Essekerski govor je hrvatski naziv za miješani osječko njemački govor u izumiranju. Izvedenica je od riječi Esseker, a ova od toponima Essek ,Osijek‘ (mađarski Eszék, standardnonjemački Esseg [’εsεk]). Govornici essekerskoga govora zovu svoj govor esekeriš.
Nastanak essekerskog govora Uvjeti za nastanak osječkog govora njemačkog jezika počinju nastajati krajem 17. stoljeća kad je Slavonija nakon 160 godina turske vladavine Karlovačkim mirom 1699. pripala Austriji – moćnoj državi onoga vremena u čijem sastavu su bile neke danas samostalne europske države te dijelovi današnje Njemačke i Italije. Za ratne zasluge u borbi protiv Osmanskog Carstva austrijska vlada poklanja opustjele zemljišne posjede svom plemstvu i zdušno mu pomaže u kolonizaciji Slavonije. U Osijek, ondašnje vojno središte Slavonije i Srijema, počeli su pristizati vojne osobe, činovnici, obrtnici, trgovci, seljaci.(Donauschwaben. Deutsche Siedlung in Südosteuropa. Sigmaningen, 1989: 140) Doseljenici su govorili jezikom svoga zavičaja, pa je u gradu bilo zastupljeno više pretežno bavarsko-austrijskih dijalekata s elementima pograničnih dijalekata staroga kraja. Tomu valja dodati jezike u dodiru: razgovorni njemački jezik austrijske varijante kojim je govorio obrazovaniji dio gradskog stanovništva, jezik austrijske administracije, pa hrvatski, srpski i mađarski. Osijek poprima karakteristike mjesta s više etničkih grupa, više jezika i kultura. U njemu njemački entitet ima sve do osnutka Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca vodeću ulogu u kulturnom i gospodarskom životu grada.(Plevnik, Božo: Stari Osijek, 1987: 87) U 19. se stoljeću počinju tiskati knjige i novine na njemačkom jeziku: Der Volksredner (1848.), Esseker Lokalblatt (1864.), Landbote (1864.), Die Drau (1868.), Slawonische Presse (1885.).(Mažuran, Ive: Osijek. Osijek, 1971: 13) Intenzivni kontakti više njemačkih narječja s negermanskim jezicima na uskom gradskom području doveli su do nastanka specifičnog osječkog njemačkog idioma s primjesama jezika u dodiru. Njime su govorili prije svega pripadnici nižih društvenih slojeva njemačkog dijela osječkog stanovništva, ali su ga razumjeli i povremeno koristili i pripadnici drugih nacionalnosti. Po svoj prilici višejezični govornici nisu bili u stanju držati jezične sustave odvojeno, pa je u međusobnoj komunikaciji u istom govornom činu često dolazilo do prekapčanja iz jednog jezičnog sustava u drugi. Tu su pojavu – u namjeri da zabave svoje čitatelje – majstorski iskoristili autori essekerskih tekstova.
Pismo i pravopis Essekerski je služio osječkim građanima u pravilu u usmenoj komunikaciji. U situacijama pak kad je trebalo ostaviti komu koju pisanu poruku Essekeri su se služili hrvatskim latiničnim pismom, slijedeći hrvatski pravopis u mjeri koja je ovisila o stupnju obrazovanosti autora poruke.
Izgovor pojedinih glasova Za Essekere je karakteristično da im izgovor varira ovisno o tome koliko je bio jak utjecaj materinskog dijalekta, jezika u dodiru i njemačkog jezika kao nastavnog predmeta (kod onih govornika koji su u školi pohađali nastavu njemačkog kao stranog jezika). Fonetski karakter hrvatskog latiničnog pisma vrijedi za essekerski govor samo djelomično, pa hrvatski čitatelj nema mnogo koristi od pravila „čitaj kako je napisano“ ako ne poznaje dovoljno razgovorni ili standardni njemački jezik.
Samoglasnici i dvoglasnici Samoglasnici mogu biti dugi i kratki, npr. gas [ga:s] ,plin‘, brukn [brukn] ,most‘. Nenaglašeni samoglasnik na kraju riječi ili prefiksa izgovara se oslabljeno, npr. u riječima libe [’li:be] ,ljubav‘, oda [’o:da], ili‘, pezuh [pe’zu:x] ,posjet‘. Dugi samoglasnici: [a:] štan ,kamen‘, [e:] ken, ići‘, [ε:] enlih, ,sličan‘, [i:] lid ,pjesma‘, [o:] tog ,dan‘, [u:] fizuln ,mahune‘. Kratki samoglasnici: [a] tant ,tetka, strina, ujna‘, [ε] nest ,gnijezdo‘, [i] ima ,uvijek‘, [o] folk ,narod‘, [u] truml ,doboš‘. Dvoglasnici su: ai, au, ea, ei, ia, iu, oa, ou, ua, uo: paiarin ,seljanka‘, rauba ,razbojnik‘, mea ,više‘, teafn ,smjeti‘, leibm ,živjeti‘, eisn ,jesti‘, mia ,meni‘, ,mi‘, viat ,gostioničar‘, joa ,godina‘, goatn ,vrt‘, ouni ,bez‘, touh, ipak, ali; pa, ta, ma‘, pefua ,prije nego‘, fuorn ,naprijed‘.
Suglasnici Razlika u izgovoru suglasnika između essekerskog govora i hrvatskog jezika najveća je kod glasova predstavljenih slovom h koje u esekerskom označuje sljedeća tri glasa: [h] na početku riječi ili sloga pred samoglasnikom (tzv. Hauchlaut). Sličan je hrvatskom glasu [h], ali je znatno slabiji, jedva se čuje: hajt ,danas‘, hobm, imati‘, hulc ,drva‘, kvounhajt ,navika‘. [X] iza a, o, u, au, ou (tzv. Achlaut). I on je sličan hrvatskom [h], samo je znatno jači: ah, ah‘, toh ,krov‘, puh [pu:x] ,knjiga‘, pauh ,trbuh‘, vouhn ,tjedan‘. [ç] iza e, i, ai, aj, l, n, r (tzv. Ichlaut). Jezik se nalazi u položaju za izgovor glasa [i] ili [j], a izgovori se [h]: heht ,štuka‘, ih ,ja‘, raih ,bogat‘, solhi ,takvi‘, monhi ,neki‘, tuarh ,kroz‘. Dalja razlika postoji u izgovoru glasa [k] koji je u essekerskom pred samoglasnikom često aspiriran, npr. kouhn [khouxn] ,kuhati‘, kairotn [’khairo:tn] ,udati se, oženiti se‘. Essekersko [r] se u usporedbi s hrvatskim [r] odlikuje manjim brojem vibracija i slabijeg je intenziteta: reidn [re:idn] ,govoriti‘, ondare ,drugi‘. Skup slova ng predstavlja nazalni glas [ŋ]: jung [juŋ]; vrlo je sličan glasu koji se čuje u hrvatskim riječima bitanga, mangup te ispred [k] u riječima banka, Anka, Ranka.
Naglasak U essekerskom govoru naglasak je dinamičan. Odlikuje se samo jačim ili slabijim intenzitetom i u pravilu se podudara s naglaskom u standardnom njemačkom jeziku, npr. oda [’o:da] = oder, ili‘, lehalih [’lεxaliç] = lächerlich ,smiješan‘, familie [fa’mi:lie ] = Familie ,obitelj‘, ,porodica‘, tarum [ta’rum] = darum ,zato‘, fazuhn [fa’zu:xn] = versuchen ,pokušati‘.
Leksik Glavni dio leksika essekerskog govora čine leksičke jedinice više bavarsko-austrijskih narječja s primjesama pograničnih njemačkih dijalekata u staroj postojbini. Velik udio u leksiku essekerskog ima bečko narječje (npr: behm ,nabadati‘, brukn ,most‘, brustn ,rvati se‘, busl ,pusa, poljubac‘, brazetl ,narukvica‘; otata ,djed‘, omama ,baka‘ i mnoge druge), ali i jezik austrijske administracije u Osijeku onoga vremena. Zbog takve jezične šarolikosti u essekerskom govoru postoji obično više leksičkih inačica za isti sadržaj, npr.: faceln, eaceln ,pripovijedati‘; muagn, muargn, muaring ,jutro‘; umasunst, umazunst, umsunct ,uzalud‘.
Tragovi hrvatskog jezika Položaj hrvatskog jezika u osječkoj sredini mijenjao se u skladu s političkim statusom hrvatske nacije u okviru Austrije odnosno Austro-Ugarske i nakon njena raspada. Kao jezik autohtonog dijela stanovništva služio je za sve to vrijeme u Osijeku u izvjesnoj mjeri i pripadnicima drugih etničkih skupina kao sredstvo sporazumijevanja, pa je tako i on bio u međujezičnom dodiru i primalac i davalac.
Leksičko posuđivanje Leksičko se posuđivanje ostvaruje na više načina. Posuđena leksička jedinica zadržava osnovni oblik hrvatskog jezika. Govornik essekerskog govora dodaje npr. imenici samo član ili koji drugi determinativ: a Đorđe ,stotka, sto dinara, stoja‘, ti vračka ,vradžbina‘, ti picmilka ,ženska‘, majn komšija ,moj susjed‘. Glagol je u infinitivu. Vremenska realizacija radnje, zbivanja ili stanja proizlazi iz konteksta (Amol sou štoak nalokan iza ondi draubrukn kongan, hoda sih runda bacit unt udavit. ,Jednom je tako jako nalokan otišao na dravski most, bacio se i udavio.‘) Takvi slučajevi jezičnog posuđivanja posljedica su interferencije pri upotrebi essekerskog govora kad dvojezični govornik u istom govornom činu iz bilo kog razloga posegne za hrvatskom leksičkom jedinicom. Posebno mjesto zauzimaju uzvici i psovke. Govornici ih obilato koriste u preuzetom obliku, najčešće bez glagola. Posuđenu riječ, essekerski govornik prilagođuje gramatici svog narječja, dodajući joj njemačke flekseme. Tako od častiti tvori infinitiv častian, a imenicama glumac, harmonikaš, pendrekaš, muktaš, cugaroš i pajdaš dodaje u množini -n: glumacn, harmonikašn, pendrekašn, muktašn, cugarošn, pajdašn. Od posuđene hrvatske imenice i neke essekerske, govornik tvori hibridne složenice: dudapam < dud + pam ,drvo‘ ,dud‘, moungužvara < moun ,mak‘ + gužvara) ,makovnjača‘. U rijetkim slučajevima posuđeni element je dio hrvatske sintagme. U sprezi s esekerskim elementom, prijevodnim ekvivalentom neposuđenog dijela hrvatske leksičke jedinice, tvori hibridnu konstrukciju poput makar vos ,makar što‘, u nesvist foln ,pasti u nesvijest‘, štia vi ti puška ,gol ko puška‘, šike vi majka ,pijan ko majka‘. Neke su sintagme doslovni prijevodi s hrvatskog. Dio njih su pogreške nastale interferencijom, a neke su integrirane u essekerski govor: sih engliš mohn ,praviti se Englez‘, anam mit vos am nopl kvoksn sajn (srpski: izrasti komu s nečim na pupak) ,previše dosađivati komu nečim’, cuda hailign Ana rauskuman (osječki: otići svetoj Ani) ,umrijeti‘ (prema nazivu groblja Sv. Ana), on ta ondari velt šikn ,poslati na drugi svijet‘, via kanounan šlofn ,spavati k’o top‘, sih šein trogn (umjesto: sih šein klajdn) ,lijepo se nositi‘, sih mohn ols von ... (umjesto: sih šteln ols von ... ili tun, ols von ...) ,praviti se kao da ...‘.
Semantičko posuđivanje U slučaju semantičkog posuđivanja govornik dodaje postojećoj essekerskoj riječi značenje semantički opsežnijeg hrvatskog ekvivalenta. Potvrde za ovaj tip posuđivanja nalaze se samo u tekstovima nastalim krajem 20. i početkom 21. stoljeća. Uzrok tomu valja tražiti u činjenici da su ti tekstovi nastali u vrijeme kad već pedesetak godina ne postoje nikakvi preduvjeti za normalno funkcioniranje essekerskog govora tako da ono i kod onih koji su se njime nekada služili sve više gubi od svoje izvornosti i sve jače potpada pod utjecaj hrvatskog govornog jezika. U njima se, primjerice, essekereskoj odnosnoj zamjenici vos dodaje značenje hrvatskog subjunktora što za slučajeve kad bi u essekerskom govoru trebalo upotrijebiti tas (Ih pin sea štolc trauf, vos ih sou a grousn jega kent hop. Vrlo se ponosim time što sam poznavao tako velikog lovca‘) a subjunktoru ols tas koji inače znači ,nego da‘ ili, a da‘ značenje hrvatskog poredbenog veznika kao da (Hajte sajn oli lajt jedn tog šen onkcougn, ols tas a jedn tog sundok is unt misn net oabajtn. ,Danas su svi ljudi svakog dana lijepo obučeni kao da je svaki dan nedjelja i da ne moraju raditi.‘)
Promjene u glagolskoj valenciji I promjene u glagolskoj valenciji rezultat su djelovanja hrvatskog jezika na upotrebu essekerskog govora. Naročito su izražene u prijedložnoj frazi kao dopuni uz neke glagole i glagolske imenice. Prijedlog takve fraze u essekerskom doslovan je prijevod hrvatskog prijedloga: fatraun in jemont (,povjerenje u nekoga‘) umjesto fatraun cu jemont; hean fia (,čuti za‘) umjesto hean fun; sogn auf tes (,reći na to‘) umjesto sogn tacu; sogn fia (,reći za‘) umjesto sogn fun.
Tragovi mađarskog jezika Pri oslovljavanju starijih osoba essekerski govornici koriste mađarske riječi neni za ženske i bači za muške osobe: Katineni ,teta Kata‘, šlahtlabači ,čika mesar‘, a uzvikom joj istenem (< hr. joj + mađ. istenem, moj Bože’ izražavaju čuđenje ili daju svom izričaju jaču ekspresivnost (Tos izjo koaniks, joj ištenem, vos hobi eašt mid majn goutselign Tonči auskštondn!, a, nije to ništa; joj Bože, što sam tek ja pretrpjela s mojim pokojnim Tončijem!‘). Više o tome u: Wild (2001b). Vidi Bibliografiju.
Publikacije na essekerskom govoru