Vilnius (polj. Wilno, fin. Vilna, rus. Вильнюс; stariji hrvatski naziv je Vilna) glavni je i najveći grad Litve. Ima 551.879 stanovnika (2019.) i prostire se na 401 km2; ujedno je i središte općine Vilnius (miesto savivaldybė). Leži na ušću rijeke Vilnie u rijeku Viliju (Neris) u jugoistočnom dijelu zemlje.Vilnius, Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026. Pristupljeno 16. kolovoza 2026. Vilnius je najveći glavni grad od triju baltičkih država.
Vilnius, političko središte Velike Kneževine Litve od 13. do kraja 18. stoljeća, imao je dubok utjecaj na kulturni i arhitektonski razvoj većeg dijela istočne Europe. Unatoč invazijama i djelomičnom uništenju, sačuvao je impresivan kompleks gotičkih, renesansnih, baroknih i klasicističkih građevina, kao i srednjovjekovni raspored i prirodni ambijent. Zbog toga je „Staro gradsko središte” (Vilniaus senamiestis), koje čini 1487 zgrada i 70 ulica na oko 1.497 m², upisano je na listu svjetske baštine UNESCO-a 1994. god.Povijesno središte Vilniusa, UNESCO Pristupljeno 16. kolovoza 2026.
Vilnius je sjedište Rimokatoličke nadbiskupije Vilnius i od svog osnutka smatra se jednim od najliberalnijih gradova u Europi. Kroz svoju povijest nudio je utočište progonjenima, između ostalih Židovima iz srednje Europe i Rusije. Poznat kao „Jeruzalem sjevera”, Vilnius je postao središte židovske kulture i prosvjetiteljstva.
Vilnius je bio Europski glavni grad kulture za 2009. godinu. "Lithuania – The New Destination for 2009"
Vilnius je jako financijsko središte baltičkih zemalja, a privreda Vilniusa ostvaruje oko 35% društvenog proizvoda Litve.
Zemljopis mini|lijevo|Vilnius iz svemira Vilnius je smješten u jugoistočnoj Litvi nedaleko od granice s Bjelorusijom. Nalazi se na ušću rijeke Vilnie u rijeku Viliju. Reljef oko grada je nizinski, ali je teren vrlo šumovit.
Povijest
Neki povjesničari smatraju da je Vilnius grad Voruta koji je bio glavni grad Litve za vrijeme kralja Mindauga u 13. st. Grad se prvi put spominje kao Wilna ili Vilna 1323. godine u pismu litvanskog velikog vojvode Gedimina. Gradska prava dobio je 1387. i razvio se u središte zanatstva i trgovine. Grad je bio glavni grad Velike Kneževine Litve (rezidencija vojvode je ranije bila u obližnjem dvorcu Trakai). Velika Kneževina Litva bila je snažna država koja se protezala od Baltika do Crnog mora. Početkom 16. st. sagrađene su gradske zidine i grad Litvanci zovu Vilnius. Grad polako gubi na značenju nakon ujedinjenja Litve i Poljske (Lublinska unija 1569.). mini|lijevo|Dvorski kompleks Vilniusa u 17. st. Godine 1579. osnovano je Vilniusko sveučilište (Vilniaus universitetas) i grad je postao jedan od najvažnijih znanstvenih i kulturnih centara Poljsko-Litvanske Unije. Od 16. stoljeća nadalje, talijanski arhitekti stvorili su brojne barokne građevine. Zbog svojih više od 50 crkava, Vilnius je poznat i kao „Rim Istoka”. U gradu su studirali pripadnici raznih naroda koji su govorili različitim jezicima, te je grad uspoređivan s Babilonom. U 17. i 18. st. grad je nastradao u mnogim ratovima koji su se vodili u pribaltičkom prostoru između Poljsko-Litvanske Unije, Rusije, njemačkog viteškog reda i Švedske. Nakon treće podjele Poljske 1795. godine pripao je Ruskom Carstvu. Za ruske vladavine razvoj grada je stagnirao i Vilnius je postao žarište nacionalnog otpora sve do propasti ustanka 1830. i zatvaranja sveučilišta 1832. godine. Početkom 20. st. većinu stanovnika u gradu činili su Poljaci (30 %), Židovi (41 %) i Rusi (20 %), a Litvanaca (2 %) je bilo je svega nekoliko postotaka. mini|lijevo|Konstitucijos avenija u poslovnoj četvrti Šnipiškės koja je uglavnom izgrađena u 21. st. U Prvom svjetskom ratu zaposjele su ga njemačke, potom sovjetske (1918.–1920.) te naposljetku poljske postrojbe. Nakon rata proglašena je nezavisnost Litve, a između Litve i Poljske došlo je do spora oko Vilniusa. Između 1920. i 1922. postojala je posebna država nazvana Republika Srednja Litva koja je obuhvaćala samo prostor Vilniusa s okolicom. Godine 1922. Poljska je zauzela Vilnius i glavni grad Litve je privremeno premješten u Kaunas. Poljaci su potakli njegov razvoj: ponovo je otvoreno sveučilište i razvija se industrija pa je 1931. Vilnius, odnosno poljski Wilno, bio peti grad po veličini u Poljskoj. Poljsko-litavski sukob je završen tek 1938. godine kada je Poljska ultimatumom prisilila litavsku vladu da prizna njezino vrhovnišvo nad Vilniusom. Već početkom Drugog svjetskog rata sovjetske su trupe zauzele Vilnius (prema tajnom sporazumu Hitlera i Staljina o podjeli Poljske). Sovjetska je vlast Vilnius vratila Litvi i od 1940. bio je glavni grad Litavske SSR. Od lipnja 1941. do 1944. grad je bio pod njemačkom okupacijom i ubijeno je 95% Židova koji su živjeli u gradu. Godine 1944. sovjetske su snage vratile grad prilkom čega je razoren veliki dio grada. Godine 1946. preostalo poljsko stanovništvo protjerano je iz grada i Sovjetski Savez ih je preselio u Poljsku. Kao kompenzaciju, ovdje su naseljeni prvenstveno Litavci, ali i Rusi i Bjelorusi, što je potpuno promijenilo etničku i društvenu strukturu grada.
Od 1991. Vilnius je glavni grad nezavisne Litve. Danas se razvija u moderni europski grad.
Znamenitosti mini|lijevo|Donji dvorac litvanskih nadvojvoda Vilnius je grad vrlo bogate arhitekture raznih stilova. Izmjenjuju se gotika, renesansa, barok i neoklasicizam. Staro gradsko središte (Vilniaus senamiestis), koje čini 1487 zgrada i 70 ulica na oko 1.497 m², upisano je na listu svjetske baštine UNESCO-a. Od spomenika Starog grada ističu se srednjovjekovna utvrda Gediminas (iz vremena litvanskog velikog vojvode Gedimina), gotičke crkve iz 16. st., barokne iz 17. st. i gradska vijećnica na glavnom trgu Rotušės aikštė iz 15. st., pregrađena u klasicističkom stilu potkraj 18. st. (danas muzej)-
Turistički su zanimljive i zgrade sveučilišta Vilniaus universitetas koje je najstarije i najveće (osnovano 1579.), te predsjednička palača.
Vilnius je poznat kao grad mnogih crkava (jedan od gradova s najvećim brojem crkava u gradskom središtu). Zanimljiva je katedrala sv. Stanislava i Vladislava, koja izgledom podsjeća na grčki hram (netipično za arhitekturu sjeverne Europe). Crkva sv. Ane remek-djelo je kasne gotike. Nalazi se u kompleksu crkve i samostana sv. Bernarda.
Zanimljiv kulturni projekt je umjetnička republika Užupis. Umjetnici su dio grada proglasili posebnom „umjetničkom državom” u kojoj se održavaju razni kulturni projekti.
Gradske četvrti mini|300px|Gradske četvrti Vilniusa. mini|Četvrt Justiniškės Grad/općina Vilnius je sastavljen od 20 gradskih četvrti i uključuje grad Grigiškės: Četvrti Površina (km2) Broj stanovnika2021m. gyventojų ir būstų surašymas Gustoća (stan./km2) Broj Verkiai(uključujući Baltupiai, Jeruzalė, Santariškės, Balsiai i Visoriai) 55,7 50.754 910 1. Antakalnis(uključujući Valakampiai, Turniškės i Dvarčionys) 77,2 39.257 510 2. Pašilaičiai(uključujući Tarandė) 7,9 40.384 5.100 3. Fabijoniškės(includes Bajorai) 4,1 37.006 9.000 4. Pilaitė 13,9 28.234 2.000 5. Justiniškės 3,0 25.956 8.700 6. Viršuliškės 2,5 13.877 5.600 7. Šeškinė 4,4 28.137 6.400 8. Šnipiškės 3,1 16.474 5.300 9. Žirmūnai(uključujući Šiaurės miestelis i Tuskulėnai) 5,7 43.453 8.600 10. Karoliniškės 4,0 24.751 6.200 11. Žvėrynas 2,6 12.089 4.700 12. Grigiškės (grad) 7,1 10.335 1.500 13. Lazdynai 9,9 30.945 3.100 14. Vilkpėdė(uključujući Vingis Park) 10,8 19.325 1.800 15. Naujamiestis(uključujući postaje) 4,9 28.157 5.700 16. Stari grad Vilnius(uključujući Užupis) 4,5 21.782 4.800 17. Naujoji Vilnia(uključujući Pavilnys i Pūčkoriai) 39,3 36.800 940 18. Paneriai(uključujući Trakų Vokė i Gariūnai) 84,8 11.149 130 19. Naujininkai(uključujući Kirtimai, Salininkai i Zračnu luku Vilnius Čiurlionis) 41,1 30.030 730 20. Rasos(uključujući Belmontas i Markučiai) 16,3 10.230 630 21.
Stanovništvo
God. 2017. Vilnius je službeno imao 574.221 stanovnika, ili 22 % stanovništva Litve. Od toga je 54,43 % bilo Litavaca, 18 % Poljaka i 13 % Rusa, dok su ostali pripadali 125 drugih nacionalnosti. Zabilježno je kako je 66 % stanovnika katolici.
Promjene etničkih skupina u Vilniusu 1897. – 2012. Jahr Litavci Poljaci Rusi Židovi Bjelorusi Ostalo Ukupno 1897.г. Вильна Demoscope Weekly: Первая всеобщая перепись населения Российской Империи 1897 г. 3.131 2,0 % 47.795 30,1 % 30.967 20,0 % 61.847 40,0 % 6.514 4,2 % 10.792 6,9 % 154.532 1931.Der Große Brockhaus 1935, S. 348 1.579 0,8 % 128.600 65,5 % 7.400 3,8 % 54.600 27,8 % 1.700 0,9 % 4.166 2,1 % 196.345 1959.Timothy Snyder, The Reconstruction of Nations, S. 92–93, 2003 New Haven & London, Yale University Press, ISBN 978-0-300-10586-5 79.400 34,0 % 47.200 20,0 % 69.400 29,0 % 16.400 7,0 % 14.700 6,0 % 236.100 2001. 318.510 57,5 % 104.446 18,9 % 77.698 14,1 % 0,5 % 22.555 4,1 % 30.695 5,5 % 553.904 2012. 63,2 % 16,5 % 12,0 % ? 3,5 % 4,8 % 535.631
Obrazovanje i kultura mini|Institut litvanske književnosti i folklora u Palači Vileišis. Među više sveučilišta ističu se najstarije i najveće Vilniusko sveučilište (Vilniaus universitetas) (osnovano 1579.), pravno sveučilište Mykolo Romerio universitetas (1991.) i tehničko Vilniaus Gedimino technikos universitetas (1992.); znanstveni instituti, akademija znanosti (osnovana 1941.), nacionalna knjižnica, kazališta, nacionalni muzej, muzej primijenjenih umjetnosti, muzej suvremene umjetnosti, memorijalni muzej Aleksandra Sergejeviča Puškina.
Sport i događaji
Vilnius je dom nogometnog kluba FK Žalgiris Vilnius i košarkaškog kluba BC Rytas. Vilniusov maraton održava se svake godine od 2004. god.
Gospodarstvo mini|Palača Seimas u kojoj zasjeda Parlament Litve. Vilnius je najvažnije administrativno i gospodarsko središte Litve. Privreda Vilniusa ostvaruje oko 35% društvenog proizvoda Litve. Razvijene su strojograđevna (alatni i poljoprivredni strojevi), elektrotehnička, elektronička, kemijska, farmaceutska, prehrambena i drvna industrija, te turizam. U gradu se nalaze velike banke i brojni uredi globalnih tvrtki. Među najznačajnijim tvrtkama su Bitė Lietuva, jedna od najvećih telekomunikacijskih tvrtki u baltičkim državama; Omnitel, najveći litavski operater mobilne telefonije; Lietuvos energija, državni dobavljač energije; i Lietuvos geležinkeliai, najveća željeznička tvrtka u Litvi. NASDAQ OMX Vilnius jedina je burza u Litvi.
Promet
Vilnius je najvažnije prometno i administrativno središte Litve. Grad predstavlja glavno čvorište za cestovni, željeznički i zračni promet na jugoistoku baltičkih država i povezuje Litvu s Poljskom (A2), Latvijom (A1) i Bjelorusijom.
Međunarodna Zračna luka Vilnius Čiurlionis opsluži oko 5 milijuna putnika godišnje.
Poznate osobe Toma Zdelarić, hrv. isusovac, prof. filozofije, osnivač filozofskog studija u Vilni
Gradovi prijatelji Vilnius ima 14 gradova prijatelja, kao i sporazume o suradnji s još 20 gradova: Aalborg, Danska (1979.) Alma Ata, Kazahstan (1998.) suradnja Astana, Kazahstan Akhisar, Turska Beograd, Srbija (2010.) Bila Cerkva, Ukrajina (2011.) Borodjanka, Ukrajina (2023.) Bruxelles, Belgija (2004.) suradnja Budimpešta, Mađarska (1991.) Chicago, SAD (1993.) prijateljstvo Dnjipro, Ukrajina (1998.) suradnja Donjeck, Ukrajina (1996.) suradnja Dublin, Irska (2005.) suradnja Duisburg, Njemačka (1985.) suradnja Edinburgh, Škotska (1994.) istekao Erfurt, Njemačka (1972.) suradnja General San Martín, Argentina (2011.) Gdanjsk, Poljska (1998.) suradnja Guangzhou, Kina (2006.) Herson, Ukrajina (2012.) Irkutsk, Rusija (2010.) Joensuu, Finska (1970.) Kijev, Ukrajina (1991.) prijateljstvo Kišinjev, Moldova (2006.) suradnja Krakov, Poljska (1991.) Łódź, Poljska (1991.) Lublin, Poljska (2019.) prijateljstvo Madison, SAD (1991.) prijateljstvo Mariupolj, Ukrajina (2023.) Milano, Italija (2006.) Minsk, Bjelorusija Moskva, Rusija završeno 2022. Oslo, Norveška (1991.) prijateljstvo Palermo, Italija Pavia, Italija Pirej, Grčka (1999.) Reykjavík, Island (2006.) Riga, Latvija (2005.) Salzburg, Austrija (1989.)