Žudije

Žudije čine 12 stražara predvođenih zapovjednikom tzv. "judom" kao trinaestim članom. Najčešće su odjeveni u odore rimskih vojnika, a negdje i u odore mornara ili u narodne nošnje. Uprizorenje počinje na Veliki četvrtak kada žudije izlaze pred oltar, gdje stražare izmjenjujući se po četvorica sve do Vazmenog bdijenja u ponoć s Velike subote na Uskrs, kada prilikom Isusova uskrsnuća oni popadaju, tresući se od straha.

Običaj je raširen po cijeloj Dalmaciji, a s vremenom svaka je župa iznjedrila svoje običaje tako da se danas ti običaji međusobno razlikuju po svojim specifičnostima.

Povijest Ova tradicija u Hrvatskoj najprije je dokumentirana u Metkoviću sredinom 19. stoljeća, kada ju je tamo donio Ante Gluščević iz talijanskog grada Loreta, a potom se proširila po cijeloj dolini Neretve, da bi se naposljetku proširila na veliki dio Dalmacije. Najstarije žudije su iz 1857. godine iz župe svetog Ilije u Metkoviću, što ih čini najstarijom vrstom takve udruge. Godine 2007. godine proslavili su 150. obljetnicu postojanja.150 godina žudija u Metkoviću arhiva.metkovic.hr, Grad Metković Žudije župe Sv. Ilije dobitnici su godišnje Nagrade grada Metkovića "Narona" u području kulture za 2008. godinu.

Prvi pisani spomen o Vodičkim žudijama seže u 1912. godinu. Vidonjske žudije 1932. godine osnovali su Joko Jurišin i Joko Ilić – »Joktur«. Ne zna se kada je tradicija čuvanja Kristova groba započela u Varešu, ali zna se da je na Veliki petak 1928. godine taj obred bio održan. Obred čuvanja Kristova groba nastao je temeljem liturgije. Komunistička vlast u nekim je mjestima uspjela zabraniti obred, a u nekima su to uzaludno nastojali. Čuvari Kristovog groba različito se nazivaju: žudije (Vodice, Metković, Opuzen); rondari (Vrgorac), grobari (Vrlika), grobari i/ili čuvari Gospodinova greba (Oklaj kod Drniša) stražari Kristova groba (Bjelovar, Imotski, Radobilja); stražari Božjega greba (Murter), uskrsne straže u Varešu (Bosna i Hercegovina). Odora čuvara, također, razlikuje se od mjesta do mjesta (odore rimskih vojnika, tradicionalne narodne nošnje, vatrogasna odora, mornarska odora). Svim čuvarima zajedničko je sudjelovanje u procesijama na Veliki petak (i drugim procesijama tijekom godine) i padanje u trenutku kada svećenik zapjeva Slava, što uz crkvena zvona označava Uskrsnuće. Čin padanja i bježanja iz crkve simbolizira Isusovo uskrsnuće.

Danas u Hrvatskoj djeluje preko trideset udruga Čuvara Kristova groba. U Kninu je nakon sedamdeset godina oživljena ta tradicija. U Lovasu kod Vukovara revitaliziran je obred. U novije vrijeme u Bosni i Hercegovini taj obred revitalizira se u Vitezu. Dragić, Marko. 2009. Čuvari Kristova groba u crkveno-pučkoj baštini Hrvata. Ethnologica Dalmatica 17.

Žudije u Vojvodini Čuvari Isusova groba su kod Hrvata u Vojvodini većinom mladići obučeni u narodne nošnje bez šešira (Srijem) ili u crna odjela (Bačka). U rukama nerijetko imaju koplja, dok desetnik nosi šestoperac. Čuvanje Božjeg groba počinje na Veliki petak pred kraj obreda, i čuva se sutradan tijekom cijeloga dana, a ponegdje i na sam Uskrs. Drži se da je običaj donesen iz Austro-Ugarske.

Festival žudija

Festival žudija tradicijsko je godišnje okupljanje žudija koje se održava na Uskrsni ponedjeljak. Prvi festival održan je 2001. u Vodicama, gdje se održavao do 2006. godine, a od tada se održava po raznim župama diljem Dalmacije. Prvotno nazvan »Susret žudija Dalmacije« festival je promijenio ime u »Smotru žudija Dalmacije«, pa u »Vodički festival žudija«, a od 2011. naziva se »Festival žudija«.Tendencija vodičkog Festivala žudija – od nacionalno do međunarodno priznatog infovodice.com (objavljeno 19. ožujka 2019., pristupljeno 18. srpnja 2022.)

Izvori

Kategorija:Vazmeno trodnevlje Kategorija:Uskrs Kategorija:Hrvatska kulturna baština Kategorija:Kršćansko kazalište u Hrvatskoj Kategorija:Dobitnici Nagrade grada Metkovića

Žudije

Źródło i licencja