mini|desno|Kanadski forenzičari iskopavaju masovnu grobnicu na Kosovu.
Ratni zločini u Kosovskom ratu uključuju progone stanovništva, pokolje, etničko čišćenje, silovanja, pljačke, trovanje bunara i uništavanje čitavih naselja.
Prema izvješću Human Rights Watcha, popis ozbiljnijih ratnih zločina u kosovskom ratu uključuje i zloporabe koje je počinila Oslobodilačka vojska Kosova, kao što su otmice i ubojstva po kratkom postupku, ali "velika većina zloporaba u proteklih godinu dana (od siječnja 1998. do travnja 1999.) pripisuje se policiji Srbije ili vojsci Jugoslavije".
Srpski ratni zločini
Srpska policija, pripadnici vojske Jugoslavije i pridružene paravojne postrojbe širom Kosova ubijali su civile koji nisu bili borci, uključujući žene i djecu.Po naređenju: ratni zločini na Kosovu (izvješće Human Right Watcha) U napadima na sela, ubojstvima, silovanjima, pljačkanju i spaljivanju kuća i stanova, sudjelovali su također i Srbi susjedi, kao i bande kriminalaca iz uže Srbije. Među pripadnicima paravojnih snaga bilo je i onih koji su pušteni iz zatvora u Srbiji pod uvjetom da se pristanu boriti na Kosovu. Među paravojnim postrojbama za koje se vjeruje da su bile aktivne na Kosovu nalaze se Arkanovi Tigrovi, Šešeljevi Beli orlovi i Delta odred iz Republike Srpske. Vjeruje se da je SDB pomogao u organizaciji i naoružavanju ovih snaga.
U nekim slučajevima vojnici su postupali donekle dobro prema civilima, pokušavajući im pružiti zaštitu, ali nažalost, ovi primjeri predstavljaju izuzetke.
Obujam i sistematska priroda kršenja prava na Kosovu ne dopuštao mogućnost da srpsko i jugoslavensko rukovodstvo o njima nije ništa znalo, kako su tvrdili. Bilo je svega nekoliko slučajeva gdje je Miloševićeva vlada kaznila snage sigurnosti zbog ozbiljnih zločina. Naprotiv, u razdoblju poslije rata odlikovano je i promaknuto na stotine pripadnika policije i vojske koji su služili na Kosovu, uključujući i članove najvišeg rukovodstva.
Progoni stanovništva
Srbija je tijekom 1998. i 1999. počela s masovnim protjerivanjem Albanaca. Srpska policija je, uz podršku Vojske Jugoslavije, tijekom 1998. i 1999. godine provodila masovne progone albanskog i drugog muslimanskog stanovništva s Kosova. Albanskim stanovnicima je nakon usmene naredbe o iseljavanju ostavljano kratko vrijeme za napuštanje domova, tako da su mogli sa sobom uzeti samo ono najneophodnije. Muškarce koji su se tome opirali, srpski su policajci ubijali u prisutnosti njihovih žena i djece.
Prema nekim podatcima već 1998. godine (prije NATO-vog bombardiranja) s Kosova je bilo protjerano oko 350.000 Albanaca.
Razmjere i brzinu protjerivanja nakon početka NATO-vog udara nitko nije mogao predvidjeti. U Makedoniju su izbjeglice protjerivane vlakom, što je omogućavalo da tisuće ljudi dnevno napusti Kosovo. Deportacije u Makedoniju, Albaniju i Crnu Goru također su vršene kamionima i autobusima koje je osigurala srpska policija. Da bi protjerivanje lakše teklo uspostavljana su sabirna središta.
U tri tjedna nakon početka NATO-vog bombardiranja SRJ, Visoko povjereništvo UN-a za izbjeglice (UNHCR) registriralo je 525.787 albanskih izbjeglica s Kosova.Priopćenje za tisak UNHCR-a, Kosovo, 13. travnja 1999. Mjesec dana kasnije, broj izbjeglica narastao je na 781.618.Priopćenje za tisak UNHCR-a, Kosovo, 13. svibnja 1999. Do kraja rata lipnja 1999. srpske snage protjerale su 862.979 Albanaca s Kosova, a još nekoliko stotina tisuća bilo je interno raseljeno, pored onih koji su bili raseljeni prije ožujka.“The Kosovo refugee crisis: an independent evaluation of UNHCR’s emergency preparedness and response”, UNHCR Evaluation and Policy Analysis Unit, veljača 2000.
Tijekom rata, više od 80 posto ukupnog broja stanovnika na Kosovu, odnosno 90 posto kosovskih Albanaca, bilo istjerano iz svojih domova.
Silovanja
Silovanja i ostali oblici seksualnog nasilja rabljeni su na Kosovu 1999. godine kao oruđe rata i sredstvo sistematskog “etničkog čišćenja”.Kosovo: Rape as a Weapon of "Ethnic Cleansing" Human Rights Watch zabilježio je 96 slučaja silovanja albanskih djevojaka i žena od strane srpskih vojnika, među njima 6 slučaja žena koje su ubijene nakon silovanja. Vojnici, policajci i pripadnici paravojnih postrojba često su silovali žrtve pred mnogim svjedocima. Bilo je i slučajeva prijavljenih skupnih silovanja. Human Rights Watch smatra da slučajevi silovanja nisu bili rijetka ni izolirana djela koja su počinili pojedini pripadnici srpskih snaga, već su bili smišljeni kao sredstvo zastrašivanja stanovništva, iznuđivanja novca od obitelji i progona.
Nekoliko žrtava silovanja prijavilo je ove zločine časnicima VJ. Međutim, ni JNA ni Ministarstvo unutarnjih poslova Srbije nisu napravili nikakav pokušaj istraživanja ili kažnjavanja takvih incidenata.
Pokolji Albanaca
Slijedi nepotpun popis pokolja koje su počinile srpska vojska i policija tijekom Kosovskog rata:
pokolj u Suvoj Reci — ubijeno 48 albanskih civila, među njima mnogo djece.Serbia jails ex-policemen for Kosovo massacre pokolj u Račku — 45 albanskih seljaka ubile su srpske snage.Racak massacre haunts Milosevic trial pokolj u Podujevu — ubijeno 19 civila, uključujući ženu, djecu i starceMassacre described at Kosovo war crimes trial pokolj u Velikoj Kruši — prema procjenama Suda, u ovom su pokolju specijalne jedinice srpske policije ubile 42 osobe. Human Right Watch navodi da je ubijeno preko 90 osoba.Photos from Under Orders: War Crimes in Kosovo Također, postoje izvješća o masovnom silovanju albanskih žena.Article about massacre at Velika Kruša in polish daily Gazeta Wyborcza pokolj u Izbici - srpske snage ubile su oko 120 albanskih civila.CNN: Massacre video matches mass grave evidence Drenički pokolj - ukupono je identificirano 29 žrtava pokolja. pokolj u Gornjem Obrinju - 18 tijela je nađeno,Serbs attack Kosovo massacre reports ali je više ljudi ubijeno u pokolju.The Killings at the Hysenaj Compound of Gornje Obrinje pokolj u Ćuškoj — imenom i prezimenom poznata je 41 žrtva pokolja.Qyshk victims pokolj u Beloj Crkvi — 62 ustanovljene žrtve pokolj u Orahovcu — između 50 i preko 200 albanskih civila je ubijeno pokolj u zatvoru Dubrava - čuvari su pobili oko 70 albanskih zatvorenika.Under orders: war crimes in Kosovo pokolj u Pustom Selu - 106 kosovskih Albanaca pogubljeno je po kratkom postupku. pokolj u Trnju - prema izvješćima, ubijeno je između 24 i 36 kosovskih Albanaca.Under orders: war crimes in Kosovo pokolj u Vučitrnu - srpska je policija ubila preko 100 kosovskih izbjeglica u blizini Vučitrna.POLICE CRIMES IN VUCITRN
Prikrivanje leševa
Srpske su vlasti sustavno prikrivale dokaze o ubojstvima uklanjanjem tijela, premještanjem tijela iz masovnih grobnica u individualne grobove, spaljivanjem tijela i uklanjanjem ili zamjenom odjeće i osobnih stvari da bi se otežao proces identifikacije. U više od desetak mjesta gdje su izvršena masovna ubojstva državne su snage pokušale prikriti dokaze uništavajući ili uklanjajući tijela.
Prema iskazima, JNA je sustavno prevozila leševe Albanaca u rudarski kompleks Trepča kraj Kosovske Mitrovice, gdje ih je palila.Trepca Prema „jednom neimenovanom službeniku“, između 1200 i 1500 leševa je tako uništeno u Trepči. Međutim, poslijeratna istraga OEBS-a nije uspjela naći dokaze na terenu. U ožujku 2001. srpska je vlada objavila da je kamion pun leševa Albanaca (ukupno 86 tijela) bačen u Dunav u Srbiji tijekom rata na Kosovu. U srpnju 2001. srpske vlasti objavile su da su pronašle još četiri grobnice u Srbiji, s ukupno 1000 leševa kosovskih Albanaca.
Kao svjedok na suđenju osmorici policajaca za zločine nad albanskim civilima tijekom pokolja u Suvoj Reci, Dragan Karleuša, umirovljeni inspektor MUP-a Srbije, posvjedočio je da u Srbiji ima još grobnica s posmrtnim ostatcima Albanaca i da iz jezera Perućac nisu još izvađena sva tijela koje je srpska policija ubacila za vrijeme NATO-vog bombardiranja.
Do sada je oko 800 posmrtnih ostataka Albanaca pobijenih i pokopanih u masovne grobnice po Srbiji ekshumirano i vraćeno obiteljima.
Brisanje identiteta
mini|desno|Srpska granična policija skidala je registracije s prognaničkih vozila kao dio sustavnog napora da se uništi svaki dokaz jugoslavenskog državljanstva izbjeglih Albanaca.
Tijekom kosovskog rata 1999., srpske i jugoslavenske snage hotimice su provodile kampanju "brisanja identiteta" u kojoj su kosovskim građanima albanske nacionalnosti oduzimani i uništavani osobni dokumenti i drugi dokazi o državljanstvu. Izbjeglicama protjeranim u smjeru Albanije oduzimani su svi dokumenti (osobna iskaznica, putovnicai, itd.) a prilikom prelaska granice bili su prisiljavani uklanjati registarske pločice s automobila i traktora. Prema anketi koju su proveli Liječnici za ljudska prava, skoro 60 posto ispitanika izjavilo je da su im srpske snage oduzele ili uništile osobne dokumente. Uporaba ovakve strategije pokazuje da su srpske vlasti sustavnim uništavanjem dokumenata nastojale spriječiti povratak prognanih kosovskih Albanaca iz Albanije.
Izvješća prenose da su srpske vlasti na Kosovu uništavale biračke popise i ostale popise kosovskih stanovnika. Također su uništavane središnje i općinske arhive i matične knjige. Na taj su način mnogi kosovski Albanci su ostali bez ikakvih dokaza o svom identitetu.
Pljačke, razbojništvo
Ubojstva i masovna protjerivanja na Kosovu u proljeće 1999. su bila praćena pljačkom i iznuđivanjem. Albanci su, po pravilu, tijekom protjerivanja s Kosova. Ako bi se suprotstavili, prijetilo im se ubojstvom ili su im otimali djecu i prijetili im dok ne bi pristali. Rasprostranjenost ovih zlodjela, kao i činjenica da je u nekim slučajevima u njih bila umješana policija, ukazuje na to da su ona činjena uz suglasnost vlasti, i da je i sama država na taj način vjerojatno pribavljala dobit.
Pljačke su se odvijale prema određenom obrascu: jedan ili dvojica pripadnika paravojnih postrojba ili policije provalili bi vrata privatnog stana, ponekad s maskama na licu, ali uvijek naoružani automatskim puškama. Pripadnici policije, vojske i, naročito, paravojnih postrojba prijetili su Albancima smrću ako ne predaju određene svote novca, obično izražene u njemačkim markama. U nekim slučajevima pripadnici paravojnih formacija i policije prijetili su djeci noževima i automatskim puškama da bi iznudili novac od roditelja.
Od svih dokaza o pljačkanju možda je najrječitiji dnevnik jedne Srpkinje iz Peći, u kojem je bilježila svoja opažanja za vrijeme rata. U dnevniku, koji su nakon rata pronašli strani novinari, piše:
Jedan od slučajeva masovnih pljački zabilježen je 31. ožujka 1999. godine, kada su srpska policija i paravojne postrojbe ušle u selo Belanica, pokraj Suve Reke, okupile stanovnike i od njih zahtijevale novac pod prijetnjom da će im ubiti djecu. Barem deseci Albanaca su ubijeni na taj način. Na sličan način su maltretirani i opljačkani žitelji Maleševa i drugih kosovskih sela.
Analiza OEBS-a zaključuje da su skoro svi počinitelji, a ponajviše pripadnici paravojnih jedinica, imali financijsku dobit kao motiv prilikom kršenja ljudskih prava koja su činili nad kosovskim Albancima.Kosovo: kako viđeno, tako rečeno (izvješće OEBS-a) Kao i u Bosni i Hercegovini, pljačka i iznuđivanje bili su motiv i nagrada pripadnicima srpskih paravojnih postrojbi.
Uništavanje naselja
Između ožujka i lipnja 1999. godine, srpske su vojne jedinice uništile na tisuće albanskih domova diljem Kosova, uz pomoć topništva, buldožera, eksploziva i paljenja. U nekim slučajevima, pogotovo ako je bilo bliske veze s Oslobodilačkom vojskom Kosova, čitava su sela uništena. Gradovi Peć i Glogovac teško su oštećeni. U mnogim su mjestima uništavane i džamije. Prema izvješću organizacije Liječnici za ljudska prava iz rujna 1999. godine, na Kosovu je uništeno 155 džamija.Physicians for Human Rights, War Crimes in Kosovo: A Population-Based Assessment of Human Rights Violations Against Kosovar Albanians, kolovoz 1999.