Grof István Tisza od Borosjenőa i Szegeda (Pešta, 22. travnja 1861. – Budimpešta, 31. listopada 1918.), ugarski državnik i političar, ministar-predsjednik Ugarske vlade od 1903. do 1905. godine, te od 1913. do 1917. godine. Bio je jedan od najutjecajnijih podržavatelja dualističkog sustava Austro-Ugarske monarhije, kao i odani podržavatelj saveza s Njemačkom za čitavo vrijeme trajanja Prvog svjetskog rata (1914. – 1918.).Grof István Tisza, ugarski ministar-predsjednik – Britannica Online
Životopis Rodio se kao sin grofa Kálmána Tisze (1830. – 1902.), koji je služio kao ministar-predsjednik (premijer) od 1875. do 1890. godine, i Ilone Degenfeld-Schomburg. Tisze su podrijetlom kalvinistička plemićka obitelj iz Transilvanije.
Doktorirao je političke znanosti na Oxfordu u Ujedinjenom Kraljevstvu. Godine 1886. ušao je u mađarski parlament i postao vođa Liberalne stranke te podržavatelj dualističke monarhije i interesa krupnih mađarskih veleposjednika. Obnašao je dužnost ministra predsjednika ugarske vlade 1903. – 1905. i 1913. – 1917., od 1910. bio je vođa Nacionalne radničke stranke (Munkáspárt). Radio je na tijesnom povezivanju Ugarske s Austrijom i Njemačkom.
Djelovao je kao jedan od glavnih nositelja politike nacionalnog pritiska na nemadžarske narode u Ugarskoj te je negirao hrvatsku autonomiju unatoč Hrvatsko-ugarskoj nagodbi iz 1868. godine, na način da je provodio nasilnu madžarizaciju na području zajedničkih poslova, poput željeznice i financija. Kako bi obuzdao hrvatsko državotvorstvo i otpor madžarizaciji, imenovao je 1883. godine grofa Károlyja Khuen-Héderváryja na mjesto hrvatsko-slavonsko-dalmatinskoga bana.István Tisza – Hrvatska enciklopedija Sporazumom s Hrvatsko-srpskom koalicijom (HSK) 1913. godine ukinuo je komesarijat u Hrvatskoj i za bana postavio Ivana Skerlecza te povukao prijepornu Željezničku pragmatiku.István Tisza – Proleksis enciklopedijaMiroslav Kota: Uloga središnje defenzivno doglasne službe u Prvom svjetskom ratu'' Repozitorij Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatski studiji, 2019. str. 3.
Njegov drugi mandat na čelu Ugarske vlade obilježio je ulazak Austro-Ugarske u Prvi svjetski rat, iako je on sam bio protivnik napada na Kraljevinu Srbiju. Međutim, pristao je podržati ratnu opciju uz uvjet da Austro-Ugarska ne anektira više ni jedan teritorij napućen slavenskom populacijom, jer je Slavene smatrao opasnošću za opstanak dualističke monarhije.
Bio je na čelu Vlade do 1917. godine, kada je podnio ostavku na dužnost ministra-predsjednika nezadovoljan time što je novi monarh, kralj Karlo IV. (1916. – 1918.) odlučio provesti reformu izbornog prava u monarhiji. Na grofa Tiszu je bilo izvršeno nekoliko atentata, da bi ga 31. listopada 1918. godine ubio ljevičarski vojnik u njegovoj kući u Budimpešti zbog toga što je smatran odgovornim za izbijanje rata koji je doveo do kolapsa monarhije.Grof István Tisza, ugarski ministar-predsjednik – Britannica Online
Izvori
Kategorija:Predsjednici mađarske vlade Kategorija:Mađarski grofovi Kategorija:Mađarsko plemstvo Kategorija:Mađarski monarhisti Kategorija:Hrvatsko-slavonsko-dalmatinski ministri bez lisnice Kategorija:Životopisi, Budimpešta