Jordan Kuničić O.P. (* Dol, otok Hvar, 21. srpnjaU literaturi postoje tri nadnevka njegova rođenja: 21., 27. i 31. srpnja 1908. Nadnevak 31. VII. donose: Catalogus convetuum et fratrum provinciae Dalmatie Ordinis fratrum praedicatorum anno Domini 1930., Zagreb, 1930., str. 19 i Catalogus convetuum et fratrum provinciae Dalmatie … anno Domini 1933., Zagreb, 1933., str. str. 18. Nadnevak 27. VII. 1908. donosi: Acta capituli provincialis electivi Provinciae croaticae Ord. Praed. Annuntiationis B. Mariae Virg. 1975., [Zagrabiae, 1975.], str. 76 i 77. Konačno, 21. VII. 1908. donose: Catalogus convetuum et fratrum … provinciae Dalmatie Ordinis fratrum praedicatorum anno Domini 1937, Zagreb, 1937., str. 26; Catalogus convetuum et fratrum … provinciae Dalmatie Ordinis fratrum praedicatorum anno Domini 19417, Zagreb, 1941., str. 30; Bogoslovska smotra (Zagreb), XLII (1972.) 2-3, str. 263; AKSA (Zagreb), br. 200 od 22. II. 1974., str. 3; Glas Koncila (Zagreb), XIII (1974.) 275 / 3. III., str. 9; Vjesnik Hrvatske dominikanske provincije (Zagreb), XI (1974.) 29, str. 2; Vjesnik Đakovačke biskupije (Đakovo), XXVII (1974.) 3, str. 57; Danica 1980., Zagreb, 1979., str. 80; Naša Gospa (Dubrovnik), II (1996.) 8, str. 12; Marinko Perković, „Il cammino a dio“ e „La direzione alla vita“ : l’ordine morale nelle opere di Jordan Kuničić, O.P. (1908-1974), Roma : Editrice Pontificia Università Gregoriana, 1997., str. 13; Marulić (Zagreb), XXXIX (2006.) 3, str. 429; Hrvatski biografski leksikon, 8, Zagreb, 2013.; Glas Grada (Dubrovnik), X (2014.) 464 / 7. II., str. 32 . 1908. – † Zagreb, 17. veljače 1974.), teološki pisac, glazbenik i pedagog, jedan je od hrvatskih svjetski poznatih teologa,Hrčak Bogoslovska smotra 79 (2009.) 4] Alojz Ćubelić: Tri hrvatska dominikanca (Hijacint Bošković, Dominik Barač i Jordan Kuničić) o totalitarnim ideologijama 20. stoljeća, str. 848. dominikanac i skladatelj.
Iznimno je plodan autor u području katoličke moralne nauke ("moralke") i bioetike. Osim velikoga broja znanstvenih djela, objavio je tijekom godina niz popularnih članaka u raznim vjerskim časopisima i više knjiga o molitvi i duhovnom životu.
Život Rođen je u Dolu kod Staroga Grada na otoku Hvaru. Na krštenju je dobio ime Niko. U rodnom mjestu je išao u pučku školu, a u susjedni Stari Grad odlazi pohađati gimnaziju. Gimnaziju je pohađao i u Dubrovniku.
U Dubrovniku je 1. studenoga 1924. primio dominikansko redovničko odijelo i krsno ime Nikola zamijenio redovničkim u čast bl. Jordana Saskoga. Godinu kušnje završio je pod vodstvom fr. Markolina Knega položivši prve zavjete 2. studenoga 1925. godine.Catalogus convetuum et fratrum provinciae Dalmatie Ordinis fratrum praedicatorum anno Domini 1930., Zagreb, 1930., str. 19.
Filozofiju je počeo studirati u Dubrovniku, a 14. listopada 1926., otišao je u Rim, studirati filozofiju i teologiju na Sveučilištu sv. Tome Akvinskoga (Angelicum).
Kardinal Francesco Marchetti-Selvaggiani zaredio ga je za svećenika u Rimu 28. lipnja 1931.Catalogus convetuum et fratrum provinciae Dalmatie Ordinis fratrum praedicatorum anno Domini 1933., Zagreb, 1933., str. 18. Uskoro potom doktorirao je teologiju.
1933. godine dobiva mjesto profesora na dubrovačkoj Dominikanskoj visokoj bogoslovnoj školi. Za vrijeme boravka u Dubrovniku u razdoblju od 1936. do 1944. bio katehetom na državnoj gimnaziji i Učiteljskoj školi. 1948. postaje rektorom Dominikanske visoke bogoslovne škole. Tu dužnost obnaša do 1955. godine. Nakon toga odlazi u Zagreb.
Dva puta je izabran za priora samostana Sv. Dominika u Dubrovniku (1937. – 1940. i 1945. – 1948.).
Tijekom deset godina upravitelj je crkve Sv. Križa u Gružu. Nakon rata obnavlja od savezničkoga bombardiranja stradali gruški samostan i iz temelja podiže novu crkvu.
Čak četiri puta (1937., 1940., 1954. i 1963.) propovijedao je trodnevnicu za Svetoga Vlaha u Dubrovniku. Te je propovijedi tiskao u dubrovačkoj Narodnoj svijesti (2. II. 1938., str. 1: U znaku vjere - stopama sv. Vlaha) te kao posebne knjižice: Sveti Vlaho: svetac, mučenik i parac (1954.) i Kršćanska trilogija: vjera, ufanje, ljubav' (1963.).
Dubrovačka biskupija povjerava mu službu predsjednika povjerenstva za crkvenu glazbu, a „Crkveni pjevački zbor“, osnovan 1926. u stolnoj crkvi Gospe Velike, angažirao ga je za svoga orguljaša i drugoga dirigenta (1936. – 1955.). U tom razdoblju sastavio je dva sveska crkvenih skladbi među kojima se ističu one na psalam „Smiluj mi se Bože“ koje su primile stručna priznanja.
Bio je jednim od hrvatskih bogoslova koji su u svojim raspravama osudili komunizam (Problemi komunizma (s idejnog stanovišta), 1942.).Bogoslovska smotra 79 (2009.) 4 Alojz Ćubelić: Tri hrvatska dominikanca (Hijacint Bošković, Dominik Barač i Jordan Kuničić) o totalitarnim ideologijama 20. stoljeća, str. 847., 864.
KBF ga je pozvao predavati na sugestiju dominikanskoga provincijala. U Zagrebu prvo predaje na Katoličkom bogoslovnom fakultetu na Katedri moralne teologije, katoličke društvene nauke i pedagogije. 1959. ga dobiva najviši znanstveni naslov u Redu propovjednik - učitelj svetoga bogoslovlja - magister in sacra theologia. 1963. postaje dekanom. Šest puta uzastopce biran je za dekana Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Zagrebu, pa tu dužnost obnaša do 1970.
Osim predavačke i dekanske dužnosti, Kuničić je bio profesorom na Katehetskom institutu i Institutu za teološku kulturu laika.
Uređivao je obnovljeni časopis Bogoslovsku smotru od 1963. do 1971. godine.
Organizirao je Teološko-pastoralni tjedan za svećenike koji je imao velike uspjehe.
Bio je jednim od glavnih aktera u utemeljenju Instituta za crkvenu glazbu i Instituta za teološku kulturu laika pri KBF-u.
Bio je dugogodišnji sudac Nadbiskupskoga ženidbenoga suda u Zagrebu.
Na pitanje koje su oznake njegove teologije, odgovarao bi: “Logika, strogo obrazlaganje tvrdnji, posvemašnja autentičnost u vjernosti Crkvi i primjena tomističkih načela na probleme današnjice.” Nije se smatrao ni progresivnim ni konzervativnim nego klasičnim teologom, koji u svjetlu stalnih moralnih načela tumači i usmjerava ljudski, a napose vjerski život u promjenjivim povijesnim prilikama.Tomo Vereš, Odvažni svjedok vjere. O. dr. Jordan Kuničić (1908.-1974.), Danica 1980., Zagreb, 1979., str. 80-82.
Na svoj imendan 17. veljače 1974. popodne sjeo je za orgulje u crkvi Kraljice svete Krunice u Zagrebu, otvorio poklopac klavijature i zbog srčanoga udara spustio glavu na tipke.
Pokopan je 20. veljače 1974. u dominikansku grobnicu na Mirogoju (27-I-203).
Djela Pisao je djela iz područja raznih teoloških disciplina, katoličke društvene nauke, kršćanske pedagogije i glazbe.
Napisao je 32 samostalnih djela i 395 članaka. Djela su mu objavili u više od 20 tuzemnih i inozemnih časopisa.Petar Marija Radelj, Popis radova Jordana Kuničića (1908.-1974.) i članaka o njemu
Bio je sudionikom redakcije XIII. sheme Drugoga vatikanskog sabora. Ista je danas poznata kao pastoralna konstitucija o Crkvi u suvremenom svijetu Radost i nada (Gaudium et spesHrvatski obiteljski leksikon ).
Neka njegova djela su, kao što je Pregled katoličke društvene nauke, su, čini se, bila na svojevrsnom popisu zabranjenih knjiga u socijalističkoj Jugoslaviji, iako se u nekim uopće nije osvrtao na marksizam. Djela nisu bila dostupna običnim građanima i vjernicima, nego samo bogoslovima.Hrvatsko književno društvo sv. Jeronima Tomo Vereš: Razmišljanja jednog kršćanina
Izvori KBF - VII. Katedra moralne teologije
Vanjske poveznice Petar Marija Radelj, Popis radova Jordana Kuničića (1908.-1974.) i članaka o njemu (31. siječnja 2014.) Hrvoje Lasić: Komunizam s idejnog i etičkog stajališta u djelima Jordana Kuničića Scientificcommons Jordan Kuničić - popis radova
Djelomičan popis objavljenih djela Ljubav Božja prama nama, Duhovni život (Zagreb), III (1931.) 2, 82-88. Utemeljitelj kršćanskog aristotelizma, Katolički list, 83 (1932.) 4, 41-42. [o Albertu Velikom] Srce Isusovo u Krunici, Gospina krunica, (1931.) 6, 81-84; 7, 99-101. 133-135. Evo službenice Gospodnje, Gospina krunica (Zagreb), (1932.) 4, 52-54. Suotkupiteljica, Gospina krunica, (1933.) 5, 68-71. Ciljevi patnja pravednika, Duhovni život, V (1933.) 4, 217-226; 5, 257-268. * napisao: Jordan M[arija] Kuničić. Duševni mir, Duhovni život, VI (1934.) 1, 6-14. De ratione tribulationum in vita iusti secundum s. Thomam, Angelicum, Romae 1934.)., 40 str., 24 cm. Extractum ex thesi. Izvadak iz doktorske disertacije, pisac: Iordanus M. Kuničić. Prvenstvo tomizma kao katoličkog naučnog sistema, Hrvatska straža (Zagreb), 8. III. 1934. Sloboda duha, Duhovni život, VI (1934.) 4, 210-219. * napisao: Jordan M[arija] Kuničić. Kristova molitva, Duhovni život, VII (1935.) 4, 193-200. Gore srca!, Duhovni život, VII (1935.) 5, 274-281. Krist naš vrhovni uzor, Duhovni život, VIII (1936.) 1, 20-27. Da li tomizam poima filozofiju odviše autonomno, Bogoslovska smotra, XXIV (1936.) 1, 45-47. Pred drugi međunarodni tomistički kongres, Bogoslovska smotra, XXIV (1936.) 4, 421-426. Pretpovijest i povijest katedralnoga Crkvenoga pjevačkog zbora u Dubrovniku, u: 1926-1936 Crkveni pjevački zbor u Dubrovniku historijat i djelovanje, Dubrovnik 1937., str. 1-9. Komunizam i religija, Duhovni život, IX (1937.) 4, 246-251. Neprijatelj križa, Duhovni život, IX (1937.) 5, 312-315. * O komunizmu. Neosnovani optimizam, Duhovni život, X (1938.) 1, 54-58. * O komunističkom optimizmu. Duh vjerske trpeljivosti, Narodna svijest (Dubrovnik), 26. I. 1938. Na obranu ličnosti, Duhovni život, X (1938.) 3, 132-138. Za prvenstvo duha, Duhovni život, X (1938.) 5, 275-281. Zašto su komunisti bezbožnici?, Narodna svijest (Dubrovnik), XXII (1940.) 29 / 18. VII., str. 1-2; 30 / 24. VII., str. 1-2. Komunizam kao religija, Narodna svijest (Dubrovnik), XXII (1940.) 31 / 31. VII., str. 1; 32 / 7. VIII., str. 1. Kratak osvrt na „naučnost“ marksizma, Narodna svijest (Dubrovnik), XXIII (1941.) 12, 2. Problem komunizma s idejnog stanovišta, Dubrovnik 1942., 63 str. Spolni nagon i ženidba, Dubrovnik : Dubrovačka Hrvatska tiskara, 1943., 46 str. Pesimizam, Katolički tjednik (Sarajevo), XIX (1943.) 16, 2-3; 17, 2-3. Optimizam, Katolički tjednik (Sarajevo), XIX (1943.) 29, 3-4. Između optimizma i pesimizma, Katolički tjednik (Sarajevo), XIX (1943.) 30, 4; 31, 3-4. Socialna filozofija boljševizma, Nova vriedna hrvatska knjiga, Spremnost (Zagreb), III (1944.) 125, str. 2-8. (Prikaz knjige Dominika Barača) Snage Duha, Madrid : Osvit, 1954., 92 str. Sveti Vlaho: svetac - mučenik - zaštitnik : Trodnevlje prigodom svečanosti god. 1954., Dubrovnik 1954., 28 str. ciklostilom. Sublimiori modo redempta, Divus Thomas (Piacenza), LVII (1954.) 2, 220-230. * O blaženoj Djevici Mariji. poseban otisak. U svijetlo-tamnim dubinama : kršćansko rješenje problema boli, Osoba i duh (Albuquerque, SAD), VII (1955.) 1, 4-63; 2, 227-250; 3, 409-420. * Pod pseudonimom N. Dolovjev. Sanctus Thomas et theologia cherygmatica, Angelicum (Roma), XXXII (1955.) 1, 35-51. poseban otisak. Principi pedagogici di San Tommaso, Sapienza (Roma), VIII (1955.) 3-4, 1-22. Principia didactica sancti Thomae, Divus Thomas (Piacenza), LVIII (1955.) 4, 398-411. Quosque tandem „De praeceptis”, Divus Thomas (Piacenza), LIX (1956.) 3-4, 404-417. (Među prvima se zalagao da se ćudoređe predaje na pozitivan i dinamičan način, više u suglasju s Novim Savezom tj. slijedeći put kreposti i savršenstva). De principiis, Zagreb : Rkt. Bogoslovski fakultet, 1956., 29 cm. 120 str. ciklostilom. * Priručnik teološke moralke, 1. Priručnik teološke moralke uz tekst Noldin- a. Aliquorum organorum humani corporis licita transplantatio, Perfice munus (Torino), (1957.) 10, 566-579. Ethicae situationis multiplex error, Divus Thomas (Piacenza), LX (1957.) 3, 305-313. poseban otisak. Rod izabrani, I. dio, Zagreb 1957., 153 str.;