thumb|right|240px|Ženka sivog tuljana hrani mladunče thumb|right|240px|Dva tupika Hrvatska opća enciklopedija, Leksikografski zavod "Miroslav Krleža", Zagreb 2005. Životinje velika ilustrirana enciklopedija, Mozaik knjiga, Zagreb 2005. u Škotskoj Fauna Škotske su uglavnom uobičajene za sjeverozapadni europski dio paleoarktičke zone, iako je nekoliko vrsta najvećih sisavaca tog područja izumrlo zbog izlova, a ljudske aktivnosti su također dovele do uvođenja raznih životinja. Različita staništa s umjerenom klimom u Škotskoj su dom za 62 vrste sisavaca, uključujući i jednu populciju divljih mačaka, velik broj sivih i običnih tuljana i najsjeverniju populaciju dobrih dupina na svijetu.Matthews (1968) p. 254.
Mnoge populacije ptica, poput tetrijeba ruševca i sjeverne snježnice (Lagopus lagopus) žive ovdje, a ova zemlja ima svjetski važna gnijezdilišta morskih ptica kao što je bluna.Fraser Darling and Boyd (1969) pp. 7, 98–102. Suri orao je postao nacionalna ikona, a bukoči i bjelorepani su nedavno ponovo naselili ove prostore. Škotski krstokljun je jedina podvrsta kralježnjaka endemična za Ujedinjeno Kraljevstvo.
Mora Škotske su među biološki najproduktivnijim u svijetu; procjenjeno je da broj morskih vrsta u morima Škotske prelazi 40 000. Darwinovi brežuljci su važno područje za dubokomorske koralje koji žive u hladnoj vodi, i koji su otkriveni 1998. U unutrašnjosti, skoro 400 genetički različitih populacija atlantskog lososa žive u rijekama Škotske. Od 42 vrste slatkovodnih riba, pola ih je ovdje dospjelo prirodnom kolonizacijom a pola su ih uveli ljudi.
Samo šest vrsta vodozemaca i četiri kopnenih gmazova žive tu, ali mnoge vrste beskralježnjaka koji tu žive su rijetki na drugim prostorima Ujedinjenog Kraljevstva.Miles and Jackman (1991) p. 48. Procjenjeno je da postoji 14 000 vrsta kukaca, uključujući i rijetke pčele i leptire koji su zaštićeni zakonom. Organizacije za očuvanje prirode u Ujedinjenom Kraljevstvu se brinu da će klimatske promjene, a posebno njihov utjecaj na visoravni i bića u moru, ugroziti većinu faune Škotske.
Staništa thumb|right|240px|Šuma običnog bora, rijeka Dee U Škotskoj postoje razna staništa s umjerenom klimom, miješane listopadne i zimzelene šume, kao i močvarni, planinski, estuarijski, slatkovodni i morski krajolici, s krajolicima tundre. Oko 14% Škotske je pošumljeno (dosta tih šuma rastu na plantažama), ali prije nego što su ih ljudi posjekli, tu je postojalo mnogo više šuma širokolisnog drveća i tajgi. Iako jako reducirane, zimzelene prašume u Škotskoj još postoje. 17% Škotske pokriveno je vlažnim travnjacima vrijeska i tresetom.
U Caithnessu i Sutherlandu nalaze se gotovo netaknuta močvarna područja, među najvećim na svijetu, koja podržavaju drugačiju zajednicu životinja. 75% škotske zemlje (uključujući neke močvare) se koristi za agrikulturu, dok urbana područja čine oko 3%. Obala je duga 11 803 kilometra, a broj otoka s kopnenom vegetacijom je približno 800. Njih oko 600 leži na zapadnoj obali. 90% zapremine i 70% površine pod slatkim vodama u Ujedinjenom Kraljevstvu nalazi se u Škotskoj. Ima više od 30 000 slatkovodnih jezera i 6600 riječnih sustava.
Sisavci
Škotska je bila u potpunosti prekrivena ledom tokom pleistocenskih glacijacija.Save for the Atlantic outlier of St Kilda. Maclean (1972) p. 20. Kako je klima nakon glacijacija postajala toplija i led se povlačio, sisavci su stigli u ove krajeve. Međutim, otvaranje La Manchea (podizanjem razine mora) nije dozvolilo daljnje selidbe, pa zato unutrašnjost Ujedinjenog Kraljevstva ima samo dvije trećine vrsta koje su dospjele do Skandinavije. Hebridski otoci na zapadnoj obali Škotske imaju samo pola životinja kojih ima Britanija.Murray (1973) p. 72. Šezdeset dvije vrste sisavaca žive u divljini u i oko Škotske uključujući 13 vrsta koje žive na obalama mora. Za populaciju trećine kopnenih sisavaca smatra se da se smanjuje zbog faktora poput zagađenja okoliša, fragmentacije okoline, promjena u načinu uzgoja biljaka, prevelike ispaše i zbog kompeticije s uvezenim vrstama. Nijedna vrsta sisavca nije endemična za Škotsku, iako podvrste nekih poljskih miševa i voluharica jesu. Smatra se da su voluharice uveli ljudi još prije 4000 godina.
Grabežljivci
thumb|right|240px|Divlja mačka, Felis silvestris (ova jedinka je iz Njemačke)
Pripadnici porodice kuna u Škotskoj su tipični i za ostatak Velike Britanije, s tim da europski tvor tu ne živi i da je kuna zlatica brojnija nego drugdje u Ujedinjenom Kraljevstvu,Corbet and Ovenden (1984) pp. 180–86. ali je čistoća vrste poremećena dolaskom američke kune u sjeverni dio Engleske.Benvie (2004) p. 48. Škotska je dom jedinoj populaciji divlje mačke na Britanskom otočju, čiji je broj procjenjen između 400 i 2000 jedinki, kao i jednoj podvrsti crvene lisice, Vulpes vulpes vulpes, koja je veća od V. v. cruciger i koja ima dvije različite forme.Matthews (1968) pp. 231–32. Divljoj mački prijeti ozbiljan rizik od izumiranja zbog neadekvatnosti zakona o zaštiti ove vrste.Benvie (2004) p. 18.Hull (2007) pp. 184–89. Poduzeto je istrebljivanje populacije uvezene američke kune (koja je donesena ovamo 1950-ih za uzgoj zbog krzna) pod pokroviteljstvom Hebridean Mink Projecta. Ovo će možda biti prošireno na druga područja gdje tih kuna ima mnogo, a možda i u cijelom Ujedinjenom Kraljevstvu.Haworth, Jenny (3 February 2009) "National cull may exterminate UK mink". Edinburgh. The Scotsman.
Izuzevši povremene posjetitelje, samo pripadnici pravih tuljana žive ovdje cijelu godinu. Dvije vrste, sivi i obični tuljan, su prisutni po obalama Škotske i to u svjetski važnim brojevima. Godine 2002. populacija sivih tuljana procjenjena je na 120 600 odraslih jedinki, što je oko 36% svjetske populacije i više od 90% u UK-u. Škotska populacija običnog tuljana se procjenjuje na 29 700, oko 90% UK-a i 36% europske populacije.
Štakori, kukcojedi i zečevi
thumb|right|240px|Patuljasti kunić (Oryctolagus cuniculus)
Sedamdeset pet posto crvenih vjeverica Ujedinjenog Kraljevstva živi u Škotskoj. Ovu vrstu ugrožavaju uvedene sive vjeverice, a Scottish Strategy for Red Squirrel Conservation ima strategiju koja podržava njeno dugoročno očuvanje. U istraživanjima iz 2007. pripisana je zasluga rastućoj populaciji kuna zlatica za pomoć u ovom programu time što su lovile isključivo sive vjeverice. Škotska nema populaciju puhova ili puhova orašara, niti žutogrlog miša, a areal patuljastog miša je ograničen na južni dio zemlje. Apodemus sylvaticus hirtensis i neke podvrste voluharice su endemične, ali inače su glodari isti kao i u ostatku UK-a.Corbet and Ovenden (1984) pp. 152, 167–68.
Kopneni kukcojedi su uglavnom slični kao i oni u ostatku Britanije. Scottish Executive i Royal Society for the Protection of Birds su nedavno odlučili ukloniti ježeve iz Vanjskih Hebrida jer je njihovo uvođenje izazvalo smanjenje populacije nekih ptica močvarica. Uklanjanje ježeva je prekinuto 2007. godine. Uhvaćene životinje su preseljene u unutrašnjost. Ovaj program im je smanjio populaciju: godine 2007. su bile uhvaćene samo dvije jedinke.Ross, John (3. studenog 2007.) "3,2,1... and then there were none". Edinburgh. The Scotsman.
Od reda Lagomorpha samo su zečevi i kunići prisutni u Škotskoj. Planinski zec je jedini zec koji je oduvijek živio na ovim prostorima. Poljskog zeca i patuljastog kunića su doveli Rimljani, ali nisu bili veoma rasprostranjeni sve do 19-og stoljeća. Parnoprstaši
thumb|right|240px|Mužjak običnog jelena
Landseerova slika mužjaka običnog jelena, Monarch of the Glen (Kralj Glena), jedna je od najznačajnijih slika viktorijanske Škotske. RedDot Books. Retrieved 24 August 2008. Ta vrsta, pripadnik reda parnoprstaša još uvijek je brojna (ima 40 000 jedniki), ali njegov opstanak u čistom obliku ugrožava hibridizacija s uvezenim sika jelenom. Kako je obični jelen uglavnom planinska vrsta, u dolinama ga zamjenjuje srna.Benvie (2004) pp. 14, 44. Iako živi drugdje u UK-u, ne postoje divlje populacije Hydropotes inermis i vrsta roda Muntiacus u Škotskoj. Postoje izolirane populacije divljih koza i divljih ovaca. Drugi sisavci
thumb|right|240px|Par kitova ubojica (orki)
Samo devet od šesnaest vrsta šišmiša koji žive drugdje u Britaniji živi i u Škotskoj. Rasprostranjene vrste su Pipistrellus pipistrellus, Pipistrellus pygmaeus, Plecotus auritus, Myotis daubentoni i Myotis nattereri. Oni s ograničenijom rasprostranjeošću su Myotis mystacinus, vrste roda Nyctalus, Nyctalus leisleri i Pipistrellus nathusii. Nijedna vrsta šišmiša ne živi na Shetlandskim otocima, ali neki ponekada zalutaju i dospiju tu."Shetland Bat Records" Shetland Biological Records Centre. Retrieved on 10 August 2008.
Dvadeset jedna vrsta kitova je zabilježena u vodama Škotske u zadnjih 100 godina, uključujući i kitove ubojice, ulješure, dobre dupine, Rissove dupine i druge. Kolonija od 100 dobrih dupina s Moray Firtha je najsjevernija na svijetu. Znanstvenici su od 1992. do 2002. istraživali strvine pliskavica i otkrili da je trećina njih umrla od napada dupina. Tobolčar Macropus rufogriseus je uvezen na jedan otok u Loch Lamondu i osnovao je koloniju.
Izumiranja i ponovno uvođenje
thumb|right|240px|Dabar je ponovo uvezen u Škotsku.
Tokom pleistocenskih interglacijacija, arktičke životinje kojih danas tu više nema, nastanile su Škotsku, uključujući i dlakavog nosoroga, mamuta, polarnog medvjeda, leminga, arktičku lisicu i divovskog jelena Megaloceros giganteus.Murray (1973) pp. 55, 71. Druge životinje koje su nastanjivale Škotsku, ali su izumrle, su ris, koji je u Britaniji živio do prije 1500 godina,Watson, Jeremy (12 October 2006). "Sea eagle spreads its wings...". Edinburgh: Scotland on Sunday. mrki medvjed (izumro u 9-om ili 10-om stoljeću) i los, koji je preživio do 1300-tih.Hull (2007) p. 240. Divlja svinja i tur su izumrli u sljedeća dva stoljeća. Posljednji vuk je ubijen u Invernessshireu 1743. godine,Fraser Darling and Boyd (1969) p. 64Although McCormick and Buckland (2003) state that a claim is made for the last wolf having been shot in Durness in 1749. a morž je sada samo rijetki posjetitelj.Corbet and Ovenden (1984) pp. 275–79. Na St Kildi je također postojala endemična podvrsta kućnog miša, Mus musculus muralis, koji je izumro 1938. godine.Maclean (1972) pp. 21–22.
Udruga Scottish Natural Heritage je ponovo uvela dabrove na ove prostore, donijevši ih iz Norveške. Ta je vrsta tu živjela do 15. stoljeća. Divlje svinje su također ponovo dovedene,Ross, David (26 November 2009) "Wild Boar: our new eco warriors" The Herald. Glasgow. a planira se i uvođenje vukova koji bi popunili ekosustav.
Ptice thumb|right|240px|Obale Škotske su raj za morske ptice U povijesti sisavaca postoje tri razdoblja koja se preklapaju: prirodna kolonizacija nakon ledenog doba, izumiranja koja je izazvao čovjek i uvođenje novih vrsta od strane ljudi.MacCormick, Finbar and Buckland, Paul C. The Vertebrate Fauna in Edwards, Kevin J. & Ralston, Ian B.M. (Eds) (2003) Scotland After the Ice Age: Environment, Archaeology and History, 8000 BC - AD 1000. Edinburgh. Edinburgh University Press. pp. 83–103. Kod ptica je takvu generalizaciju teže potkrijepiti dokazima zbog njihove veće mobilnosti. Moderni ljudi su načinili veliku štetu ptičjim vrstama, posebno pticama grabljivicama, ali prirodne varijacije u populacijama su kompleksne. Naprimjer, burnjaci su postojali u Skara Braeu tokom neolitika, ali im je u Srednjem vijeku areal bio ograničen na otoke St Kilda. Od tada su proširili svoj areal.Gooders (1994) p. 35.Peterson et al. (1993) Map 9.
Većina od oko 250 vrsta ptica svakodnevno viđenih u Britaniji dolutaju do Škotske, a možda ih se još oko 300 rjeđe pojavljuje. Ocijenjene su 274 vrste i stavljene su na jednu od tri liste, zelenu, žutu ili crvenu, koja pokazuje njihovu ugroženost. Četrdeset ih je na crvenoj, 121 je na žutoj, a 86 ih je na zelenoj listi.