250px|thumb|Giorgione: Isusovo rođenje 200px|desno|thumb|Charles Poerson: Isusovo rođenje, 1667. Isusovo rođenje, Kristovo rođenje ili Rođenje Isusa Krista (lat. Nativitas Iesu, Nativitas Christi, Nativitas Iesu Christi) odnosi se na rođenje Isusa Krista, koje je opisano u Bibliji i povijesnim spisima. Slavi se na svetkovinu Božića. Kršćani vjeruju da je Isus obećani Mesija koji se rodio i postao čovjekom otkupivši svojom mukom i smrću te uskrsnućem ljude od grijeha iskazujući im za života svoju ljubav i milosrđe (usp. Verbum caro factum est, „I Riječ Tijelom postade (i nastani se među nama)”, Iv 1,14). Zbilo se za 124. Olimpijade i 752. godine od osnutka Rima te 42. godine vladavine cezara Oktavijana Augusta.
Isusovo rođenje opisano je u Evanđeljima po Luki i Mateju. U ostalim se dvama Evanđeljima ne spominje. U Starome zavjetu proroci su navijestili rođenje Mesije koji će otkupiti ljude od grijeha. Kršćani vjeruju da Novi zavjet donosi ispunjenje toga proročanstva. Isusa, Božjega Sina, rodila je Djevica Marija, uz pomoć svoga zaručnika Josipa u Betlehemu. Oko devet mjeseci prije začela ga je po Duhu Svetome (svetkovina Blagovijesti). Car August zapovijedio je popisivanje stanovništva. Josip i trudna Marija krenuli su na put iz njihova grada Nazareta u Betlehem gdje su se morali zaputiti prema odredbama popisa jer je Josip bio iz roda kralja Davida. Zbog gužve nisu mogli naći mjesto u svratištima te su naposljetku završili u staji, okruženi domaćim životinjama, gdje se Isus rodio. Anđeli su pastirima dojavili vijest o Isusovu rođenju te su prvi vidjeli dijete. Poslije je zvijezda repatica dovela sveta tri kralja do Isusa. Pastiri su simbolični predstavnici puka, a sveta tri kralja plemstva jer se Isus rodio za sve ljude.
Isusovo rođenje slavi se 25. prosinca u zapadnom kršćanstvu, a 6./7. siječnja u istočnom kršćanstvu što je 25. prosinca po julijanskome kalendaru. Armenski pravoslavci slave ga 19. siječnja, to jest 6. siječnja po julijanskom kalendaru, na blagdan Bogojavljenja, kad su Božić slavili i prvi kršćani. Neki kršćani Božić slave i 1. siječnja prema Gregorijanskomu kalendaru. U Bibliji nije naveden datum Isusova rođenja, ali u Evanđelju po Mateju piše da je Isus rođen za vrijeme Herodove vladavine, a on je umro 4. godine pr. Kr.
Isusovo rođenje temeljna je razdjelnica kalendara kršćanske ere koji je postao i svjetski građanski kalendar pa je uvriježeno godine razdvajati prije (pr. Kr.) i poslije Krista (pos. Kr.), to jest Kristova rođenja. U matematičkomu iskazu godine prije Krista iskazuju se s negativnim, a po Kristovu rođenju s pozitivnim predznakom. Kren, Tatjana: Svjetski kalendar i kršćanska era Hrvatsko književno društvo svetog Jeronima: Zagreb, 2000.
Grijeh prvih ljudi i iščekivanje Isusova rođenja 200px|desno|thumb|Tizian: Sv. Ivan Krstitelj, preteča Isusov Prema Knjizi Postanka, prve ljude Adama i Evu iskušao je u Edenu đavao, uzevši obličje zmije, koji je pred njih stavio izbor između života i smrti, između života s ili bez Boga, obmanjujući ih obećanjem božanskoga statusa ako uzmu jesti s drva spoznaje dobra i zla.Svijet Biblije, Stari zavjet, Mladinska knjiga: Zagreb, 1991.
Prvi ljudi povjerovali su mu te su htjeli postati jednaki Bogu tj. sami gospodariti Edenom. Ljude je Bog stvorio slobodne, davši im slobodnu volju i mogućnost izbora. Kada su prvi ljudi zgriješili, izgubili su posvetnu milost, prestali biti djeca Božja i izgubili su pravo na nebo.Heffler-Kornfeld: Srednji kršćanski nauk, Hrvatsko društvo sv. Ćirila i Metoda: Zagreb, 1990. Budući da su prvi ljudi bili zastupnici svoje djece, ono što su izgubili vrijedilo je i za sve njihove potomke. Čovjek nije mogao spasiti samoga sebe, a nije mogao osloboditi ni druge ljude.Mikić, Ivan: Došašće-Advent, Biblija danas, Zagreb, br. 4 (2004.) Nakon prvog grijeha, dogodili su se mnogi drugi grijesi, npr. Kajinovo bratoubojstvo Abela. Ni pravednici poput Abrahama nisu poslije smrti mogli prispjeti u raj. Nisu došli ni u pakao, nego su bili nad paklom (u šeolu).
Bog se smilovao ljudima, tako da im je obećao dolazak Spasitelja, koji će ljude izbaviti od grijeha. Ljudi nisu pasivno čekali Spasitelja, nego su vapili za Božjim dolaskom: "O, da razdreš nebesa i siđeš (Iz 63,19)". Bog je preko starozavjetnih proroka poručio, da će Spasitelj biti iz roda Davidova, da će sam Bog doći i otkupiti ljudski rod, da će se roditi u Betlehemu od Djevice, činiti velika čudesa, biti izdan, mučen, da će umrijeti, uskrsnuti i na nebo uzići. Primjeri za to su: "Evo, začet će djevica i roditi sina i nadjenut će mu ime Emanuel! (Iz 7,14)", "Prezren bješe, odbačen od ljudi, čovjek boli, vičan patnjama, od kog svatko lice otklanja, prezren bješe, odvrgnut. A on je naše bolesti ponio, naše je boli na se uzeo, dok smo mi držali da ga Bog bije i ponižava. Za naše grijehe probodoše njega, za opačine naše njega satriješe (Iz 53,3-5)" te "A ti, Betleheme Efrato, najmanji među kneževstvima Judinim, iz tebe će mi izaći onaj koji će vladati Izraelom; njegov je iskon od davnina, od vječnih vremena. Zato će ih Jahve ostaviti dok ne rodi ona koja ima roditi. Tada će se Ostatak njegove braće vratiti djeci Izraelovoj (Mih 5,1-4)".
Sv. Ivan Krstitelj je preteča, posljednji i najveći prorok, Božji glasnik koji naviješta skori dolazak Isusa i poziva ljude na obraćenje:Baričević Josip, Šabić, Ana Gabrijela: Pođimo zajedno, Katekizam 5, Kršćanska sadašnjost: Zagreb, 1992. Njegovo poslanje zapisano je u knjizi proroka Izaije: "Evo šaljem glasnika svoga pred licem tvojim da ti pripravi put". Propovijedao je blizinu kraljevstva Božjeg i pozivao svoje sunarodnjake na promjenu života, a mnogi su se kajali za svoje grijehe i dali da ih Ivan krsti. Neki su mislili, da je on obećani Mesija, ali on im je govorio: "Nakon mene dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan sagnuti se i odriješiti mu remenje na obući. Ja vas krstim vodom, a on će vas krstiti Duhom Svetim (Mk 1,7-8)".
Evanđelje po Luki 200px|lijevo|thumb|Angelo Bronzino: Poklon kraljeva U Evanđelju po Luki piše kako Djevica Marija saznaje od arkanđela Gabrijela da će začeti i roditi dijete koje će se zvati Sin Svevišnjega. Kada je upitala arkanđela, kako će se to dogoditi, jer je djevica, on joj odgovori da će Duh Sveti "sići na nju i sila Svevišnjeg će je osjeniti (Lk 1,35)".hbk.hr – Biblija Na kraju je dodao: "Ta Bogu ništa nije nemoguće (Lk 1,37)". Ona odgovori: "Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi (Lk 1,38)".
Marija je dva mjeseca nakon bezgrešnog začeća pohodila svoju trudnu rođakinju Elizabetu, koju je Bog u dubokoj starosti blagoslovio potomkom. Čim je Elizabeta čula Djevicu Mariju, zaigralo joj je dijete u utrobi. Osim što je to bio susret Djevice Marije i Elizabete, bio je i prvi susret Isusa i Ivana Krstitelja, koje su trudnice nosile. Elizabeta se napunila Duha Svetoga i izjavila: "Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje! (Lk 1, 42)"
U vrijeme kada je Marija trebala roditi, ona i Josip putuju iz njihova doma u Nazaretu oko 150 kilometara južno do Betlehema, kako bi pristupili popisu stanovništva za vrijeme "Kvirinijeva upravljanja Sirijom (Lk 2,2)".
Marija je rodila Isusa i položila ga u jaslice, jer nije bilo mjesta ni u jednom svratištu. Anđeo Gospodnji posjetio je pastire, koji su čuvali svoja stada u blizini i donosi im "blagovijest, veliku radost za sav narod!" te im govori: "Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj – Krist, Gospodin. I evo znaka: naći ćete novorođenče povijeno gdje leži u jaslama (Lk 2,10-12)."
Anđeo se pridružuje "silnoj nebeskoj vojski" koja hvali Boga: "Slava Bogu na visini neba, a na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim! (Lk 2,14)" Pastiri su požurili potražiti Isusa u jaslicama. Kada su ga našli s Josipomi Marijom, ispričali su im, što im je anđeo poručio, slavili su i hvalili Boga. Marija je u sebi razmišljala o svim ovim događajima.
Nakon osam dana, po židovskom običaju, Marija i Josip odveli su Isusa u Jeruzalem na obrezanje, prije povratka u njihov dom u Nazaretu.
Evanđelje po Mateju 200px|desno|thumb|Caravaggio: Isusovo rođenje U Evanđelju po Mateju navodi se, kako je Marija zaručena s Josipom, začela Isusa po Duhu Svetome. Josip je primijetio, da je Marija trudna, a jer mu ona nije rekla kako se to dogodilo, razmišljao je kako da je potajice napusti, ne želeći joj raditi neugodnosti. Dok još nije ostvario što je planirao, u snu mu se ukaza anđeo i reče: "Josipe, Sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga. Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih (Mt 1,20-21)."
Mudraci s istoka došli su, raspitati se kod židovskog kralja Heroda, gdje se nalazi Isus, da mu se poklone. Herod se silno uznemirio, pozvao je glavare svećeničke i učenjake, da od njih sazna, gdje se rodio Isus. Rekli su mu, da je rođen u Betlehemu, jer je tako pisano po starozavjetnom proroku Miheju: "A ti, Betleheme, zemljo Judina! Nipošto nisi najmanji među kneževstvima Judinim jer iz tebe će izići vladalac koji će pasti narod moj – Izraela (Mt 2,6)." Herod je javio mudracima s istoka, da se Isus rodio u Betlehemu te im je poručio, da mu na povratku jave, tako da i on dođe pokloniti se. Mudraci su došli do mjesta Isusova rođenja prateći betlehemsku zvijezdu. Našli su Isusa s Marijom i Josipom, poklonili su mu se i dali mu darove: zlato, tamjan i smirnu. U snu su upućeni, da se ne vraćaju Herodu, jer je imao zle planove pa su otišli kući drugim putem.
Anđeo je javio Josipu, da pobjegne u Egipat s Marijom i Isusom. U međuvremenu, Herod naređuje da se pobiju sva muška djeca od dvije godine naniže u Betlehemu i okolici što je poznato kao "pokolj nevine dječice".
Nakon Herodove smrti, sveta obitelj vratila se iz Egipta i nastanila se u Nazaretu, da se ispuni proroštvo: "Zvat će se Nazarećanin (Mt 2,23)".
Nadnevak rođenja Opisi rođenja u Novom zavjetu (Evanđelja po Mateju i Luki) ne spominju datum ili godišnje doba, kada se Isus rodio. U zapadnom kršćanstvu, Božić se tradicionalno slavi 25. prosinca. Postoje zapisi, da su rimokatolici već 330. slavili Božić na taj datum. Kod istočnih kršćana, Isusovo rođenje slavi se 6. i 7. siječnja.
Mišljenje da se Božić počeo slaviti toga datuma zato što se toga datuma u tada još uvijek većinski poganskom Rimu slavilo rođenje boga Sunca (lat. Nativitas Solis Invicti - Rođenje nepobjedivoga Sunca) Crkva odbacuje.
Neki smatraju da se prema aktivnostima pastira iz Lukina opisa Isusova rođenja, može zaključiti da se Isus rodio u proljeće ili ljeto.Porter, J. R.: Jesus Christ: The Jesus of History, the Christ of Faith. New York: Oxford University Press, 1999., str. 70. . Pretpostavka da je 25. prosinca datum Isusova rođenja, najranije je zabilježena u Chronographiai Seksta Julija Afrikanca 221.
U Evanđelju po Mateju piše da se Isus rodio u vrijeme vladavine Heroda Velikog, koji je umro 4 godine pr. Kr. Herod je javio mudracima s istoka, da se Isus rodio u Betlehemu te im poručio, da mu na povratku jave gdje se nalazi Isus, tako da i on dođe pokloniti se. No, Herod je imao zle namjere pa je dao pobiti svu mušku djecu u Betlehemu i okolici od 2 godine naniže. Prema tome, Isus se rodio između 6. i 4. godine pr. Kr.
U Evanđelju po Luki, navodi se, da se Isus rodio za vrijeme popisa stanovništva za "Kvirinijeva upravljanja Sirijom (Lk 2,2)", što je bilo 10 godina nakon Herodove smrti. Taj popis stanovništva opisao je židovski povjesničar Josip Flavije u svom djelu "Antiquitates Judaicae".Josip Flavije: Antiquities Judaicae 18.1-2 (18.1.1). Većina učenjaka, smatra da je vrijeme Isusova rođenja ono koje proizlazi iz opisa u Evanđelju po Mateju.
Prema crkvenim piscima, razlike između dva izvješća u Evanđeljima uvelike umanjuju mogućnost da su evanđelisti pisali lažne činjenice. Naprotiv, pokazuju, da je svaki evanđelist istraživao događaje nezavisno od drugih.
Mjesto rođenja
thumb|200px|desno|Spilja Rođenja. Zvijezda koja označava mjesto Isusova rođenja.