogu. Naglasci se na samoglasnicima i dvoglasima bilježe jednako kao i hakovi. Stavljaju se na malo i veliko slovo, a kod dvoglasa drugi vokal dobiva oznaku naglaska.

Hijat se označavao dijerezom (◌̈). Ona označava da se dva samoglasnika jedan uz drugi izgovaraju odvojeno, a ne kao dvoglas.

Kada su naglasak i hak na istome slovu, akut se bilježi desno od haka, a cirkumfleks iznad njega, primjerice Ὦτος. Ako su na istom slovu naglasak i trema, naglasak se piše između točkica treme. Primjer je Ἀΐδης.

Novogrčki Moderni grčki ima samo oznaku za naglasak (◌́) i za hijat ili dvoglas (◌̈). Dijereza danas označava ili hijat ili dvoglas jer su se antički dvoglasi izgubili i postali jednostavni samoglasnici iako se još uvijek zapisuju kao dvoglasi, to jest riječ je o digrafima koji označavaju jednostavne samoglasnike: παϊδάκια (/paiðaca/) ima dvoglas, ali παιδάκια (/peˈðaca/) ima jednostavan samoglasnik koji se zapisuje kao dva. Dijereza nije potrebna kad je dvoglasu naglasak označen na prvome slogu: γάιδαρος se izgovara s dvoglasom /ai/, a ne samoglasnikom /e/. Naglasak slijedi ista pravila kao i u politonskom pismu antičkog grčkog pa se u digrafa postavlja na drugi samoglasnik, ali, kao što se vidi iz prethodnoga primjera, ako je riječ o dvoglasu, ide na prvi.

Pravila su dakle:

ako je dvoglas naglašen, onda je prvi samoglasnik označen za naglasak, a drugi ne prima dijerezu ako dvoglas nije naglašen, dijereza je potrebna samo ako dvoglas izgleda kao neki od digrafa.

Dvije se oznake mogu i kombinirati: ταΐζω (/taˈizo/).

Iako nije riječ o dijakritičkom znaku, zarez može također razlikovati dvije ili više riječi: ό,τι ('što god') i ότι ('da' (veznik)).

Vanjske poveznice

Bilješke

Izvori (en), R. Elsie, « en:Albanian Literature in Greek Script: the Eighteenth and Early Nineteenth-Century Orthodox Tradition in Albanian Writing », en en:Byzantine and Modern Greek Studies, vol. 15, n° 20, Birmingham, 1991, PDF . (en), N. e A. Humez, en:Alpha to omega: the life & times of the Greek alphabet, ed. Godine, Boston, 1981, (). (en), L. Hamilton Jeffery, en:The local scripts of archaic Greece: a study of the origin of the Greek alphabet and its development from the eighth to the fifth centuries B.C., ed. Clarendon Press, Oxford, 1990, (). (en), M. S. Makratis (ed.), en:Greek letters: from tablets to pixels, ed. Oak Knoll Press, 1996, (). (en), H. Hansen e G. Quinn, en:Greek: An Intensive Course, ed. Fordham University Press, 1992, (). (en), B. B. Powell, en:Homer and the Origin of the Greek Alphabet, ed. Cambridge University Press, 1996, (). (en), M. S. Makratis, en:Character codes for Greek: Problems and modern solutions, 1996. Zdravka Martinić-Jerčić, Dubravka Matković: PROMETEJ: udžbenik grčkog jezika za 1.i 2. godinu učenja ()

Kategorija:Stara Grčka