Prijedor je grad u sjeverozapadnom dijelu Bosne i Hercegovine, na obali rijeke Sane, te brežuljcima kojima se planina Kozara spušta u Prijedorsko polje. Područje grada zauzima 834 km², a samo gradsko središte se nalazi na nadmorskoj visini od 132 m. Prijedor je, iza Banje Luke, drugi po veličini a treći po broju stanovnika u RS.
Dan Grada je 16. svibnja.
Zemljopis Reljef je promjenljivog karaktera pa se na području grada mogu izdvojiti tri različita područja. Nizinsko područje, koje obuhvaća doline rijeka Sane, Gomjenice i ribnjaka Saničana. Veličina ovog područja iznosi oko 16.000 hektara. Brežuljkasto područje, koje obuhvaća podnožje planine Kozare, te blaži brežuljkasti predio prema Majdanskim planinama. Veličina ovog područja iznosi oko 38.000 hektara. Brdovito područje, koje obuhvaća predjele planine Kozare i dijelove mjesne zajednice Ljubije. Ovo područje je uglavnom pokriveno šumama, a površine je oko 30.000 hektara. mini|Mapa grada Tip zemljišta varira. Dominantna zemljišta su u tipu pseudogleja, aluvijalna zemljišta, smeđe degradirana zemljišta na glinama, smeđa kisela, te smeđa karbonatna zemljišta. Jedan dio navedenih zemljišta su niske prirodne plodnosti, a njihova opća karakteristika je slaba obezbijeđenost potrebnim biljnim hranjivima, visoka kiselinska vrijednost. Na osnovi podataka Republičke geodetske uprave, područna jedinica Prijedor, na teritoriju Grada Prijedora postoji 12.986 posjednika zemljišta, čija je prosječna veličina posjeda 3,75 ha. Ukupne zemljišne površine su podijeljene na 86.878 parcela, prosječne veličine 0,55 ha. Prema podatcima poljodjelske službe, poljodjelskom proizvodnjom se bavi oko 13.000 domaćinstava, što predstavlja oko 50% ukupnog stanovništva. Šumsko zemljište na području Grada Prijedora zauzima površinu od 29.380,20 hektara, od čega je u privatnom sektoru 12.362,80, dok je u društvenom sektoru 17.017,40 ha šumskog zemljišta.
Stanovništvo
Prema popisu stanovništva iz 1991. godine, teritorij grada Prijedora odnosno tadašnja općina Prijedor imala je 112.543 stanovnika, raspoređenih u 71 naselju.
Stanovništvo općine Prijedor godina popisa 1991. 1981. 1971.
Muslimani49.351 (43,85 %) 42.129 (38,69 %)39.190 (40,02 %)Srbi47.581 (42,27 %) 45.279 (41,59 %)46.487 (47,47 %)Hrvati6316 (5,61 %)7297 (6,70 %)8845 (9,03 %)Jugoslaveni6459 (5,73 %)10.556 (9,69 %)1458 (1,48 %)ostali i nepoznato2836 (2,51 %)3607 (3,31 %)1941 (1,98 %)ukupno112.543108.86897.921
Prijedor (naseljeno mjesto), nacionalni sastav
Prijedor godina popisa 1991. 1981. 1971. Srbi 13.927 (40,21 %) 10.478 (35,58 %)9454 (42,54 %)Muslimani13.388 (38,65 %)10.173 (34,54 %)9433 (42,44 %)Hrvati1757 (5,07 %)1689 (5,73 %)1727 (7,77 %)Jugoslaveni4282 (12,36 %)6465 (21,95 %)1063 (4,78 %)ostali i nepoznato1281 (3,69 %)644 (2,18 %)546 (2,45 %)ukupno34.63529.44922.223
Demografske karakteristike
Demografska slika Prijedora se naglo mijenjala. Od oko 6000 stanovnika 1948., Prijedor 1971. ima 22 129 stanovnika i preko 29 000 stanovnika 1981., dok je na popisu 1991. bilo točno 34 635 stanovnika. Prijedorski Srbi, mahom došljaci iz Crne Gore i Šapca, su se naseljevali u gradu Prijedoru i okolici kroz stoljeća kao timari i martolozi, da bi na zadnjem popisu imali relativnu većinu, iako se dosta prijedorskih Muslimana izjašnjavalo Jugoslavenima, pa je zbog toga ta većina upitna. Prema najnovijim podacima u općini je trenutno nastanjeno 94.096 stanovnika, od čega je 48 % gradsko, a 52 % seosko stanovništvo. Šareno podrijetlo imaju i Bošnjaci, npr. oni iz sela Rakovčani su mahom izbjegli iz Beograda s Rakovice, oni iz sela Bišćani imaju podrijetlo s podrčja Bihaća, dio naselja Raškovac – iz Sandžaka (Raška), Ljubija – selo Islam kod Zadra – Ravni kotari, Pećani (mahala) s Metohije iz Peći a oni iz sela Kamičani pak iz mjesta Kamičak kod Ključa na rijeci Sani. Hrvati s prijedorskog kraja imaju također različita podrijetla, dio ih je doselio iz Hrvatske u vrijeme austrijske vlasti dok drugi dio ima autohtono japransko ili sansko podrijetlo. Dio lokalnih potkozarskih Srba također ima autohtono podrijetlo kao i nekoliko bošnjačkih obitelji iz Kozarca i Čarakova. Grad Prijedor od vremena austrougarske vlasti ima značajnu ukrajinsku nacionalnu manjinu. Selo Trnopolje je dobilo ime po središnjem gradu galicijskih Ukrajinaca – Ternopolu. Pored Ukrajinaca, Prijedor ima značajnu romsku nacionalnu manjinu, koja je najbrojnija u samom gradu – zatim, češku i slovensku manjinu. U gradu su također nastanjeni, iako malobrojni – talijanski, kineski i albanski poduzetnici, a ranije prije 1940. godine – u gradu je živjelo nekoliko židovskih obitelji, zatim Mađara i Nijemaca. U periodu SFRJ, u Prijedor se doselilo i nekoliko obitelji iz zemalja nesvrstanih, kao medicinara – liječnika i slično.
Usporedbom popisa od 1971. do 1991. može se primijetiti da je broj Srba u općini ostao relativno isti, broj Muslimana rastao da bi 1991. godine postali relativna većina, a broj Hrvata neprestano opadao.
Jedan od razloga opadanja broja Hrvata je i taj što je nekadašnja općina Ljubija, koja je imala većinsko hrvatsko stanovništvo, 1960-tih godina podijeljena između općina Prijedor i Sanski Most, pa je većina u Ljubiji, samim tim postala manjina u novim općinama, a ljubijski kraj izgubio mogućnosti za dalji ekonomski razvoj.
Naseljena mjesta Naseljena mjesta Grada Prijedora obuhvaća 71 naselje koja su organizirana u 49 mjesnih zajednica: mini|Čaršijska džamija (Salihbegova)
lijevo|mini|Majkovački dio šetnice, središte grada Ališići, Babići, Bistrica, Bišćani, Božići, Brđani, Brezičani, Briševo, Busnovi, Cikote, Crna Dolina, Čarakovo, Čejreci, Čirkin Polje, Ćela, Dera, Donja Dragotinja, Donja Ravska, Donji Garevci, Donji Orlovci, Donji Volar, Gaćani, Gomjenica, Gornja Dragotinja, Gornja Jutrogošta, Gornja Puharska, Gornja Ravska, Gornji Garevci, Gornji Jelovac, Gornji Orlovci, Gornji Volar, Gradina, Hambarine, Hrnići, Jaruge, Jelićka, Jugovci, Kalajevo, Kamičani, Kevljani, Kozarac, Kozaruša, Krivaja, Lamovita, Ljeskare, Ljubija, Malo Palančište, Marićka, Marini, Miljakovci, Miska Glava, Niševići, Ništavci, Omarska, Orlovača, Pejići, Petrov Gaj, Prijedor, Rakelići, Rakovčani, Raljaš, Rasavci, Rizvanovići, Saničani, Šurkovac, Tisova, Tomašica, Trnopolje, Veliko Palančište, Zecovi i Žune.
Na području Brčko distrikta postoji selo istog imena "Prijedor", gdje postoji nogometni klub "Dinamo Prijedor".
Povijest Prvi put u povijesnim dokumentima kršćanske europske literature Prijedor se, kao zemljana utvrda, spominje u pismima grofa Adama Batthányja za vrijeme Velikog bečkog rata, od 1683. do 1699. godine. Međutim, pordručje pokazuje tragove života još iz vremena prapovijesti (gradina Zecovi), kao i dolaska Rimljana (nekropola Rakovčani) na ove prostore. U srednjem vijeku se u blizini nalazi mađarski slobodni kraljevski grad Kozarac (mađ. Kazar) koji je ime dobio po tada naseljenim Hazarima iz središnje Panonije (mađarski naziv za Hazare je "Kazarok"). Od doseljenja Mađara, Bošnjaka i Hrvata do osmanskog osvajanja, okolni prostor je bio pod upravom Hrvatskog Kraljevstva, Mađarske i Kraljevine Bosne izuzetno kratko vrijeme a od 12. stoljeća je i dio Zagrebačke županije i biskupije.
Grad Pridor je nikao na malom otoku sanskog rukavca Bereka koji je antropogene – umjetne prirode, prvotno poluotok. Prvi stanovnici su bili iseljeni Bunjevci i Bošnjaci iz Like i Udbine (tada Hudbina) čije podrijetlo seže do oblasti Rame i Fojnice (tada Hvojnica) ali i na jug – na rijeku Bunu – to su obitelji Suljanovići, Crnalići, Hergići, Kapetanovići, Hadžipašići i Babići.
Nakon Bečkih ratova 1683. – 1699. na mjestu današnjeg Prijedora je bilo 50 tradicionalnih bošnjačkih drvenih kuća tzv. hiža, s četverovodnim strmim krovom, pokrivenim šindrom a mjesto je bilo mnogo manje od susjednog Kozarca, udaljenog 12 km na putu prema Banjoj Luci. Za utemeljitelja grada smatra se Hadži Pašo Hudbinski koji je bio paša na teritoriji Udbine gdje je imao svoju utvrdu i čardak. On se po pučkom predanju na povratku s Hadždža (hodočašća) iz Meke nastanio sa svojom obitelji između dva potoka – Puharske i Majkovače i to na mjestu gdje su se iste gotovo paralelno uljevale u rijeku Sanu. Učinio je to nakon što je prenoćio u nekom konaku u Kozarcu u utvrdi gdje je doznao da je Lika pala i da je ostao bez posjeda. Njegovi potomci su za vrijeme turske vlasti bili Kapetani grada tj. Pridorske kapetanije. Godine 1717., poslije Karlovačkog mira Prijedor uz nekoliko drugih naselja u bivšoj povjesnoj regiji Dolnji Kraji (Donji Krajevi) kao što su Kozarac i Novi, dobiva svoju kapetaniju.
Te 1717. počinje reorganizacija Prijedora, a 1739. je utemeljen kao jedan od mlađih gradova u Bosni. Tada počinje i njegov uspon, jer nakon pada Slavonije i Like za vrijeme Bečkih ratova 1683. – 1699. počinje i njegov ekonomski razvoj ali i doseljenje islamiziranih Mađara tj. "Hunđurovaca" gdje nastaje kvart – mahala Urije (utrine). Omarska je dobila ime po lokalnom zemljoposjedniku Omerbegu, pa se i nazivala Omerska. lijevo|mini|Prijedor u vrijeme Kraljevine SHS ("Prjedor") mini|Stari grad: Sultan Mahmudova džamija Ban Jelačić je prema usmenom predanju došao sa sjevera iza pravca Dubice, nadomak Pridora, tijekom sukoba na području Novog Grada (turski: Yeni Šehir). Htio je da ikoristi priliku dok u Pridoru nije bilo muške populacije jer su isti bili na novigradskom bojištu, i zauzme grad koji, za razliku od Novog Grada, Kostajnice, Dubice i Gradiške nikada nije pao pod austrijsku vlast. Uvidjevši šta im se sprema Pridorčanke iz starog grada, utvrde – popele su se na bedeme i zidine, zasposjele topove i započele obranu grada. Ban Jelačić je stajao na mjestu današnjeg gradskog stadiona koje je bila obradiva livada, kasnije prozvano Mejdan (tur. bojište). Smatrajući da se radi o zasjedi i trik potezu, povukao se a zapisano je ostalo sljedeće: "Kad su pridorske ženskinje ovako hrabre, mi tu nemamo što tražiti."
Jedan događaj će bitno izmijeniti izgled i budućnost grada. Naime, kroz Prijedor će 1873. godine proći prva željeznička pruga u Bosni i Hercegovini, koja će spajati Banju Luku i Dobrljin (njem. Doberlin) u pokušaju Turske da se veže sa Zapadom. Grad se vrlo brzo počeo širiti ka sjeveroistoku utapajući u sebe mahale Urije, Majkovaču i Puharsku, a riječni promet će vremenom biti zamijenjen željezničkim. Prilikom projektovanja pruge, iz lokalne kavane upucan je francuski projektant dok je izlazio iz tvrđave prijeko mosta na zagradskoj strani utvrde. Bio je to veliki skandal posebice za prijestolni Carigrad, koji je tada gajio dobre odnose s Bečom i Budimom. Lokalno stanovništvo je sav svoj gospodarstveni feudalni sustav baziralo na plovidbi i riječnom transportu a uvidjevši da će pruga uništiti njihove obrte, i politički gledano na mala vrata uvesti kršćansku Austriju u Pridor, došlo je do nemilog događaja. mini|Prijedor 1987. Brojni ustanci srpskog stanovništva tokom sredine 19. stoljeća, od kojih je jedan od veći bio i na Kozari, doveli su do odluke velikih europskih sila na Berlinskom kongresu 1878. godine da se Austro-ugarskoj dodjeli mandat za okupaciju BiH. I pored sporednih borbi na teritoriju BiH, Austrougarska vojska bez borbe ulazi u Prijedor 1878. godine a u isto vrijeme cijeli kvart Majkovača i mnoge bošnjačke obitelji zauvijek napuštaju grad i odlaze na istok prema Carigradu. Feudalno društveno uređenje zamjenjuje kapitalističko. Grad počinje ubrzani razvitak, a prvim popisom iz 1879. godine naselje Prijedor (Priedor) s pripadajućim mahalama je imalo 4681 stanovnika.