Dromaius novaehollandiae minor () je izumrla podvrsta emua koja je obitavala na otoku King u Australiji, po kojemu je ovaj emu i dobio ime.
Poznat je iz subfosilnih kostiju i jednog muzejskog primjerka. Nekada se smatralo da je ista vrsta kao i mali emu (), ali je 1984. Shane A. Parker uspio dokazati da su ipak različiti.
Prvi ga je identificirao Louis Jean Pierre Vieillot prema primjerku s otoka King 1817.
Opis Imao je tamnije perje i bio je dosta manji od ostalih pripadnika roda Dromaius. Bio je oko 140 cemtimetara visok i 23 kilograma težak. Tek rođeni ptići bili su sivi, a kasnije bi postajali prugasti poput ostačlih emua. Hranili su se bobicama, travama i algama. Ovaj emu često se nalazio u sjenovitim rubovima laguna i duž obale.
Izumiranje Ovog emua otkrila je Baudinova ekspedicija 1802. a on je izumro otprilike u isto vrijeme. Dvije ili tri jedinke donesene su u Francusku 1804. i držane su u zatočeništvu u botaničkom vrtu Jardin des Plantes. Posljednja jedinka ugiba 1822. Jedan od tih zadnjih primjeraka drži se u Parizu, u Državnom muzeju prirodne povijesti. Prije izumiranja, do 1805., su ga progonili moreplovci, koji bi često svojim boravkom izazvali i požare, koji su također mogući razlog izumiranja ove ptice.
Izvori
Literatura
Kategorija:Izumrli emui Kategorija:Kenozoičke ptice