Apollo 11

Apollo 11250px|Oznaka misije Apollo 11Statistika misijeKomandni modul CM-107pozivni znak Columbiamasa 30 320 kgServisni modul SM-107 Lunarni modul LM-5pozivni znak Eaglemasa 16 448 kgPosada 3Raketa Saturn V SA-506Lansirna rampa LC 39ASvemirski centar Kennedy Florida, SADDatum lansiranja 16. srpnja 1969.13:32:00 UTCSlijetanje na mjesec 20. srpnja 1969.20:17:40 UTCMare Tranquillitatisprema IAU koordinatnom sustavu srednje zemaljske polarne osiTrajanje lunarnog EVA 2 h 36 m 40 sBoravak na mjesečevoj površini 21 h 31 m 20 sMasa mjesečevih uzoraka 21,55 kgBroj lunarnih orbita 30Ukupno CSM vrijeme u lunarnoj orbiti 59 h 30 m 25.79 sSlijetanje 24. srpnja 1969. 16:50:35 UTCTrajanje misije 8 d 03 h 18 m 35 sPosada250px|Slijeva na desno: Armstrong, Collins, AldrinPovezane misijePrethodna misija35px Apollo 10Sljedeća misijaApollo 12Program Apollo Apollo 11 je bila svemirska misija koja je 20. srpnja 1969. dovela prve ljude na Mjesec. Svemirski let, kojeg su provele Sjedinjene Države, smatra se velikim postignućem u povijesti istraživanja i predstavlja pobjedu SAD-a u hladnoratovskoj svemirskoj utrci sa Sovjetskim Savezom.

Lansirana je s Floride 16. srpnja, kao treća lunarna misija NASA-inog programa Apollo (i prva misija G vrste), s posadom u sastavu: zapovjednik Neil Alden Armstrong, pilot komandnog modula Michael Collins i pilot lunarnog modula Edwin Eugene "Buzz" Aldrin, Jr. 20. srpnja, Armstrong i Aldrin sletjeli su u More tišine i postali prvi ljudi na površini Mjeseca. Njihov lunarni modul, Eagle (orao), proveo je 21 sat i 31 minutu na površini Mjeseca dok je Collins orbitirao oko mjeseca u komandnom modulu Columbia.NASA Apollo 11 Timeline . Tri astronauta vratila su se na zemlju s 21,55 kg mjesečevog kamenja, sletjevši 24. srpnja u Tihi ocean.

Apollo 11, ispunio je viziju predsjednika Johna F. Kennedyja o osvajanju Mjeseca prije Sovjetskog saveza do kraja 1960-ih, koju je izrazio tijekom govora u Kongresu 1961.: "Vjerujem da se ova nacija mora posvetiti postizanju cilja, prije istjeka ovog desetljeća, slijetanja čovjeka na Mjesec i njegovog sigurnog povratka na Zemlju."

Nakon Apolla 11 još pet misija programa Apollo sletjelo je na Mjesec od 1969. do 1972.

Posada + Položaj Astronaut Zapovjednik Neil Alden ArmstrongDrugi svemirski let Pilot komandnog modula Michael CollinsDrugi svemirski let Pilot lunarnog modula Buzz AldrinDrugi svemirski let

Svaki član posade Apolla 11 prije ove misije već je obavio jedan svemirski let, što je tek druga posada sastavljena isključivo od veterana u povijesti svemirskog istraživanja (prva je bila misija Apollo 10).

Collins je izvorno trebao biti pilot komandnog modula (CMP) na Apollo 8, ali je smijenjen kada je morao na operaciju leđa te ga je zamijenio Jim Lovell, njegova rezerva za taj let. Nakon što je Collins dobio liječničku dozvolu, preuzeo je Lovellovu poziciju na Apollo 11; kao veteran Apolla 8, Lovell je premješten u rezervnu posadu Apolla 11, ali promaknut u rezervnog zapovjednika.

Rezervna posada + Položaj Astronaut Zapovjednik James A. Lovell, Jr Pilot komandnog modula William A. Anders Pilot lunarnog modula Fred W. Haise, Jr

Početkom 1969., Bill Anders prihvatio je posao u Nacionalnom Svemirskom Savjetu (National Space Council) od kolovoza 1969., te je objavio svoje povlačenje iz svemirskih letova. Tada je Ken Mattingly premješten iz pomoćne posade (support crew) u usporedno treniranje s Andersom kao rezervni pilot komandnog modula u slučaju da misija Apollo 11 bude odgođena nakon planiranog lansiranja u srpnju (kada Anders više nebi bio na raspolaganju), te će se kasnije pridružiti posadi Jima Lovella i konačno raspoređen u posadu Apolla 13 kao CMP.Donald K. Slayton, "Deke!" (New York: Forge, 1994), 237.

Pomoćna posada Charles Moss Duke, Jr., Capsule Communicator (CAPCOM) Ronald Evans, CAPCOM Owen K. Garriott, CAPCOM Don L. Lind, CAPCOM Ken Mattingly, CAPCOM Bruce McCandless II, CAPCOM Harrison Schmitt, CAPCOM Bill Pogue Jack Swigert

Direktori leta Cliff Charlesworth (Zeleni Tim), lansiranje i EVA Gene Kranz (Bijeli Tim), lunarno slijetanje Glynn Lunney (Crni Tim), polijetanje s Mjeseca

Nomenklatura Lunarni modul nazvan je Eagle (orao), u čast simbolu Sjedinjenih Država, bjeloglavom orlu, prikazanom na oznaci misije. Komandni modul nazvan je Columbia, prema ženskoj personifikaciji SAD-a, tradicionalnom liku iz pjesama i poezije. U ranim fazama planiranja misije, korišteni su nazivi Snowcone i Haystack, ali to je promijenjeno prije objave medijima.See, e.g., , str. 8.

Osim velikog mnoštva ljudi koje je zakrčilo autoceste i plaže kraj mjesta lansiranja, događaj su pratili milijuni gledatelja na televiziji, sa službenim komentarom NASA-inog šefa javnih informacija Jacka Kinga.

Raketa Saturn V, koja je Apollo 11 ponijela u orbitu, poletjela je s lansirne rampe 39A u lansirnom kompleksu 39 Svemirskog centra Kennedy 16. srpnja 1969. u 13:32:00 UTC (9:32:00 lokalno vrijeme), te je letjelica ušla u orbitu 12 minuta kasnije. Nakon jedne i pol orbite, treći stupanj rakete (S-IVB) paljenjem Trans Lunar Injection usmjerio je letjelicu u putanju prema Mjesecu u 16:22:13 UTC. Oko 30 minuta kasnije par komandni/servisni modul odvojio se od posljednjeg stupnja Saturna V i spojio s lunarnim modulom, još uvijek smještenim u svom adapteru. Nakon što je modul izvučen, kombinirana letjelica kretala se prema Mjesecu, dok je treći stupanj pogonske rakete letio na putanji prema solarnoj orbiti.

Nakon nepunih 76 sati leta, 19. srpnja u 17:21:50 UTC, Apollo 11 prošao je kraj Mjeseca i uključio pomoćni pogonski motor radi ulaska u lunarnu orbitu. U trideset orbitaApollo-11 NASA. koje su usljedile, posada je mogla vidjeti svoje mjesto slijetanja u južnom Moru Tišine (Mare Tranquillitatis), oko 20 km jugozapadno od kratera Sabine D (0.67408N, 23.47297E). Mjesto slijetanja odabrale su automatske lunarne sonde Ranger 8, Surveyor 5 i letjelica za kartiranje Lunar Orbiter, jer ga je karakterizirala relativno ravna i glatka površina, pogodna za slijetanje i izvanbrodske aktivnosti (EVA).

Slijetanje na Mjesec 20. srpnja 1969. lunarni modul (LM) Eagle odvojio se od komandnog modula Columbia. Collins, sam u Columbiji, pregledao je Eagle dok se okretao pred njim da bi se uvjerio da letjelica nije oštećena.

Kada je započelo spuštanje, Armstrong i Aldrin ustanovili su da orijentire na površini prolaze 4 sekunde prerano i izvjestili su da su "dugački": sletjet će kilometrima zapadnije od predviđenog mjesta.

Pet minuta nakon početka silaznog paljenja, i 1800 m iznad površine Mjeseca, kompjutor za navigaciju i upravljanje lunarnog modula (LM navigation and guidance computer) omeo je posadu prvim od nekoliko neočekivanih "1202" i "1201" programskih alarma. U kontroli misije u Houstonu ,Texas, kompjutorski tehničar Jack Garman rekao je službeniku za upravljanje Steveu Balesu da je letjelica sigurna za nastavak spuštanja što je preneseno i posadi. Programski alarmi ukazivali su na "izvršna prekoračenja", kada kompjutor za upravljanje nije mogao izvršiti sve svoje zadatke u stvarnom vremenu te je neke morao odgoditi.Michael Collins, in Apollo Expeditions to the Moon , NASA pub. no. SP-350 (1975), poglavlje 11.4. To nije bila niti kompjutorska niti astronautska greška, već je proizašlo iz greške u treniranjima astronauta. Premda nije bio potreban za slijetanje, radar za randevu bio je namjerno uključen da bi bio spreman za brzo odustajanje. Postavi simulacije površine nisu previdjeli da se može dogoditi brzi protok lažnih prekida na tom radaru, ovisno o tome kako je hardver nasumce uključen prije nego što je lunarni modul započeo približavanje površini Mjeseca: stoga je kompjutor morao baratati podacima iz dva radara umjesto samog radara za slijetanje, što je dovelo do preopterećenja.

Kada je Armstrong ponovo pogledao van, vidio je da je kompjutor odabrao mjesto slijetanja u stjenovitom području sjeveroistočno od kratera promjera 300 m (kasnije utvrđen kao "Zapadni krater", nazvan po svojoj lokaciji u zapadnom dijelu izvorno određene elipse za slijetanje). Armstrong je preuzeo poluautomatsku kontrolu i zajedno s Aldrinom koji je kontrolirao podatke o visini i brzini, sletio u 20:17 UTC 20. srpnja, s gorivom preostalim za još oko 25 sekundi leta.

Apollo 11 sletio je s najmanje goriva u odnosu na ostale misije, te su astronauti bili upozoreni preranim alarmom o gorivu na izmaku jer je, što je kasnije ustanovljeno, veće nego predviđeno prskanje goriva prekrilo senzor. Na idućim misijama, ugrađene su dodatne pregrade da bi se to spriječilo. mini|lijevo|180px|Glavni komunikatori (CAPCOM) s Apollom 11, slijeva na desno: Charles Duke, James Lovell i Fred Haise. Tijekom spuštanja Aldrin je komunicirao navigacijske podatke Armstrongu, koji je bio zauzet pilotiranjem lunarnog modula. Nekoliko trenutaka prije slijetanja, senzor je informirao Aldrina da je najmanje jedna od 170 cm dugačkih sondi na postolju modula dotaknula površinu, te je rekao "kontakntno svjetlo!""Contact light!" Tri sekunde kasnije Eagle je sletio i Armstrong je rekao "isključivanje"."Shutdown" Aldrin je odmah odgovorio "U redu, motor zaustavljen: ACA - van zapona."."Okay, engine stop. ACA - out of detent" Armstrong je potvrdio "Van zapona. Auto","Out of detent. Auto" i Aldrin nastavio "Kontrola modaliteta - oboje auto. Upravljanje motorom za slijetanje prebačeno. Poluga motora - isključena. 413 je unutra.""Mode control - both auto. Descent engine command override off. Engine arm - off. 413 is in."

Charles Duke, na dužnosti kao CAPCOM tijekom faze slijetanja potvrdio je njihovo slijetanje: "Bilježimo da ste sletjeli, Eagle"."We copy you down, Eagle."

Armstrong je nastavio s ostatkom provjera nakon slijetanja, "Poluga motora je isključena", prije nego što je odgovorio svojim čuvenim riječima, "Houston, ovdje Baza Tišine. Eagle je sletio."Houston, Tranquility Base here. The Eagle has landed."

Armstrongova je iznenadna promjena pozivnog znaka od "Eagle" u "Tranquility Base" (Baza tišine) izazvala trenutnu zbunjenost i Duke je šutio nekoliko sekundi prije nego što je zamuckivajući izrazio olakšanje u kontroli misije: "Roger, Triš-- Tišine, bilježimo da ste sletjeli. Ovdje je mnogo ljudi poplavilo. Sada ponovo dišemo. Hvala mnogo.""Roger, Twan-- Tranquility, we copy you on the ground. You got a bunch of guys about to turn blue. We're breathing again. Thanks a lot." mini|right|180px|Prvi čovjek na Mjesecu, komemorativna američka poštanska marka iz 1969. Dva i pol sata nakon slijetanja, prije nego što su započele pripreme za izvanbrodsku aktivnost (EVA), Aldrin je emitirao: Ovdje pilot lunarnog modula. Želio bi iskoristiti ovu mogućnost za zatražim od svih ljudi koji slušaju, tko god da jesu i gdjegod da se nalaze, da se zaustave na trenutak i razmisle o događajima iz proteklih nekoliko sati i da zahvale na svoj način. Tada je privatno uzeo pričest. U to doba NASA se još borila na sudu protiv tužbe koju je podnijela ateistkinja Madalyn Murray O'Hair (jer je posada Apolla 8 tijekom javljanja na Zemlju čitala iz Knjige Postanka) tražeći da se američki astronauti suzdrže od religioznih aktivnosti za vrijeme boravka u svemiru. Radi toga, Aldrin je odlučio da to ne spominje direktno i zadrži svoju namjeru u tajnosti više godina (o tome čak nije govorio ni svojoj ženi).

Raspored misije zahtijevao je da nakon slijetanja astronauti spavaju pet sati, jer su bili budni od rano ujutro. Ipak, odlučili su preskočiti spavanje i odmah započeli pripreme za izvanbrodsku aktivnost, smatrajući da nebi mogli spavati.

Apollo 11

Źródło i licencja