Màrkīškī jezici ili markižanski jezici,August Kovačec, gl. ur., Hrvatska enciklopedija, sv. 7. : Mal – Nj, Zagreb : Leksikografski zavod »Miroslav Krleža«, svibnja/lipnja 2005., , str. 79. – markižanski jezik. skupina od četiri polinezijskih jezika koji se govore u Oceaniji na području Francuske Polinezije i Havaja. Dio su šire istočne skupine nuklearnih (jezgrovnih) polinezijskih jezika.
Predstavnici su: 1) havajski [haw], 1000 (8000 ga može govoriti ili razumjeti; 2) mangarevski (mangareva) [mrv], 1600 (1987.), na otocima Mangareva i Gambier. Posebnu podskupinu čine dva Màrkīška jezika na Markižanskom otočju 3) sjeverni [mrq] na otocima Hatutu, Nuku Hiva, Ua Huka i Ua Pou (3400 u Francuskoj Polineziji; ukupno 3690); i 4) južni) [mqm], 2100 (Wurm and Hattori, 1981.) na otocima Hiva Oa, Tahuta i Fatu Hiva
Napomena: markeški se odnosi na Marche (Marke).Vladimir Anić, Rječnik hrvatskoga jezika, 2. dopunjeno izd., Zagreb : Novi Liber, 1994., (953-6045-001), str. 451.
Izvori
Vanjske poveznice Ethnologue (14th) Ethnologue (15th) Ethnologue (17th)
Kategorija:Polinezijski jezici Kategorija:Jezici Francuske Polinezije Kategorija:Jezici SAD-a Kategorija:Jezici po abecedi:M