mini|Esat Pashë Toptani
Esad-paša Toptani (albanski: Esat Pashë Toptani), oko 1863. – 13. lipnja 1920.), bio je osmanski general i albanski političar s početka 20. stoljeća.
Tijekom okupacije Albanije u balkanskim ratovima, Esad Paša je surađivao sa srpskom i crnogorskom vladom protiv privremene albanske vlade Ismaila Kemalija. U previranjima nakon proglašenja neovisnosti Albanije, krajem 1913. godine je uz pomoć Srbije preuzeo vlast u središnjoj Albaniji, uspostavivši neku vrstu marionetske države. Nakon toga, nakratko je stekao visok položaj u vladi Wilhelma von Wieda, dok nije 1914. godine prognan iz zemlje.
Tijekom Prvoga svjetskog rata bio je na strani Srbije, omogućivši joj povlačenje preko Albanije. Nakon rata se Saveznicima pokušao predstaviti kao jedini legitimni vladar i vratiti u zemlju. 1920. godine ubio ga je u Parizu albanski aktivist Avni Rustemi.
Obitelj Toptani
Esad-paša potječe iz bogate zemljoposjedničke obitelj Toptani, koja je imala mnoge posjede u oblasti Tirane. Robert Elsie, Essad Pasha Toptani Njegov otac se zvao Salih-beg Toptani. Međumrežne stranice fabpedigree.com Esad je imao i sestru koja se zvala Sadije koja je kasnije bila druga žena Džemal-paše Zogua i majka Zoga I. od Albanije. Obitelj Toptani je jedna od najstarijih albanskih feudalnih obitelji i jedna od nekoliko koje su preuzele kontrolu nad dijelom teritorija Srpskog carstva cara Dušana poslije smrti cara Dušana i raspada njegovog carstva 1355. godine. Međumrežne stranice „Foundation for Medieval Genealogy“ Karlo Topija (sin Andreje Topije koji je sin najstarijeg poznatog, iako ne i u povijesnim izvorima u potpunosti dokumentiranog, predstavnika ove obitelji Tanuša Topije) i izvanbračne kćeri napuljskog kralja Roberta I. Anžuvinca i vladao je dijelom današnje Albanije u razdoblju između 1359. i 1388. godine. Na vrhuncu njegove moći ovaj teritorij je obuhvaćao Elbasan, Drač, Kroju, Petrelu i područje oko Skadra. Ipak, krajem 14. stoljeća obitelj Kastrioti je preuzela kontrolu nad najvećim dijelom priobalnog dijela današnje Albanije.
Karijera Karijeru je započeo kao časnik osmanske vojske u carskoj palači u Istanbulu, a zatim u osmanskoj policiji. Kao bogati zemljoposjednik, vrlo brzo se popeo na ljestvici turske administrativne hijerarhije. Serbian Government and Essad Pasha Toptani Početkom 20. stoljeća imenovan je za zapovjednika žandarmerije Janjinskog vilajeta. Smatra se da je ovu poziciju zloupotrebljavao radi stjecanja osobne dobiti. The Albanians: a modern history, by Miranda Vickers U političkom životu je rano stekao reputaciju "beskrupuloznog oportunista". The Balkans since 1453, by Leften Stavros Stavrianos, Traian Stoianovich Godine 1908. se pridružuje mladoturcima i postaje zastupnik u skupštini Osmanskog carstva. Među Albancima je bio poznat kao "tiranin iz Tirane". Twenty Years of Balkan Tangle, by Mary Edith Durham
Predaja Skadra
mini|Crnogorska zastava na Skadarskoj tvrđavi.
Za vrijeme srpsko-crnogorske opsade Skadra u Prvom balkanskom ratu, Esad Paša je bio zapovjednik pomoćnog garnizona u Skadru, pod zapovjedništvom turskog generala Hasana Rize. Odlukom velikih sila na Konferenciji veleposlanika u Londonu u prosincu 1912. godine, Skadar je dodijeljen novoformiranoj Albaniji. Turski zapovjednik Hasan Riza je trebao predati grad privremenoj vladi Albanije. Međutim, nakon nerazjašnjenog ubojstva generala Hasana Rize 18. siječnja 1913. godine, Esad Paša je preuzeo zapovjedništvo nad obranom grada. 23. travnja 1913. godine Esad Paša Toptani je predao Skadar crnogorskoj vojsci. Njemu i njegovim jedinicama je dozvoljeno napustiti grad pod oružjem i iznošenje većeg dijela vojnih zaliha. The Rise of Nationality in the Balkans, by R. W. Seton-Watson Smatra se da je Esad-paša ubio Hasana Rizu i predao Skadar Crnogorcima da bi ga oni zauzvrat priznali kao vladara središnje Albanije.Potjomkin (Hrsg.): Geschichte der Diplomatie, Zweiter Band, Seite 276. Berlin, 1948.
Esad-paša se nakon napuštanja Skadra, s velikim brojem naoružanih žandara, uključuje u borbe za vlast u središnjoj Albaniji. U previranjima nakon proglašenja neovisnosti, nije priznao nadležnost privremene vlade Albanije na čelu s Ismailom Kemalijem, već stvara vlastitu marionetsku državu uz pomoć Srbije.
Srpska okupacija i Pašina vlast
mini|Srpska okupacija Albanije 1913. godine.
Srpska vojska je između 1912. i 1913. godine zaposjela najveći dio sjeverne i središnje Albanije, zajedno s obalom na kojoj je najvažnija strateška točka bila luka Drač. Na osvojenom području su uspostavljene civilne vlasti i albanski teritorij je de facto pripojen Srbiji: 29. studenoga osnovan je drački okrug s četiri sreza: Drač, Lješ, Elbasan i Tirana. Dimitrije Bogdanović, Knjiga o Kosovu
Tijekom okupacije Albanije, Esad Paša je surađivao sa Srbijom, pristajući na izmjenu priznatih granica Kneževine Albanije u korist Srbije, Crne Gore i Grčke. U srpskoj vladi našao je podršku za svoju ambiciju da postane albanski vladar, a Albanija na čelu s Esad-pašom bila bi, zauzvrat, u srpskoj sferi utjecaja. Mario Brudar, Sveta srpska zemlja vs. drevne albanske zemlje Već početkom svibnja 1913. godine, Esad Paša je obavijestio crnogorskog kralja Nikolu da se namjerava proglasiti vladarom Albanije, i izrazio spremnost za suradnju s Balkanskim savezom.
Nakon pripajanja Kosova i Makedonije Kraljevini Srbiji, na teritoriju Albanije se našao veliki broj naoružanih dobrovoljaca izbjeglih iz tih oblasti, pod zapovjedništvom Hasana Prištine, Ise Boljetinca i privremene albanske vlade. Oni su se borili protiv Esad-paše i poticali ustanak albanskog naroda protiv srpske vlasti. Krajem rujna 1913. godine, dolazi do velikog albanskog ustanka u pograničnim oblastima Ljume, Debra, Struge, Ohrida i Đakovice. U pobuni je sudjelovalo oko 10.000 ustanika, na koje je Srbija poslala oko 20.000 vojnika. Albanska pobuna je krvavo ugušena uz mnoge ljudske žrtve. Dole in Dibra: Official Report Submitted to the Great Powers
mini|Potčinjavanje Malisora 1914.
Esad-paša se koristi ovim porazom provladinih snaga da sebe proglasi guvernerom Albanije, krajem rujna 1913. godine. On uz pomoć Srbije preuzima vlast u središnjoj Albaniji. The Albanians: a modern history, by Miranda Vickers Dana 16. listopada 1913. godine Esad Paša je proglasio suparničku Republiku Središnju Albaniju sa sjedištem u Draču. Njegova "država" je uglavnom obuhvaćala muslimansko stanovništvo središnje Albanije, bez katoličkih plemena sjevera i pravoslavnih s juga. Srbija je pomogala i druge lokalne poglavare koji su pružali otpor Kemalovoj vladi, upućujući ih na suradnju s Esad pašom. Srpski predsjednik vlade Nikola Pašić naređuje slanje novca i oružja njegovim pristalicama. Esad Paša je susjedna plemena (npr. Malisore) potčinjavao tako što im je oduzimao oružje, nakon čega su morali doći u Drač izjaviti mu lojalnost.« L'anarchie règne toujours en Albanie », Le Miroir, 1. veljače 1914.
Ministar u vladi Vilhelma od Vida
mini|Esad Pašina zastava
Velike sile su ga primorale 1. veljače 1914. godine priznati vlast knezu Wilhelmu von Wieda, a zauzvrat je dobio položaj ministra obrane i ministra unutarnjih poslova Albanije. Esad Paša zahtijeva od velikih sila da privremena vlada Albanije bude premještena u Drač, gdje će biti pod njegovom kontrolom. Twenty Years of Balkan Tangle, by Mary Edith Durham Međutim, on ubrzo pada u nemilost nakon što je, uz novčanu pomoć Italije, pokušao izvesti državni udar protiv Vilhelma od Vida. Paša je uhićen 19. svibnja 1914. godine i nakon suđenja za izdaju, osuđen na smrt. Samo intervencijom Italije mu je spašen život, nakon čega bježi u Italiju u izgnanstvo. Italija ga je podržavala jer je namjeravala trajno zauzeti Valonu nakon njegovog preuzimanja vlasti u Albaniji. Esad Paša je iz izgnanstva u Rimu održavao bliske odnose s vladama Srbije i Crne Gore.
Sporazum s Nikolom Pašićem
Po izbijanju Prvoga svjetskog rata, Esad Paša dolazi u Niš, gdje potpisuje tajni ugovor o savezu sa srpskim predsjednikom vlade Nikolom Pašićem 17. rujna 1914. godine. Ugovorom je predviđeno osnivanje zajedničkih političkih i vojnih institucija, vojni savez i izgradnja Jadranske pruge od Srbije do Drača. Sporazum je ostavljao mogućnost da Srbija, na poziv Esad Paše, vojno intervenira radi zaštite njegovog režima. Razgraničenje između dvije zemlje je trebalo utvrditi posebno srpsko-albansko povjerenstvo. Srbija se obvezala financirati Pašinu žandarmeriju i opskrbu vojnom opremom, plaćajući po 50.000 dinara mjesečno.
mini|"Pozdrav sa srpskog primorja. Drač. Suveniri iz prve srpske luke."
Zbog izbijanja Prvoga svjetskog rata i muslimanskog ustanka u središnoj Albaniji, Vilhelm od Vida napušta zemlju. Duncan Heaton-Armstrong: An Uprising in the Six-Month Kingdom Esad Paša se u listopadu 1914. godine prijeko Srbije vraća u Drač, s nekoliko tisuća dobrovoljaca skupljenih u okolini Debra. Početkom listopada 1914. godine uspostavlja svoju vladu i proglašava se za vrhovnog zapovjednika albanske vojske.
Početkom studenoga 1914. godine Osmansko Carstvo ulazi u rat na strani Središnjih sila, čime Esad-Paša, saveznik Srbije i Antante, gubi podršku među muslimanima. U Albaniji dolazi do proturske pobune i Paša gubi kontrolu nad nekim oblastima. Pobunjenici zahtijevaju da se oblasti koje je Srbija zauzela u Prvom balkanskom ratu vrate autonomnoj Albaniji pod turskim suverenitetom. Pod pritiskom pobunjenika, on poziva Srbiju na intervenciju u Albaniji. Prešutan dogovor s Italijom mu je osiguravao novac. Od Grčke je tražio oružje, i zahtijevao da njihove trupe zauzmu oblasti koje drže njegovi neprijatelji.
Vlada Srbije je u prosincu 1914. godine započela pripreme za vojnu intervenciju u Albaniji. Početkom 1915. godine pobunjenici su držali pod opsadom Esad-pašu u Draču i zahtijevali od njega objavu rata Srbiji. U tom trenutku Pašić procjenjuje da je vrijeme za intervenciju. Saveznički diplomati upozoravaju Vladu Srbije da vojna intervencija u Albaniji može izazvati nepoželjan odgovor. Unatoč upozorenjima saveznika, Pašić se odlučio na vojnu intervenciju.
Početkom lipnja 1915. godine u Albaniju je poslano više od 20.000 srpskih vojnika. Oni su zauzeli Elbasan i Tiranu, središta pobune, i oslobodili opkoljenog Esad-pašu u Draču. Uspostavljen je poseban albanski odred za provođenje pacifikacije Albanije i konsolidacije Esad Pašinog režima. Crnogorska vojska koristi situaciju i zauzima Skadar, koji je službeno i dalje pod međunarodnom upravom. Srpska vojna intervencija je izazvala snažno neodobravanje savezničkih diplomata. Pašić je odgovarao da je to privremena akcija i da će se srpska vojska povući čim se učvrsti vlast Esad-paše. S druge strane, Pašić je radio na trajnom vezivanju Albanije za Srbiju.
Srpski ministar unutarnjih poslova Ljubomir Jovanović doputovao je u Tiranu i 28. lipnja 1915. godine (na Vidovdan) potpisao tajni ugovor s Esad Pašom o stvaranju realne unije između Srbije i Albanije. Srbija je sporazumom dobivala sljedeća naselja: Podgradec, Golo Brdo, Debarska Malissia, Ljuma i Has. Zajedničke institucije su podrazumijevale vojsku, carinu, narodnu banku i diplomaciju. Uz pomoć Srbije, Esad Paša je trebao postati knez Albanije. Predviđa se da srpska vojska ostane u nekim albanskim gradovima za progon i uništavanje zajedničkih neprijatelja, dok završne odredbe ugovora ne stupe na snagu. Pašićeva vlada je smatrala Tiranski sporazum najboljim političkim rješenjem albanskog pitanja. Očekivalo se da će sudbina Albanije ponovo biti razmatrana na mirovnoj konferenciji poslije rata, pa je Vlada Srbije željela osigurati teritorije za sebe.
Povlačenje srpske vojske
mini|lijevo|Povlačenje srpske vojske preko Albanije u prosincu 1915. godine.