Ferrari S.p.A. je talijanski proizvođač športskih automobila kojemu se sjedište nalazi u Maranellu, Italiji. Trenutni predsjednik tvrtke je Luca Cordero di Montezemolo, a potpredsjednik Piero Ferrari. Tvrtku je osnovao Enzo Ferrari, 1929. godine pod imenom Scuderia Ferrari u Modeni, Italiji. Za vrijeme Drugog svjetskog rata tvrtka se preselila u Maranello. U početku tvrtka je radila samo trkače automobile, te je sponzorirala vozače. Godine 1947., tvrtka je počela raditi cestovne športske automobile. Kroz cijelu povijest tvrtka je poznata po sudjelovanjima u utrkivanjima, posebno u Formuli 1 gdje ima najviše uspjeha. Ferrarijevi cestovni automobili su uglavnom prikazani kao simbol luksuza i bogatstva.
Trenutni vozači Ferrarija u Formuli 1 su Lewis Hamilton i Charles Leclerc u modelu SF-25 i nalaze se na drugom mjestu na tabeli konstruktora. Tvrtka Ferrari trenutno proizvodi četiri modela automobila. To su California, 458 Italia, F12berlinetta i FF.
Povijest
Osnivanje i početci (1929. – 1946.) mini|lijevo|250px|Benito Mussolini u Alfi Romeo u kolovozu 1932. godine zajedno s Enzom Ferrarijem i ostalim glavnim ljudima Alfe Romeo. U početku, Enzo Ferrari nije bio zainteresiran sa zamisli da krene u porizvodnju cestovnih automobila, pa je 1929. godine osnovao tvrtku Scuderia Ferrari (što doslovno znači štala Ferrarija, a obično se koristi u značenju "momčad Ferrari", te se pravilno izgovara [skudeˈriːa]).Biografija Enza Ferrarija The Biography Channel. Preuzeto 19. rujna 2012. Tvrtka je osnovana u Modeni, Italiji, te je započela s radom kao sponzor vozačima početnicima.Povijest tvrtke Ferrari Exotic Cars. About. Preuzeto 19. rujna 2012. Enzo Ferrari je uspješno pripremio mnoge vozače koji su vozili za Alfu Romeo do 1938. godine. Te godine je angažiran kad vodeći čovjek Alfinog odjela za utrkivanje.Poveznica između Ferrarija i Alfe Romeo Auto. How Stuff Works. Preuzeto 19. rujna 2012. Godine 1941., Alfa Romeo je ugašena od strane fašističke vlade koju je predvodio Benito Mussolini. Enzova tvrtka je bila toliko mala da na nju taj zakon nije imao utjecaja.Duga povijest Alfe Romeo Afra. Preuzeto 19. rujna 2012. Tada mu je bilo zabranjeno da se utrkuje četiri godine, te je Scuderia nakratko postala Auto Avio Costruzioni Ferrari, koja je proizvodila alatne strojeve i pribor za zrakoplove. Također poznata pod nazivom Scuderia Enzo Ferrari Auto Corse, proizvela je jedan trkači automobil, Auto Avio Costruzioni 815. To je ujedno bio i prvi Ferrarijev automobil (debitirao je 1940. godine na natjecanju Mille Miglia), ali je malo korišten zbog Drugog svjetskog rata.Povijest - Auto Avio Costruzioni Ferrari Auto Pasion 18. Preuzeto 19. rujna 2012. Godine 1943., tvrtka se preselila u Maranello gdje je ostala sve do danas. Odmah sljedeće godine tvrtka je bila uništena nakon savezničkog bombardiranja. Obnovljena je 1946. godine, te je nastavila s proizvodnjom automobila.Podrijetlo Ferrarija - povijest kroz Drugi svjetski rat Magazine. Ferrari. Preuzeto 19. rujna 2012.
Prvi cestovni automobili (1947. – 1962.) mini|desno|250px|Ferrari 250 GTO protiv Lancie u Nürburgringu. Ferrarijev prvi cestovni automobil 125 S počeo se proizvoditi 1947. godine. Imao je 1.5 L V12 motor.Ferrarijev model 250 Ferrari. Preuzeto 20. rujna 2012. Enzo Ferrari je tada počeo s proizvodnjom cestovnih automobila da bi mogao uzdržavati Scuderiju Ferrari. Godine 1950., Ferrari se uključio u prvenstvo Formule 1. Prvu vozačku titulu u Ferrariju osvojio je Alberto Ascari, 1952. godine.Povijest Ferrarija u Formuli 1 News. BBC. Preuzeto 20. rujna 2012. Kroz cijele 1950-e Ferrari je proizvodio uspješni model 250. Godine 1961. u Ferrariju, unutarnje napetosti dosegle su vrhunac. Dugogodišnji voditelj prodaje, Girolamo Gardini bio je ljut na Enzovu ženu Lauru, zbog njenog sudjelovanja u tvrtki. Enzo i Gardini su se često svađali, ali je njihov spor stvorio krizu u tvrtki. Tada je Gardini dao ultimatum: ako se napetosti nastave, on napušta tvrtku.Cijela povijest tvrtke Ferrari Lifestyle. I Live India. Preuzeto 20. rujna 2012. Nakon toga, Enzo je otpustio Gardinija, kao i menadžera Scuderije Ferrari, Romola Tavonija. Također je otpustio glavnog inženjera Carla Chitija, šefa razvoja automobila Giotta Bizzarrinija, kao i mnoge druge koji su stajali uz Gardinija. To su bili golemi gubici, te se mislilo da će to biti kraj za Ferrari.Ferrari 250 GTO: 1962. Classic and Performance Car. Preuzeto 20. rujna 2012. Kasnije, svi otpušteni su stvorili novu tvrtku Automobili Turismo e Sport koja se trebala natjecati s Ferrarijem. To je bilo najteže vrijeme za Ferrari.Povijest: Automobili Turismo e Sport AutoPortal. Preuzeto 20. rujna 2012. U toj praznini, za Ferrari su počeli raditi mladi inženjer Mauro Forghieri i čovjek za utrke Sergio Scaglietti. Dvojica su razvili model 250 GTO kojeg su poslali na stazu Sebring s vozačem Philom Hillom. Automobil je počeo pobijeđivati 1962. godine, te je nadmašio Jaguarov model E-Type. Krenulo je uspješno doba za Ferrari kada je proizveo model Dino.Classic - Jaguar E-Type Auto Zine. Preuzeto 20. rujna 2012.
Porsche, Fiat i suparnici u Sjedinjenim Američkim Državama (1963. – 1971.) mini|lijevo|250px|Ferrari 312P u lipnju 1969. godine na Nürburgringu. U ranim 1960-ima pojavio se novi suparnik Ferrariju, Shelby Cobra kojeg je razvio američki poduzetnik Carroll Shelby.Kako je Carroll Shelby uspio pobijediti Enza Ferrarija Jalopnik. Preuzeto 21. rujna 2012. Nakon toga Ford je pokušao kupiti Ferrari, ali mu to nije uspjelo. Godina 1964. i 1965. utrkama su dominirali Ferrarijevi modeli P, ali im je na kraj stao Ford GT40 koji je 1966. godine na 24 sata Le Mansa pobijedio sa sva tri automobila. Ford je opet dominirao nad Ferrarijem 1967. godine, pa također i 1968. i 1969. godine.Ford GT40, ubojica Ferrarija Influx. Preuzeto 21. rujna 2012. Godine 1968. pojavio se još jedan suparnik, Porsche koji se uveo s modelom 908. Ferrari je odgovorio s modelom 312P. Godine 1969., Porsche predstavlja bolji model, 917 na kojeg Ferrari uzvraća s modelom 512. Na kraju je Porsche osvojio svjetsko prvenstvo, a Ferrari je bio tek četvrti.Povijest Porschea u Le Mansu Porsche917. Preuzeto 21. rujna 2012. Godine 1970. održale su se mnoge velike utrke. Porsche je slavio na svima, osim na 12 sati Sebringa gdje su slavili Ferrarijevi vozači Ignazio Giunti, Nino Vaccarella i Mario Andretti. Poslije toga Ferrari je odustao od modela 512, te je krenuo u razvijanje modela 312PB za 1972. godinu.Legendarna pobjeda Ferrarija 1970. godine na Sebringu The Selvedge Yard. Word Press. Preuzeto 21. rujna 2012. Uz dodatak Porscheu, pojavio se model Tipo 33, Alfe Romeo koje je osvojio prvenstvo. Ferrari je tada zauzeo drugo mjesto u sveukupnom svjetskom prvenstvu.Alfa Romeo Tipo 33 u Le Mansu Alfa-Models. Preuzeto 21. rujna 2012. Početkom 1969. godine Fiat je preuzeo 50% udjela u Ferrariju. Poslije toga, tvornica Ferrarija se povećala. Također su se povećali investicijski fondovi. Fiat je povećao brzinu razvoja, proizvodnje i prodaje cestovnih automobila, ali nije imao utjecaja na odjel za utrke u Ferrariju.Ferrarijevo savezništvo s Fiatom Auto. How Stuff Works. Preuzeto 21. rujna 2012.
Povlačenje s trkaćim automobilima i fokusiranje na Formulu 1 (1972. – 1987.) mini|250px|Niki Lauda u srpnju 1976. godine na Nürburgringu. Ferrari 1970-ih godina nastavlja s proizvodnjom cestovnih automobila. Tada se javljaju dva popularna modela, 400 i 308.Ferrarijev model 308 Auto. How Stuff Works. Preuzeto 22. rujna 2012. U utrkivanju, Ferrari je 1972. godine dominirao s modelom 312PB protiv suparnika Alfe Romeo.Ferrari 312PB: slike, informacije i povijest Concept Carz. Preuzeto 22. rujna 2012. Sljedeće godine Ferrari je već počeo gubiti dominaciju, gubeći utrke od Matre. Ferrari je te godine zauzeo drugu mjesto u sveukupnom poretku, te se povukao iz športskih auto utrka.Povijest Ferrarija u utrkama športskih automobila Magazine. Ferrari. Preuzeto 22. rujna 2012. Nakon toga Ferrari se okrenuo Formuli 1. Godine 1970-e bile su uspješne za Ferrari u Formuli 1. Niki Lauda je osvojio svjetsko prvenstvo 1975. i 1977. godine, a Jody Scheckter 1979. godine.Niki Lauda u Ferrariju Ferrari. Preuzeto 22. rujna 2012. Godina 1980-ih momčad Ferrarija je ušla u razdoblje krize, što je kulminiralo smrću Gillesa Villeneuvea u Belgiji 1982. godine. Iste godine u Njemačkoj, gotovo je došle do kobne nesreće Didiera Pironija.Povijest Gillesa Villeneuvea u Ferrariju Ferrari. Preuzeto 22. rujna 2012. U to doba počeo se proizvoditi model cestovnog automobila Testarossa. Automobil je postao jedan od najprodavanijih i najpopularnijih Ferrarija ikada.Model: Ferrari Testarossa Super Cars. Preuzeto 22. rujna 2012.
Smrt Enza Ferrarija i još veći uspjeh tvrtke (1988. – 1999.) mini|lijevo|250px|Posljednji model kojeg je vidio Enzo Ferrari, F40. Godine 1988., Enzo Ferrari je nadgledao predstavljanje Ferrarija F40, posljednjeg Ferrarija koji je predstavljen prije njegove smrti kasnije te godine.Objavljivanje Ferrarija F40 Indian Drives. Preuzeto 22. rujna 2012. Automobil se smatra jednim od najpoznatijih superautomobila koji je ikada napravljen.Superautomobil: Ferrari F40 Super Cars. Preuzeto 22. rujna 2012. Osnivač tvrtke Enzo Ferrari preminuo je 14. kolovoza u 90. godini života u Maranellu, Italiji.Biografija Enza Ferrarija NNDB. Preuzeto 22. rujna 2012. Godine 1991. na njegovo mjesto došao je bivši športski direktor Luca Cordero di Montezemolo. U to doba popularnost Ferrarija počinje rasti, te se javljaju modeli kao što su 348.Luca di Montezemolo - biografija Ferrari. Preuzeto 22. rujna 2012. Godine 1993. na mjesto športskog direktora dolazi Jean Todt.Profil Jeana Todta FIA. Preuzeto 22. rujna 2012. Tada se pojavljuju još dva popularna modela Ferrarija 550 Maranello i superautomobil F50. Godine 1996. u momčad Formule 1 dolazi njemački vozač Michael Schumacher koji je propustio osvajanje prvenstva 1997. i 1999. godine.Biografija vozača Formule 1 Michaela Schumachera Ferrari. Preuzeto 22. rujna 2012.
Dominacija Ferrarija (2000. - danas)
Identitet
Amblem mini|desno|250px|Francesco Baracca u lipnju 1918. godine. Poznati simbol momčadi Ferrarija je Cavallino Rampante ("propeti konj"). Na amblemu se nalazi crni propinjući pastuh na žutoj pozadini, obično sa slovima SF (što znači Scuderia Ferrari), s tri pruge zelene, bijele i crvene boje (talijanske nacionalne boje) na vrhu. Cestovni automobili imaju pravokutni logo na poklopcu motora. Također imaju logo na obje strane, oba prednja krila do vrata. Enzo Ferrari je 17. lipnja 1923. godine pobijedio utrku na stazi Savio u Ravenni, gdje je upoznao groficu Paolinu, majku grofa Francesca Baracce. On je bio pilot talijanskog ratnog zrakoplovstva i nacionalni heroj Prvog svjetskog rata, koji je svoje zrakoplove oslikavao propetim konjima. Grofica je preporučila Enzu da koristi konja za svoje automobile, sugerirajući da bi mu to moglo donijeti sreću. Pravi propeti konji na Baraccinim zrakoplovima bili su obojeni u crveno na bijelom oblaku, ali je Enzo odlučio staviti crnog konja (kao znak žalosti za Baraccinu eskadrilu gdje je ubijen) i dodao je žutu pozadinu, jer je to boja njegovog rodnog grada Modene. Ferrarijev konj je od samog početka postao drugačiji od Baraccinog konja. Najuočljiviji detalj je rep. Ferrari koristi amblem kao službeni logo tvrtke od 1929. godine. Alfa Romeo je počela koristiti znak u sastavu sa Scuderijom Ferrari od 9. srpnja 1932. godine na utrci 24 sata Spa.
Korištenje amblema Motiv propetog konjića se može naći na starim kovanicama. Sličan crni konj na žutoj pozadini je grb njemačkog grada Stuttgarta. Grad je dom Mercedes-Benzu i Porscheu koji su bili glavni suparnici Ferrariju i Alfi Romeo kroz 1930-e-
Poslovi
Korporativni poslovi mini|desno|250px|Ferrarijev muzej u Maranellu.