Konstanta fine strukture (oznaka α) je prirodna konstanta, bezdimenzionalna veličina u fizici elementarnih čestica koja opisuje jakost međudjelovanja između električkih nabijenih čestica i fotona. Ona je konstanta vezanja u elektromagnetskim djelovanjima, a određuje finu strukturu (cijepanje spin–staza) u atomskim spektrima. Njezina su definicija i vrijednost:
gdje je: e - elementarni naboj; ħ = h/2π - reducirana Planckova konstanta; c - brzina svjetlosti u vakuumu; ε0 - dielektrična permitivnost vakuuma.
Konstantu fine strukture u fiziku je uveo A. Sommerfeld, proširujući Bohrov model atoma uključivanjem relativističkih pojava i eliptičnih staza gibanja elektrona, te kvantizirajući energiju, linearnu i kutnu količinu gibanja. Konstanta fine strukture je važna u teorijskim proračunima i razumijevanju elektromagnetskih međudjelovanja i zračenja te ulazi u matrične elemente različitih elektromagnetskih procesa, određujući njihove udarne presjeke i raspade.
Objašnjenje Postoje tri ravnopravne definicije konstante fine strukture temeljene na ostalim temeljnim fizikalnim konstantama:
gdje je: e – elementarni naboj; ħ = h/2π – reducirana Planckova konstanta; c – brzina svjetlosti u vakuumu; ε0 – Dielektrična konstanta vakuuma; µ0 – permeabilnost vakuuma; ke – Coulombova konstanta.
Mjerenje Prema 2006 CODATA (Committee on Data for Science and Technology, Komitet za podatke za znanost i tehnologiju), preporučene su i definicija i iznos konstante α kao:
Izvori
Kategorija:Fizika elementarnih čestica Kategorija:Fizikalne konstante