Jez () — vrsta je slatkovodne ribe iz roda klenovi (), porodice Leuciscidae i reda šaranki ().
Poznat je i pod nazivima: Jaz, Jalac, Masnica.
Osnovna obilježja mini|lijevo|Glava jeza. To je bez sumnje jedna od najpoznatijih riba. Jez se lako razlikuje svojim debelim tijelom, prilično širokom, kratkom glavom, malim kosim ustima i bojom peraja. Najviše sliči klenu, no u ovog drugog glava je puno šira, tijelo je gotovo cilindričnog oblika, većih ljuski i širih usta. Faringalni zubi jeza (3 o 5 x 5 O 3) su gotovo isti kao i u bolena, ali on je puno širi i kraći od potonjeg i analna peraja kod njega je značajno uža (39–10).
Po svojoj veličini jez pripada krupnijim šaranskim ribama, njegova je uobičajena dužina 35–53 cm i težina od 2–2,8 kg, on rijetko teži više od 4 kg, ali uhvaćeni su divovski jezovi od 6, čak 8 kg. Po takvim ogromnim jezima čuveno je, na primjer, Sig jezero, u neposrednoj blizini grada Ostaškova — Tverska oblast, Rusija. Vrlo veliki jezi susreću se također u malim rijekama Kijevske oblasti, Ukrajina. Doživi najviše 20 godina. minijatura|lijevo|250px|Jez. Jez je jako lijep, pogotovo u proljeće. U to vrijeme, gotovo cijelo njegovo tijelo poprima metalični odsjaj: škržni poklopci i njegova glava čine se kao da su lijevane iz zlata, a kada se preokreće na suncu, njegove boje brzo se mijenjaju, te se čini srebrnim, te zlatnim, gotovo tamnim; donje peraje kao da su obojane s rumenilom, a ponekad i leđna i repna peraja poprimaju crvenkastu nijansu. Općenito leđa su plavo‑crna, iako svjetlija nego u bodorke i klena, strane tijela bjelkaste, trbuh srebrnast, leđna i repna peraja su tamne, a sve ostale crvene, oči zelenkasto‑žute s tamnom mrljom na vrhu. Međutim treba napomenuti, da jez, ovisno o terenu, kao i uzrastu, pokazuje ponekad više ili manje značajne razlike. Mladi jezi su značajno svjetliji i srebrnastiji, a njihove peraje su primjetno bljeđe.
Stanište i ponašanje Jez se u većem ili manjem broju nalazi u svim zemljama Europe i većem dijelu Sibira, nema ga samo u južnoj i jugo-zapadnoj Europi, počinje od istočne Francuske. U Rusiji, ima vrlo široku distribuciju i nalazi se gotovo svugdje osim samog krajnjeg sjevera, u Finskoj je pronađen iznad Arktičkog kruga, također je prilično uobičajen u Sjevernoj Dvini, po Kessleru, dolazi do Pečore. Rasprostire se vrlo daleko na istoku, barem do jezera Bajkal, a možda i dalje. U vodama duž zapadne obale Norveške i poluotoka Kola Murmanske Oblasti je odsutan. Na sjevernom i južnom Kavkazu (Zakavkazje) te u Krimu jez nije pronađen, a u Turkestanu, on je zamijenjen drugim bliskim vrstama.
Izbjegava planinske, vrlo brze i hladne rijeke i preferira duboke rijeke s prilično tihim tokom, također riječne bare i protočna jezera.
Jez pripada najelastičnijim ribama i lako podnosi nagle promjene temperature i do neke mjere, kvarenje vode bez štetnih posljedica.
Način hranjenja
Kao mlada riba hrani se zooplanktonom, kasnije kukcima, mekušcima i račićima. Veće jedinke također se hrane sitnom ribom. minijatura|desno|280px|Mladi jez — Wageningen, Nizozemska (10 cm).
Razmnožavanje Doseže spolnu zrelost kod 3–5 godine — ne manje od 200 grama, uglavnom kod 300–400 g težine. Kreće uzvodno na mriještenje. Ženka polaže oko 130.000 jajašaca od ožujka do svibnja pri temperaturi vode od 6–13 °C tijekom jednog do dva tjedna, odmah nakon mrijesta štuke. Polaže jajašca na podvodnu vegetaciju na dubini od 80 cm. minijatura|desno|280px|Zlatni jez, 14 i 1/2 godine star. Važnost za ribarstvo Riba je dobrog ukusa, predmet ribolova.
Također je stvorena domaća pasmina jeza — Goldorfe (zlatni jez) koji raste u ribnjacima i fontanama kao ukrasna riba.
Strani nazivi Ide (engleski); Aland (njemački); Ido (talijanski); Ide mélanote (francuski); Язь (ruski); winde (nizozemski);
Izvori
ITIS Standard Report Page: Leuciscus idus FishBase species summary Fauna Europaea : Leuciscus idus BioLib.cz - Leuciscus idus (Golden Orfe) Aquabase : Leuciscus idus Animal Diversity Web : Leuciscus idus NCBI : Leuciscus idus IUCN : Leuciscus idus Catalogue of Life : Leuciscus idus
Kategorija:Klenovi