thumb|right|Restaurator tekstila radi na objektu,Zastava s 3 krune(Zastava grada Koelna),Museum Schnütgen mini|Hrvatske narodne nošnje; Čilipi, Popovići, Komaji mini|Hrvatske narodne nošnje; Pag mini|Lički biljac mini|Maska bušalo iz Baranje u Etnografskom muzeju u Zagrebu. Nad maskama je obavljeno standardno čišćenje i zaštita. Program preventivne zaštite muzejskih predmeta jedna je od najvažnijih aktivnosti Muzeja koja se obavlja u skladu s višegodišnjim i godišnjim planovima.http://www.mdc.hr/UserFiles/Image/izdavastvo/izvjesca_zg/2009/EtnografskiMuzej2009.pdf mini|Zastava s grbom grada Zagreba u Muzeju grada Zagreba mini|Pusteni šeširi u Muzeju grada Zagreba Konzervacija tekstila, označava djelatnost koja se bavi očuvanjem predmeta kulturne baštine izrađenih od tekstila, i uključuje kako postupke koji se bave prevencijom propadanja predmeta tako i postupke koji uključuju rad na samom predmetu. Ona predstavlja jednu od djelatnosti konzervacije-restauracije umjetničkih predmeta, te je posvećena prije svega očuvanju predmeta poput tapiserija, sagova, presvlaka, odjeće, zavjesa, zastava, lutaka, lepeza, kišobrana, rukavica, šešira te kapa, ali i arheoloških nalaza. Konzervator tekstila mora poznavati povijest i tehnologiju izrade tekstilnih predmeta. Također mora biti upoznat i s osnovama povijesti umjetnosti, odnosno etnologije ili arheologije, zavisno o grupi predmeta na kojoj pretežno radi. Vrlo je važno i poznavanje suvremenih metoda konzervatorsko-restauratorskog rada na tekstilnim predmetima, kao i poznavanje restauratorske etike, te osnova znanstvenog ispitivanja tekstilnih predmeta.
Zbirke Povijesne zbirke tekstilnih predmeta mogu se podijeliti u 3 osnovne grupe - muzejske zbirke, privatne zbirke, te predmete koji pripadaju raznim društvima ili lokacijama. Svaka ova grupa predmeta ima svoje posebne potrebe, tako da će na primjer unutar privatne zbirke broj posjetitelja vjerojatno biti znatno manji u odnosu na neki muzej, te će neke od mjera zaštite predmeta biti i lakše provedive (na primjer mogućnost dužeg održavanja razine rasvijete na što manjoj vrijednosti). Uz različita mjesta bit će vezani i sasvim drugačiji problemi, pa će tako u nekoj povijesnoj zgradi, koje većinom nemaju mogućnost kontrole mikroklime, problemi biti u pravilu vezani uz prirodnu rasvjetu, što opet oboje doprinosi ubrzanom propadanju tekstilnih predmeta.
Okoliš Ključni razlog propadanja tekstilnih predmeta je skoro uvijek vezan uz okoliš u kojem se isti nalaze. Razine rasvijete, temperature te vlažnosti zraka daju svoj doprinos bilo dobrom bilo lošem stanju predmeta, zavisno o intenzitetu. Dodatno, predmete napadaju i insekti, te plijesni, kao i kemikalije prisutne u zagađenom zraku, stoga je preporučljiva ugradnja visoko učinkovitih filtera kako bi se smanjila zagađenost zraka u prostorijama gdje se predmeti čuvaju ili izlažu.
Svjetlo Svjetlo u dužem vremenskom razdoblju može na tekstilu proizvesti više vrsta oštećenja. Prije svega dolazi do izblijeđivanja boja, no znatno je važnija šteta koju nevidljivi dio svjetlosti nanosi tekstilnim vlaknima, radi se o ultraljubičastom i infracrvenom dijelu spektra. Najbolje je tekstil izlagati pri što manjoj razini rasvjete, a čuvati u potpunom mraku.
Klima Visoka temperatura, kao i vlažnost zraka mogu znatno doprinijeti propadanju tekstilnih predmeta. Međutim i suviše suh zrak također može prouzročiti štetu, posebno osjetljiva na suhoću zraka su elastična vlakna, poput vune. Najbolje je i temperaturu i vlažnost zraka držati što ujednačenijim, jer se oscilacijama tekstilna vlakna šire ili skupljaju, što s vremenom također oštećuje predmete.
Štetnici Štetnici su jedan od najznačajnijih neprijatelja starih tekstilnih predmeta, najčešći su moljci, srebrena ribica i razni glodavci.
Moljce najviše privlače bjelančevinska vlakna, prije svega svila, perje i vuna. Najlakše se uočavaju bilo odrasli insekti bilo njihovi zametci. U prosjeku su dugi oko 8 mm, i bijele su boje.
Anthrenus Verbasci (Carpet beetle) privlače bjelančevinska vlakna, prilično je destruktivan. Infestaciju možemo zapaziti po izgriženim rupama i larvama, malim svijetlim crvu sličnim insektima.
Srebrna ribica i neki njeni srodnici hrane se škrobom, koji je često nanešen na tkanine, no jedu i biljna vlakna lana i pamuka. Dužine je oko 12 mm, žive u tamnim i vlažnim prostorima, svijetle su ili tamne boje ovisno o vrsti.
Glodavci se najčešće zamjećuju po tragovima su izmeta, gnijezdima te razmjerno velikim izglodanim rupama u tkanini.
Bez obzira na vrstu štetnika najbolje je izbjegavati kemijska sredstva, jer vrlo često mogu ukloniti nametnike, ali i štetno djelovati na same predmete. Za glodavce se može koristiti mišolovke, ili pozvati ovlaštene osobe koje se bave tim poslom. Trovanje glodavaca nije preporučljivo jer mogu uginuti među predmetima. Preporuča se i brtvljenje svih većih otvora u prostoru gdje je došlo do napada.
U slučaju insekata održavanje besprijekorne čistoće u spremištu, odnosno izložbenim te radnim prostorima jest jednostavna i učinkovit način prevencije. Treba paziti i na prisutnost drugih insekata poput pauka, jer ako nailazimo na njih tu su i drugi insekti kojima se pauci hrane. Posebne ljepive trake također su korisne za uklanjanje insekata.
Ako je infestacija ograničena na samo nekoliko predmeta možemo se koristiti smrzavanjem istih. Tkanine moramo umotati u vakumirane plastične vrećice te ih što brže stavimo u zamrzivač. U zamrzivaču predmeti ostaju do nekoliko dana, zatim se postupno dovode do sobne temperature. Ovaj način uklanja samo odrasle jedinke, ne i njihova jajašca.
U slučaju upotrebe kemijska sredstva, najbolje je posavjetovati se s profesionalnim konzervatorom, zbog opsnosti od oštećenja predmeta.
Čak i kada nema znakova prisutnosti štetnika potrebno je periodički provjeravati stanje predmeta. Obavezno je provjeriti stanje svakog novopridošlog predmeta.
Nestabilnost tekstilnih predmeta U nekim slučajevima, oštećenja tekstila mogu nastati ne zbog vanjskih uzroka nego zbog nestabilnosti vlakana koja izgrađuju tkaninu, najčešće su uzrok kemijski procesi poput oksidacije močila zasnovanih na spojevima željeza. Ovakovi predmeti potamne, a boja zahvaćenih vlakana se izmijeni.
Jedan od češćih primjera ovakovih promjena jest pojava lomljivosti kod svile koja je bila obrađena sredstvima za povećanje težine. Proces se koristio u 19. stoljeću, a tkanina je bila tretirana kositrenim ili željeznim solima kako bi joj se dao osjećaj težine i skupocjenosti. Zbog starenja metal u vlaknima ubrzavao je njihovo propadanje, te bi ista postajala sve krtija i lomljivija. U ovom slučaju uzroci odnosno okoliš u kojem se predmet nalazi najmanje doprinose njihovom propadanju, izuzevši razinu svjetla koja propadanje ubrzava.
Stoga osoblje koje radi na očuvanju predmeta mora biti dobro upoznato s povijesti i porijeklom predmeta u zbirkama. Kemijski testovi lako dokazuju sastav bojila i sredstava za fiksiranje boje te druge postupke koji su korišteni pri izradi tkanine, uz napomenu da se danas prednost daje nedestruktivnim tehnikama analize. Tako dobiveni podatci dodatno doprinose donošenju odluka koje će maksimalno usporiti propadanje tekstilnih predmeta.
Rukovanje Vrijednim odnosno osjetljivim tekstilnim predmetima treba rukovati krajnje pažljivo i što je rjeđe moguće. Kod neophodnog rukovanja predmetom dobro je pridržavati se nekih mjera opreza koje će znatno doprinijeti sigurnosti predmeta.
Kako ruke na svojoj površini imaju sloj koji u sebi uključuje masnoće i kiseline, uvijek treba raditi u čistim pamučnim rukavicama. Ako rukavice nisu dostupne tada je ruke najbolje dobro oprati i isušiti čistim alkoholom. Iz sličnih razloga najbolje je u prostoru za rad, izlaganje odnosno pohranu predmeta izbjegavati konzumiranje hrane i pića, te pušenje. Kako bi spriječili zamrljavanje kod pisanja ili skiciranja koriste se samo obične olovke. Ne nosi se nakit koji bi mogao zaparati predmete. Na odjeći se također izbjegavaju velike kopče. Kosu, ako je duga vežemo na stražnju stranu.
Kod rada na tekstilu, predmeti se stavljaju na čiste, ravne površine veće od samog predmeta. Na tekstil se ne stavljaju nikakve druge stvari, bez obzira radi li se o izravnanim ili umotanim predmetima.
Kod pomicanja ili premještanja predmeta isti moraju imati ravnu i stabilnu podlogu. Kod manjih komada, kao podlogu možemo koristiti beskiselinski karton. Kod izrazito velikih tekstilnih predmeta, poput tapiserija ili sagova predmet namotamo na cijev od beskiselinskog kartona (ili beskiselinskim papirom omotane plastike ili nekog drugog materijala), prijenos obavljaju bar 2 osobe.
Antikni kostimi i odjeća nikako i nipošto ne smiju biti nošeni, jer u tom slučaju isti mogu lako biti nespotrebno i nepovratno oštećeni bilo pri oblačenju bilo pri svlačenju.
Čišćenje Čišćenje usisačem Jedan od najsigurnijih načina čišćenja tekstilnih predmeta.Predmet se postavi na ravnu i čistu površinu i čisti.Ako se radi o posebno osjetljivom objektu,ili kao predostrožnost,preko predmeta postavljamo mrežicu od staklenih vlakana - ova dozvoljava da sitne čestice nečistoće i prašine budu usisane a tekstil siguran od oštećenja.Ovo radimo s najnižim stupnjem snage korištenog usisača,te zatim po potrebi mrežicu premještamo i nastavljamo rad.Nipošto ne zaboraviti tretirati obje strane predmeta.Obješeni predmeti u principu skupljaju na sebi manje prašine od onih ravno položenih.
Mokro čišćenje Jedna od bitnih odrednica konzervatorskog pristupa radu na kulturoj baštini jest reverziblnost svih na predmetu primijenjenih postupaka.Stoga mokro čišćenje,koje je u biti ireverzibilan postupak, treba koristiti samo u slučajevima apolutne potrebe.
Prije pristupanja istom,konzervator mora precizno utvrditi najbolji mogući,te za predmet najsigurniji, i za određenu vrstu nečistoće najprimijenjiviji proces rada.
Koj je kemijski sastav predmeta,odnosno sadrži li isti relativno visok postotak kiseline?Mogu li kemikalije koje su korištene pri izradi predmeta doprinijeti načinu njegove reakcije s vodom?Kako će predmet uopće reagirati na dodir s kemikalijama koje ćemo koristiti.
Koje su osobine vlakana koja čine tkaninu?Radi li se o pamuku,lanu,biljnim vlaknima,jesu li ista jača u mokrom ili suhom stanju,te stoga mogu podnijeti veći mehanički stres od recimo svile.Vuna može apsorbirati veliku količinu vode ali se matira nakon pranja na visokoj temperaturi.Sve vrste svile sa starenjem postaju sve lomljivije,posebno vrste tretirane metalnim solima,te s njima treba rukovati krajnje oprezno.Tome treba dodati i to da neke vrste po močenju mogu biti trajno zamrljane.Ukratko,prije mokrog čišćenja moramo dobro znati o kojoj se vrsti vlakana radi,te koje su njegove osobitosti.
Koji su bojitelji korišteni,te kako će isti reagirati na čišćenje?Ovo se dakako,odnosi i na sredstva za fiksiranje boje.U raznim dijelovima svijeta koriste se različite tehnologije bojenja,te moramo znati i odakle predmet potječe.Poznavanje kemije je u ovom slučaju također od presudnog značenja.Ako new znamo kako će boja reagirati na pranje možemo na neko neuočljivo mjesto nanijeti par kapi te iste odmah upiti čistom bijelom krpom - i najmanja prisutnost boje upućuje nas na to da se dotični predmet ne smije prati vodom.
Postoje li na predmetu tragovi nekog posebnog procesa obrade?Da li je predmet primjerice bio oslikan?U tom slučaju čišćenje vodom nikako nije primjeren način rada.
Koje vrste mrlja imamo na predmetu?Što su mrlje starije to je teže njihovo uklanjanje.U nekim slučajevima najbolje je i ne pokušavati uklanjanje nečistoće,ili pristupamo samo djelomičnom uklanjanju.Na predmetu mogu biti i nečistoće koje nisu vidljive golim okom,primjerice zastave mogu zbog dugotrajnog izlaganja zagađenom zraku biti izrazito kisele ,te ih stoga treba prepustiti profesionalnom konzervatoru tekstilnih predmeta.