minijatura|desno|250px|don Ivan Musić thumb|250px|Portret iz 1878. Ivan Musić (Klobuk, Ljubuški, 24. prosinca 1848. – Beograd, 1888.) bio je hrvatski katolički svećenik, vojvoda Donje Hercegovine, vođa Hercegovačkog ustanka. Životopis Rani život Rođen je u klobučkom zaselku Šiljevište, tada dio Osmanskog Carstva, 24. prosinca 1848. u obitelji Stjepana i Ive (djevojačko Kraljević) iz Čerigaja. Krstio ga je tri dana kasnije njegov ujak fra Anđeo Kraljević koji ga je zapisao kao Musić umjesto Musa. Postao je franjevački novak te je za redovničko ime odabrao Šimun. Najprije se školovao u Širokom Brijegu, a kasnije je studirao medicinu u Carigradu te teologiju u ugarskom Ostrogonu. Nakon studija postao je župnik u Ravnom.Životopis, Udruga Vojvoda don Ivan Musić, pristupljeno 8. srpnja 2026.
Hercegovački ustanak i Zaposjedanje Bosne i Hercegovine U Dračevu su katolici 19. lipnja 1875. podigli Hercegovački ustanak protiv Osmanskog Carstva. U srpnju je Musić najprije u selu Trebinja izabran za katoličkog vođu ustanka, a potom u Zavali za zajedničkog vođu katolika i pravoslavaca. Prvotno je surađivao s ustanicima pod vodstvom Crne Gore i Miće Ljubibratića, no ta suradnja je propala nakon što su ustanici koje je podržavala Crna Gora i Osmanlije zajedno napali kod mjesta Dražin Do Ljubibratićeve i Musićeve ustanike. U međuvremenu je Katolička Crkva suspendirala Musićeve svećeničke dužnosti te je tako prestao biti ravanjski župnik.
Musić, čije su snage i dalje morale djelovati na strani Crne Gore, odlučio je u studenom 1876. otići u Beč s pritajenom namjerom da njegova Vojvodina Donja Hercegovina postane dijelom Austro-Ugarske. U Beču je stekao potporu državnog vrha.
Na Berlinskom kongresu 1878. odlučeno je da će Austro-Ugarska zaposjesti Bosnu i Hercegovinu. Uoči zaposjedanja Bosne i Hercegovine dogovoreno je da Musićeve snage koje su se prema Musiću sastojale od 500 ustanika, odnosno maksimalno 3000 u slučaju ranijih priprema, zadrže svoje postojeće pozicije u Popovu. Austrougarska vojska zauzela je Stolac 8. kolovoza. U okolici Stoca došla je vojska pobunjenika koju su činili bosanskohercegovački muslimani i pravoslavci, ali i Crnogorci. Ta vojska je 16. kolovoza opkolila Stolac, no austrougarski vojnici su se u stolačkoj tvrđavi uspješno branili topovima. Čuvši topove, a ne znajući za stvarno stanje u Stocu, Musić se s oko 1200 vojnika zaputio prema Stocu. Nakon što su pobijedili pobunjenike u Poplatu, pobunjenička vojska je pobjegla što je rezultiralo prestankom opsade stolačke tvrđave. Musićeva vojska je potom 31. kolovoza opkolila i zauzela Ljubinje. Austrougarska i Musićeva vojska zauzele su Trebinje 7. i 8. rujna. Do kraja godine zauzeta je čitava Bosna i Hercegovina.
Kasniji život Odbio je nagrade i počasti. Priželjkivalo se da opet radi kao svećenik, no on je neočekivano otišao u Crnu Goru s Cvijetom Vukasović-Kuduz iz Stoca, a nakon toga u Beograd. Tamo je radio u pošti te kao policijski komesar i tumač. Umro je u Beogradu 1888.
Spomen thumb|250px|Spomenik u Stocu Povjesničar Marko Vego smatra ga najznačajnijim bosanskohercegovačkim Hrvatom 19. stoljeća.
Po njemu je nazvana istoimena udruga Vojvoda don Ivan Musić koja promiče njegov život i djelovanje. Na mjestu njegove rodne kuće otkrivena je spomen-ploča. Po njemu je nazvana ulica u Ljubuškom i Mostaru. O njemu je snimljen dokumentarni film 2005. godine, povodom 130. godišnjice Hercegovačkog ustanka. Snimila ga je HTV Mostar. U filmu su sudjelovali don Ivica Puljić, fra Andrija Nikić i Stanislav Vukorep iz Čapljine.Djelatnosti i ciljevi, Udruga Vojvoda don Ivan Musić, pristupljeno 17. srpnja 2017.
Vidi još Vojvodina Donja Hercegovina
Izvori
Literatura
Vanjske poveznice
Udruga Vojvoda don Ivan Musić Musić, Ivan, Hrvatska enciklopedija
Kategorija:Bosanskohercegovački franjevci Kategorija:Hrvatska vojna povijest Kategorija:Hrvati u Bosni i Hercegovini Kategorija:Životopisi, Ljubuški