Vareš je općina u Bosni i Hercegovini.
Zemljopis
Vareš je bosanski brdski gradić na nadmorskoj visini od 829 metara koji se smjestio u kotlini rijeke Stavnje, u njenom gornjem toku, na području planine Zvijezde, 45 km od Sarajeva i 60 km istočno od Zenice.
Vareš je 45 km udaljen od Sarajeva, preko Ilijaša i Breze, okružen planinama i strmim brdima, na kraju svih putova.Dubrovački list BNJ: Likovna kolonija u maloj Borovici pored Vareša: Gradovi i šume zaboravljenog kraljevstva, 7. lipnja 2017. (pristupljeno 6. srpnja 2019.)
Nad kotlinom Stavnje izdižu se s obje strane visoka, strma brda. Takav oblik tla nepogodan je da se na njemu razvije veće naselje, jer se ono ovdje može širiti samo po dužini, u pravcu sjever-jug.
Vareš je tako vrlo rijedak primjer većega naselja, koje se – silom prilika, zbog kotline – pružilo poput vrpce na dužini od pet kilometara, u usjek.
Potok Ruda nekad se zvao Varešac, što je zabilježeno na svim starim zemljovidima i tapijama. Prvo naselje na području Vareša bilo je starorimsko naselje u selu Potocima. S obzirom na starost naselja, moglo bi se reći sa sigurnošću da je ime Vareš dolazi od latinske riječi „Valens“, što znači obitavalište, a da je rječica Stavnja dobila svoje ime od riječi „Stanceli“ što znači stanica. Vareš se kao veće naselje preselio od starorimske lokacije i proširio na brdo Oglavić, a to je današnja Kota. Zbog potreba za vodom spustio se ka rječici Stavnji.Službena stranica Općine Vareš Proslava Dana Općine Vareš 14.08. 2015. (načelnikov govor i galerija slika), 17. kolovoza 2015. (preuzeto 11. prosinca 2018.)
Stanovništvo
Popis Hrvata katolika u Varešu 1743.
Popis Hrvata katolika u Varešu 1743.: broj sela: 16 broj kuća: 168 odrasli: 728 djeca: 387 ukupno stanovnika: 1115Dominik Mandić: Chroati catholici Bosnae et Hercegovinae in descriptionibus annis 1743 et 1768 exaratis; Hrvatski povijesni institut; Chicago-Roma, 1962.
Popisi 1971. – 1991.
Stanovništvo općine Vareš godina popisa 1991.Nacionalni sastav stanovništva - Rezultati za republiku po opštinama i naseljenim mjestima 1991., Državni zavod za statistiku Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1993. 1981. 1971.
Hrvati9016 (40,60 %)10.287 (45,07 %)11.134 (47,33 %)Muslimani 6714 (30,23 %) 6419 (28,12 %)6631 (28,18 %)Srbi 3644 (16,41 %) 4241 (18,58 %)5166 (21,96 %)Jugoslaveni2071 (9,32 %)1563 (6,84 %)307 (1,30 %)ostali i nepoznato758 (3,41 %)312 (1,36 %)285 (1,21 %)ukupno22.20322.82223.523
Vareš (naseljeno mjesto), nacionalni sastav
Vareš godina popisa 1991. 1981. 1971. Hrvati3035 (51,54 %)4334 (51,44 %)4507 (54,69 %)Muslimani 1068 (18,13 %)1212 (14,38 %)1550 (18,81 %) Srbi 627 (10,64 %)1405 (16,67 %)1722 (20,89 %) Jugoslaveni859 (14,58 %)1299 (15,42 %)251 (3,04 %)ostali i nepoznato299 (5,07 %)174 (2,06 %)210 (2,54 %)ukupno588884248240
Popis 2013.
Stanovništvo općine Vareš godina popisa 2013.2.2. Stanovništvo prema etničkoj/nacionalnoj pripadnosti i spolu, po naseljenim mjestima, popis.gov.ba, preuzeto 14. prosinca 2020.Bošnjaci5447 (61,26 %)Hrvati2820 (31,71 %) Srbi189 (2,13 %)ostali i nepoznato436 (4,90 %)ukupno8892 Vareš – naseljeno mjesto godina popisa 2013. Bošnjaci1339 (45,90 %)Hrvati1254 (42,99 %) Srbi71 (2,43 %)ostali i nepoznato253 (8,67 %)ukupno2917
Naseljena mjesta
Općinu Vareš sačinjavaju sljedeća naseljena mjesta:
Bijelo Borje, Blaža, Borovičke Njive, Brda, Brezik, Brgule, Budoželje, Čamovine, Ćeće, Dabravine, Daštansko, Debela Međa, Diknjići, Donja Borovica, Donja Vijaka, Donje Očevlje, Dragovići, Draževići, Duboštica, Gornja Borovica, Gornja Vijaka, Hodžići, Ivančevo, Javornik, Kadarići, Karići, Kokoščići, Kolonija Pržići, Kolovići, Kopališta, Kopijari, Krčevine, Kunosići, Letevci, Ligatići, Luke, Ljepovići, Mijakovići, Mir, Mižnovići, Mlakve, Naseoci, Neprivaj, Oćevija, Okruglica, Orah, Osoje, Osredak, Ostrlja, Pajtov Han, Pajtovići, Planinica, Pobilje, Podjavor, Pogar, Položac, Poljanice, Pomenići, Pržići, Radonjići, Radoševići, Ravne, Rokoč, Samari, Semizova Ponikva, Seoci, Sjenokos, Slavin, Sršljenci, Strica, Striježevo, Stupni Do, Šikulje, Tisovci, Toljenak, Tribija, Vareš, Vareš Majdan, Višnjići, Zabrezje, Zaruđe, Zubeta, Zvijezda, Žalja i Žižci.
Na popisima 1971. i 1981. godine naseljena mjesta Vareš i Vareš Majdan činila su jedinstveno naseljeno mjesto Vareš. Na istim popisima, postojala su i naseljena mjesta: Podzaruđe, Potoci i Vranjkovci. Ova naselja su na popisu 1991. godine ukinuta i pripojena drugim naseljenim mjestima.
Povijest
Područje Vareša nalazilo se tijekom srednjega vijeka u bosanskoj županiji Vidogošći, dok je naselje nastalo krajem 15. stoljeća.
U 16. stoljeću dolazi pod Turke, a 1878. pod Austro-Ugarsku. 1918. postaje dio države Slovenaca, Hrvata i Srba, zatim kraljevine Jugoslavije (Vrbaska banovina), pa SFRJ (SRBiH).
Golemo rudno bogatstvo se krije ispod površine vareških brda, pa postoje tragovi da se tu kopala željezna ruda i talilo željezo još u antičko vrijeme.
Već su Rimljani ovdje iskorištavali rudu, iako je o tome sačuvano malo tragova, npr. Ploča s natpisom villicus procurator i rudarska svjetiljka.Proleksis enciklopedija Vareš (preuzeto 25. studenoga 2018.)
Izvjesno je da je naselje, rudnik i obrtna prerada željeza postojala od najstarijih vremena. Impozantno željezno rudište namjestilo se prirodno kao brana u dolini rijeke Stavnje. Erozijom je rijeka otkrila, presijecala i rastavila na dva dijela, Droskovac i Smreku. Stanovnicima i prolaznicima nikako to nije moglo promaći. Okolica je bila sa svim prirodnim preduvjetima za razvitak željeznog obrta: bogata rudišta, dobra željezna rudača, drveni ugljen iz bogatih šuma, stalnu i obilnu vodenu snagu u Stavnji i pritokama.Borovica.net Hamdija Kreševljaković: Vareš kao glavno središte gvozdenog obrta u Bosni i Hercegovini do 1891., u Glasniku Zemaljskog muzeja 54/1942, str. 2 (preuzeto 27. studenoga 2018.)
Hrvati iz Dubrovnika su u 13. stoljeću došli na područje Vareša, otkrili sve ove rude, otvorili rudnike, naselili se ovdje te pokrenuli proizvodnju i trgovinu, na čemu su mnogo zaradili. Dubrovačka Republika donijela je prosperitet vareškom kraju. Bila je vlasnik nekoliko rudnika u Varešu, te u obližnjem Olovu i Ilijašu. Izgradila je novi grad, odavno već razrušen Stari Grad Dubrovnik ili Dobovnik, koji je desetak kilometara od Vareša. Od tih vremena datira stoljetna snažna povezanost Dubrovnika i Vareša. Mnoštvo današnjih Dubrovčana vuče podrijetlo iz Vareša, a u Varešu su i danas nazočna hrvatska prezimena iz Dubrovnika i običaji. Zbog posla i dobre zarade kroz stoljeća doselili su se i Sasi iz Njemačke, pa i Mađari, Česi, Slovenci i brojni drugi narodi, čija prezimena među Varešacima nalazimo i danas.
U srednjem vijeku spominju se poimence neka vareška sela, središta rudarske djelatnosti, npr. Duboštica (1393.), pa se računa da se ovdje kopala i prerađivala i željezna i druge rude za bosanskih banova (Kulina i, osobito, Stjepana II. Kotromanića) i za kasnijih kraljeva. Vareško selo Dubošticu kralj Tvrko je smatrao riznicom svoga kraljevstva jer je bilo središte rudarstva toga kraja.Borovica.net Hamdija Kreševljaković: Vareš kao glavno središte gvozdenog obrta u Bosni i Hercegovini do 1891., u Glasniku Zemaljskog muzeja 54/1942, str. 409-459, i kao posebni otisak. – Josip Tokmačić: Vareš (monografija), Vareš s. a. (u rukopisu), knj. I. Str. 123-136. Prostor današnjeg Vareša u srednjem vijeku nalazio se na području srednjovjekovne županije Vidogošće. Razumno je pretpostaviti da su dinastičke, staleške, međuplemićke borbe i trvenja prouzročile privremeno zamiranje obrta, jer u takvim nesređenim unutarnjih prilikama i nemirima nije moguće normalno obavljati gospodarske djelatnosti.
Osmansko zaposjedanje, ma koliko bilo okrutno po domaće, osobito katolike, značilo je stabilizaciju prilika i mogućnost normalna obavljanja posla. Gradić je oživio i srazmjerno napredovao. Za turske uprave rudarstvom i kovačijom bave se isključivo katolici, Hrvati. Bavili su se kopanjem i topljenjem rude, izrađivanjem željezne robe. Muslimani i pravoslavci u Varešu bavili su se trgovinom. Bilo je i drugih obrta, nazočnih i drugdje: birtaša, kahvedžija, pekara, brijača i dr. Sasi su bili među rudarim i kovačima, barem u prvom razdoblju. Ostali su neki izrazi koji su se upotrebljavali u rudarskoj i kovačkoj terminologiji, dok se ondje radilo starinski. U Vareš su se doselili i saski rudari, a o tome svjedoče i stari nazivi kao Saški potok i još jedan toponim.Borovica.net Hamdija Kreševljaković: Vareš kao glavno središte gvozdenog obrta u Bosni i Hercegovini do 1891., u Glasniku Zemaljskog muzeja 54/1942, str. 7 (preuzeto 27. studenoga 2018.) Bilo je u Varešu i muslimana i pravoslavaca, ali su uvijek bili dominantni Hrvati, katolici. U Varešu je najstarija katolička crkva u Bosni Hercegovini, Sv. Mihovila Arkanđela, a građena je na temeljima one iz doba srednjovjekovne Bosne. Vareški župni ured posjeduje i danas jedne od najstarijih matica u Bosni i Hercegovini (prva potječe iz 1643. godine) a pisane su i bosančicom, latinskim i hrvatskim jezikom. Osobitost crkve je da je većinom ispod zemlje, otprilike do pola. Razlog je što Osmanlije nisu dopuštali da crkva smije biti viša od džamije. Zvonik je naknadno podignut, ali nije smio imati zvono, jer osmanski gospodari nisu to dopuštali. Tako su katolicima dopustili crkvu-štalu.
U osmanskom vremenu ispočetka je bio u sastavu Sarajevskoga kadiluka i njegove nahije Bobovac, od 1469. godine, zatim od 1470. nahije Dubrovnik. Za mandata bosanskog upravitelja sandžak-bega Jakuba-paše Haduma (1489. – 1493.) imamo zabilježenu eksploataciju rudnih bogatstava u vareškoj okolici. Naselje Vareš nastao je najkasnije koncem 15. stoljeća. Sam Vareš, pod tim imenom i na sadašnjem mjestu, spominje se kao naselje početkom 16. stoljeća, što ne znači da on nije postojao i ranije. Prije 1516. postao je dio nahije Visoko. U 16. stoljeću (1516.), kako to bilježi turski defter toga vremena, Vareš je imao 150 kuća, od čega je bilo 147 kršćanskih, dvije muslimanske i jedna koja je pripadala nekom muslimanu samcu.Taj defter navodi inž. Alija Bejtić u svom radu: Historijsko-građevni razvoj Vareša, Sarajevo 1958., str. 7. Ovo djelo nisam imao u rukama pa ga navodim prema J. Tokmačiću, nav. djelo, str. 153. Turska vlast je mnogo držala do vareškog kraja jer su obrtnici radili vrlo dobro i nadaleko su bili poznati njihovi proizvodi. Na važnosti je osobito dobio kad je postao središte proizvodnje specijalnoga oružja i opreme u osmanskoj Bosni. Zbog toga se ubrzanije razvijao i zbog toga je postao sjedištem vlastite nahije, nahije Vareš, negdje najkasnije potkraj 17. stoljeća.
S dolaskom Austro-Ugarske u Bosnu, Vareš doživljava preporod u gospodarskom pogledu. Postao je jedno od jačih rudarskih središta BiH. Vareški majdani bili su preteče vareške željezare. Austro-Ugarska iskorištava rudu na industrijski način, gradi dvije visoke peći i od tada počinje ekonomski uspon Vareša. Prva je visoka peć sagrađena 1891. godine. Dotad je Vareš bio središte gvozdenog obrta u BiH. Do 1894. godine župljani Vareša pokapali su se kod stare crkve. Od 1894. godine pokapani su na lokaciji Rude, na taložniku Separacije. Otad su se tu pokapali pokojnici iz Vareša, Majdana i Potoka. Lokacija je nazvana po rudi sitnog granulata u površinskom sloju. Na tom je groblju podignuta poslije kapela, djelo Ivana Meštrovića i Jože Plečnika.Župa Vareš Groblje Stogić (pristupljeno 2. studenoga 2019.) Za potrebe prometna povezivanja željezare postavljena je 7. studenoga 1895. uskotračna željeznička pruga Podlugovi – Vareš kojom je povezan sa svijetom preko nešto ranije postavljenom željezničkom prugom Bosanski Brod – Sarajevo.(boš.) Historija.ba Ukinuta željeznička pruga Podlugovi – Vareš (pristupljeno 31. ožujka 2019.)
Uz staru crkvu je nova, velebna župna crkva sv. Mihovila, koja je početkom 20. stoljeća dobila svoj današnji izgled.