Povijest održivosti prati ekološke sustave pod čovjekovom dominacijom od najranijih civilizacija do danas. Ova povijest karakterizirana je povećanim regionalnim uspjehom pojedinog društva nakon kojeg slijedi kriza koja može biti riješena stvaranjem održivosti ili neriješena vođenjem do propasti.Beddoea, R., Costanzaa, R., Farleya, J., Garza, E., Kent, J., Kubiszewski, I., Martinez, L., McCowen, T., Murphy, K., Myers, N., Ogden, Z., Stapleton, K., and Woodward, J. (24. veljače 2009.). "Overcoming systemic roadblocks to sustainability: The evolutionary redesign of worldviews, institutions, and technologies." Proceedings of the National Academy of Sciences. 106 8 2483–2489. Preuzeto 20. kolovoza 2009.Wright, R. (2004). A Short History of Progress. Toronto: Anansi. .
Rane civlizacije Više informacija: neolitička revolucija
U ranoj ljudskoj povijesti, iako su zahtjevi nomadskih lovaca-skupljača za energijom i resursima bili maleni, uporaba vatre i želja za specifičnom hranom mogla je izmijeniti prirodni sastav biljaka i životinjskih zajednica.Scholes, R. (2003). Stories from the Stone Age . Beyond Productions in association with S4C and S4C International. Australian Broadcasting Corporation. Preuzeto 16. travnja 2009. Prije 8.000 do 10.000 godina u različitim dijelovima svijeta pojavila se poljoprivreda.Wright, p. 55. Poljoprivredne zajednice ovisile su uvelike o svojoj okolini i stvaranju "strukture stalnosti".Clarke, W. C. (1977). "The Structure of Permanence: The Relevance of Self-Subsistence Communities for World Ecosystem Management," in Subsistence and Survival: Rural Ecology in the Pacific. Bayliss-Smith, T. and R. Feachem (eds). London: Academic Press, pp. 363–384. Društva koja su nadišla vlastite lokalne zalihe hrane ili su iscrpila kritične resurse morala su se seliti ili suočiti s propašću.Diamond, J. (2005).Collapse: How Societies Choose to Fail or Succeed. New York: Viking Books. .
lijevo|mini|Srp sumerskog žeteoca izrađen od pečene gline, 3000. pr. Kr.
Arheološki dokazi govore kako su prve civilizacije nastale u Sumeru, u južnoj Mezopotamiji (danas Irak) i Egiptu, a datiraju iz oko 3000. pr. Kr. Do 1000. pr. Kr. osnovane su civilizacije u Indiji, Kini, Meksiku, Peruu i dijelovima Europe.Kramer, S. (1988). History Begins at Sumer: Thirty-Nine Firsts in Recorded History. University of Pennsylvania Press; 3rd edition (April 1988), pp. 52–55..Wright, R., p. 42. Sumer ilustrira središnja pitanja za održivost ljudske civilizacije.Wright, R., pp. 86–116 Sumerski gradovi prakticirali su intenzivnu, jednogodišnju poljoprivredu od o. 5300. pr. Kr. Viškovi uskladištene hrane stvoreni u toj ekonomiji omogućili su civilizaciji da se naseli na jednom mjestu umjesto da migrira u potrazi za divljom hranom i zemljištem za ispašu. Druga posljedica viškova bilo je omogućavanje mnogo veće gustoće stanovništva. Razvoj poljoprivrede u Mezopotamiji zahtijevalo je od mnogih radnika da grade i održavaju sustave za navodnjavanje. To je dovelo do nastanka političke hijerarhije, birokracije, te religijskih sankcija, zajedno sa stajaćom vojskom radi zaštite civilizacije u nastajanju. Intenzivna poljoprivreda omogućila je rast stanovništva, ali je također dovela do deforestacije u uzvodnim područjima koja su bila česta mjesta poplava i prekomjernog navodnjavanja što je povećalo salinitet tla. Iako je napravljena promjena u kultivaciji s pšenice na mnogo halotolerantniji ječam, prinosi su se i dalje smanjivali. Konačno, pad poljoprivredne proizvodnje i ostali faktori doveli su do propadanja civilizacije. Procjenjuje se da je od 2100. do 1700. pr. Kr. stanovništvo smanjeno za gotovo šezdeset posto. Civilizacije za koje se također smatra kako su konačno propale zbog slabog upravljanja resursima uključuju Maye, Anasaze i Istočne otočane.Diamond, J. (2005). Guns, Germs, and Steel: The Fates of Human Societies. New York: W.W. Norton. .Diamond, J. (2005). Collapse: How Societies Choose to Fail or Succeed. London: Penguin. . Nasuprot tome, stabilne zajednice izmjenjivačkih kultivatora i hortikulturista postojale su na Novoj Gvineji i u Južnoj Americi, a velike poljoprivredne zajednice u Kini, Indiji i drugdje obrađivali su istu zemlju stoljećima. Polinezijske kulture nastavile su održavati stabilne zajednice tijekom 1.000 do 3.000 godina na malenim otocima s minimalnim resursima koristeći rahuiCook Islands National Environment Service. National Parks and Conservation Areas . Preuzeto 24. veljače 2009. i kaitiakitanguMiller, D. N. Tüwharetoa & N. Kahungunu (2005). Western and Mäori Values for Sustainable Development. MWH New Zealand Ltd. Preuzeto 24. veljače 2009. u kontroli ljudskog pritiska na okoliš. U Šri Lanki prirodni rezervati osnovani tijekom vladavine kralja Devanampiyatisse i koji potječu iz 307. pr. Kr. bili su posvećeni održivosti i harmonićnom življenju s prirodom.Mackee, J., Obbard, J. & Briffett, C. (2001). Environmental Assessment in Sri Lanka: Its Status and the Potential for the Introduction of Strategic Environmental Assessment. Journal of Environmental Assessment Policy & Management 3: 209.
Pojava industrijskih društava Više informacija: fosilna goriva mini|Wattov parni stroj, parni stroj kao primarni pogon koristio je ugljen koji je potaknuo i vodio industrijsku revoluciju u Britaniji i svijetu Tehnološki napredci tijekom nekoliko tisućljeća omogućili su ljudima povećavanje kontrole nad okolišem. No tek je zapadna industrijska revolucija od 17. do 19. stoljeća iskoristila nepregledni rast potencijala energije fosilnih goriva. Ugljen je korišten za pogon sve učinkovitijih strojeva, a tek kasnije za generiranje električne struje. Moderni zdravstveni sustavi i napredci u medicini štitili su velike populacije od bolesti.Hilgenkamp, K. (2005). Environmental Health: Ecological Perspectives. London: Jones & Bartlett. . Takvi uvjeti doveli su do eksplozije ljudskog stanovništva i dotad neviđenog industrijskog, tehnološkog i znanstvenog rasta koji se nastavio do danas, označavajući početak perioda globalnog ljudskog utjecaja poznatog kao antropocen. Od 1650. do 1850. globalno stanovništvo se udvostručilo od oko 500 milijuna na 1 milijardu ljudi.Goudie A. (2005). The Human Impact on the Natural Environment. 6th ed. Oxford: Blackwell Publishing. .
Zabrinutost oko ekoloških i socijalnih učinaka industrije izrazili su tek neki prosvjetiteljski politički ekonomisti te neki pripadnici romantičarskog pokreta tijekom 1800-ih. O prenapučenosti je u jednom eseju pisao Thomas Malthus (vidi Malthusova katastrofa), dok je John Stuart Mill predvidio poželjnost ekonomije "stacionarne države", anticipirajući zabrinutosti moderne discipline ekološke ekonomije.Martinez-Alier, J. (1987). Ecological Economics. London: Blackwell. .Schumacher, E. (1973). Small Is Beautiful: A Study of Economics as if People Mattered. London: Blond and Briggs. .Daly, H.E. & Farley, J. (2004). Ecological Economics: Principles and Applications. London: Island Press. . U kasnom 19. stoljeću Eugenius Warming bio je prvi botaničar koji je proučavao fiziološke odnose između biljaka i njihova okoliša, navješćujući znanstvenu disciplinu ekologiju.Goodland, R.J. (1975). "The tropical origin of ecology: Eugen Warming's jubilee." Oikos 26: 240–245. Preuzeto 14. ožujka 2009.
Rano 20. stoljeće Više informacija: ekološki pokret
Do 20. stoljeća industrijska revolucija dovela je do eksponencijalnog rasta ljudske potrošnje resursa. Rast u zdravstvu, bogatstvu i rast stanovništva bili su percipirani kao jednostavan put napretka.de Long, B. (2000). "Cornucopia: The Pace of Economic Growth in the Twentieth Century." Working Paper 7602. Cambridge, MA:National Bureau of Economic Research. Ipak, ekonomisti su tijekom 1930-ih počeli razvijati modele upravljanja neobnovljivim resursima (vidi Hotellingovo pravilo)Hotelling, H. (1931). "The Economics of Exhaustible Resources." Journal of Political Economics., 39:137–175. te održivost blagostanja u ekonomiji koja koristi neobnovljive resurse (Hartwickovo pravilo).Hartwick, J. (1977), "Intergenerational Equity and the Investing of Rents from Exhaustible Resources." American Economic Review 66: 972–974.
Ekologija je sada stekla opću prihvaćenost kao znanstvena disciplina pa su se mnogi koncepti vitalni za održivost počeli istraživati. Oni su uključivali: međupovezanost svih živih sustava i jedan živi planetarni sustav, biosferu; važnost prirodnih ciklusa (vode, nutrijenata i ostalih kemikalija, materijala, otpada); prolaz energije kroz trofičke razine živih sustava.Worster, D (1994) "Nature's economy: a history of ecological ideas". Cambridge: Cambridge University Press.
Sredina 20. stoljeća: ekologizam Više informacija: ekologizam i znanost o okolišu
Slijedeći gubitke velike depresije i Drugog svjetskog rata, razvijeni svijet ušao je u novi period eskalirajućeg rasta, tzv. "veliku akceleraciju … veliki val u ljudskoj poduzetnosti koji je empatijski označio čovječanstvo kao globalnu geofizičku silu"Robin, L. (2008). "The 'Big Here and the Long Now': agendas for history and sustainability." Fenner School of Environment and Society, Australian National University/Centre for Historical Research, National Museum of Australia. Preuzeto 16. ožujka 2009. post-1950-ih godina. Rastući ekološki pokret isticao je povezanost ekoloških troškova s mnogim materijalnim pogodnostima u kojima se sada moglo uživati. Inovacije u tehnologiji (uključujući plastiku, sintetičke kemikalije, nuklearnu energiju) i rastuća uporaba fosilnih goriva neprestano su transformirali društvo. Moderna industrijska poljoprivreda – "Zelena revolucija" – bila je utemeljena na razvoju sintetičkih fertilizatora, herbicida i pesticida koji su imali devastirajuće posljedice za ruralnu divljinu što je dokumentirala američka morska biologinja, naturalistica i ekologinja Rachel Carson u djelu Silent Spring (Tiho proljeće, 1962.)
Godine 1956. teorija pika nafte američkog geoznanstvenika M. Kinga Hubberta predviđala je neizbježni pik u proizvodnji nafte, prvo u SAD-u (između 1965. i 1970.), zatim u sukcesivnim regijama svijeta – s očekivanim globalnim pikom ubrzo zatim.Grove, N. (1974). "Oil, the Dwindling Treasure." National Geographic. Preuzeto 29. ožujka 2009. Tijekom 1970-ih zabrinutost ekologizma oko onečišćenja, eksplozije stanovništva, konzumerizma i iscrpljenja konačnih resursa pronašao je izraz u djelu Small Is Beautiful (Maleno je predivno) britanskog ekonomista E. F. Schumachera iz 1973. godine, te u djelu The Limits to Growth (Granice rasta) koje je izdao globalni think tank Rimski klub 1975. godine.
Kasno 20. stoljeće Više informacija: održivost i održivi razvoj