Đuro Špoljarić Đuka (Gornji Kosinj, Perušić, 10. svibnja 1906. – Zagreb, 7. svibnja 1991.) je hrvatski komunistički dužnosnik, partizan i sindikalist.

Životopis Rođenjem Ličanin, sin Stjepana i Marije rođ. Brozović, kršten je u Rimokatoličkoj crkvi. Završio je krojački zanat, zasnovao obitelj, imao dvoje djece (1939.). Živio je u Zagrebu, tadašnjoj Ponjamnovoj ulici br. 4.

Sindikalna djelatnost Špoljarić je bio član Centralne sindikalne komisije Ujedinjenoga radničkog sindikalnog saveza Jugoslavije, a iza rata je bio i savezni sindikalni čelnik Saveza sindikata Jugoslavije. U jednom navratu hvalio se ideološkom superionošću jugoslavenskih udarnika koji su u stanju izdržati 20 – 30 sati rada u najtežim uvjetima.Lilly, Carol S. Power and Persuasion : Ideology and Rhetoric in Communist Yugoslavia, 1944-1953, Westview Press, Boulder (Colorado), 2001., str. 118.,

Komunistička djelatnost Revolucionarnome radničkom pokretu pristupio je poslije Prvoga svjetskog rata, isprva kao član SKOJ-e (1925.),Tito, Josip Broz. The party of the revolution: Fifth Conference of the Communist Party of Yugoslavia – 1940., [translation Vesna Grbin], (Zbirka »STP: Socialist Thought and Practice«), Aktualna pitanja socijalizma, Beograd, 1980., str. 167. zatim KPJ-e (1929.). Od 1930. je bio instruktor pri Centralnom komitetu KPJ u Beogradu. Godine 1935. bio je izabran za tajnika Pokrajinskog komiteta KPJ za Hrvatsku.

Na »krnjem kongresu«Kladarin i dr., 1958., 46. kojim je u noći s 1. na 2. kolovoza 1937. osnovana Komunistička stranka Hrvatske postaje prvoizabrani sekretarKrušelj, Željko. Odgovor na buržoaski nacionalizam // Danas, NIŠPRO Vjesnik, Zagreb, Godina VI, Broj 285, 4. kolovoza 1987., str. 66., (64. – ...), (hrv. tajnik) Glavnoga odbora Komunističke stranke Hrvatske (kasnije Središnjega odbora Komunističke partije Hrvatske). U Središnjem odboru KPH (kasnije Centralnom komitetu KPH) Špoljarić je bio zadužen za kontakte s Hrvatskim zagorjem i Međimurjem, te sa Sušakom.

Godine 1939. je zajedno s Markom Oreškovićem radio na ustrojavanju podružnice njihove stranke u Sušaku. Uhićeni su i bilo im je suđeno temeljem čl. 1. Zakona o zaštiti javne bezbjednosti i poretka u državi, radi širenja komunističkih ideja. Obojica su sudu izjavili pripadnost komunistima. I prije ovoga suđenja bio je zatvaran u Zagrebu (1937.).

1939. je smijenjen s položaja sekretara, ali i položaja člana CK KPH.

Ivo Banac označava Špoljarića kao predstavnika hrvatskih pučkofrontovaca, koji su umnogome izgubili svoj položaj unutar KPJ-e, kao glavni gubitnici unutar starih frakcija, pometeni u stranu, označeni kao kominternisti.Banac, Ivo. Protiv straha : članci, izjave i javni nastupi : 1987. – 1992., Slon, Zagreb, 1992., str. 23. Po Bančevoj ocjeni u Hrvatskoj staljinizam nije uhvatio korijena, a pristajanje hrvatskih komunista uz Rezoluciju bio je, po njegovom sudu, na svojevrstan način oblik vezivanja uz Hebrangovu struju, misleći pritom upravo na nacionalno pitanje.Banac, Ivo. Sa Staljinom protiv Tita : informbiroovski rascjepi u jugoslavenskom komunističkom pokretu, [s engleskoga preveo Josip Šentija], Globus, Zagreb, 1990., str. 178., Kašić, Biljana. Idejna strujanja u Hrvatskoj 1948. – 1952., // ČSP, Vol. 25, br. 1 (1993.), str. 101. – 124.,

Stradanje prije rata 1939. – Marko Orešković, bivši dobrovoljac međunarodne brigade u Španjolskoj, i Đuro Špoljarić, sindikalni dužnosnik, obojica s boravištem u Zagrebu, zatvoreni su u kazneni zavod u Lepoglavi, a nakon toga odvedeni na Sušak u policijski zatvor, gdje su bili izvrgnuti mučenju. Bili su vezani i vješani naglavce na kolac i volovskom žilom bičevani po tabanima.Janjatović, Bosiljka; Strčić, Petar. Tri sudska procesa članovima i pomagačima KPH u Sušaku 1940. // Vjesnik historijskih arhiva u Rijeci i Pazinu, [glavni i odgovorni urednik Danilo Klen ], vol. XV. (1970.), str. 209. – 279., (str. 221.), Poslije su vraćeni u Lepoglavu jer zbog obimnih uhićenja u Sušaku nije bilo više mjesta.Jelić, 1972., 428. 1936./1937. – U okviru procesa protiv Božidara Adžije i dvadeset i trojice komunista uhićenih studenoga 1936., osuđeni su srpnja 1937. i članovi Pokrajinskoga komiteta KPJ za Hrvatsku, D. Saili, Đ. Špoljarić i S. Vlahek.Jelić, 1972., 60.

Drugi svjetski rat Kao sudionik NOB-e bio je jedno vrijeme politički komesar Mokranjskog bataljuna (u BiH), te pripadnik 13. primorsko-goranske divizije.Čepo, Zlatko. Zvane Črnja: Sukobi oko Krleže (1983.) (ocjene i prikazi) // ČSP, Vol. 16, br. 1 (1984.), str. 123. – 126., Za vrijeme rata je bio rukovoditelj srednjega partijskog tečaja pri Okružnom komitetu KPH za Liku, stranački instruktor u Dalmaciji. Također je boravio na Krku. Bio je vijećnik ZAVNOH-a, na Prvome,Sirotković, Hodimir (gl. redakt.) Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Hrvatske : zbornik dokumenata ― 1943., [Sv. 1.], Institut za historiju radničkog pokreta [Hrvatske], Zagreb, 1964., str. 214., 641., 643. i 674. Drugome, TrećemSirotković, Hodimir (gl. redakt.) Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Hrvatske : zbornik dokumenata ― 1944. (od 1. siječnja do 9. svibnja), Sv. 2., Institut za historiju radničkog pokreta Hrvatske, Zagreb, 1985., str. 675. i 697. i Četvrtome zasjedanju.Sirotković, Hodimir (gl. redakt.) Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Hrvatske : zbornik dokumenata ― 1945. (od 1. siječnja do 25. srpnja), Sv. 4., Institut za historiju radničkog pokreta Hrvatske, Zagreb, 1986., str. 728. i 744.

Stradanje poslije rata Bio je zatočenik političkoga logora na Golom otoku,Mihailović, Dragoslav. Goli otok, Zbirka (Dela / 7.), Politika, Beograd, 1990., str. 497.,, iz kojih razloga je promijenio ime i prezime.

Ostale djelatnosti Špoljarić je bio vanjski suradnik Instituta za historiju radničkog pokreta Hrvatske, te od svibnja 1947. do siječnja 1950. na čelu tadašnjega Državnog zavoda za socijalno osiguranje NR Hrvatske.xxxxxx. Zavod : povijesni pregled, Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, preuzeto 2010-04-01, URL: http://www.mirovinsko.hr/default.asp?ID=1347

Bibliografija Špoljarić, Đuro. Diskusija o Pregledu istorije SKJ // Putovi revolucije, II/3─4, 1964., 405. – 409., Špoljarić, Đ. Intelektualci i radnička klasa // Kultura : [književno-politički legalni časopis KP], Izdavač i odgovorni urednik: Zvonimir Požgaj, Zagreb, 15. XII 1937.

Literatura Jelić, Ivan. Komunistička partija Hrvatske 1937. – 1941., Institut za historiju radničkog pokreta Hrvatske, Zagreb, 1972., str. 60., 141., 229., 356., 357., 358., 368., 373., 380., 381., 388., 398., 405., 410., 412., 413., 422., 428., … Jelić, Ivan. Osnivački kongres Komunističke partije Hrvatske 1937., Institut za historiju radničkog pokreta Hrvatske, Zagreb, 1987., Kladarin, Đuro; Mardešić, Ivo; Mrazović, Karlo; Saili, Dragutin; Šimić, Rudi; Trbojević, Mane (redak.) Osnivački kongres Komunističke partije Hrvatske, Naprijed, Zagreb, 1958. IHRPH, Zbirka: Lepoglava, kutija XX., 1940.

Izvori

Kategorija:Hrvatski komunisti do 1945. Kategorija:Hrvatski komunisti u drugoj Jugoslaviji Kategorija:Sekretari Centralnog komiteta SKH