260px|desno|mini|Aleksije I. Komnen Komneni (grč. Κομνηνός, pl. Κομνηνοί), bizantska carska dinastija iz redova vojne aristokracija koja je, s kraćim prekidom, vladala od 1057. do 1185. godine.Opća enciklopedija, str. 472. Nakon gubitka carske vlasti Komneni nisu više dosegnuli nekadašnji ugled.Komneni Hrvatska enciklopedija Jedan ogranak Komnena, pod imenom Veliki Komneni, vladao je u Trapezuntskom Carstvu u razdoblju od 1204. do 1466. godine.Opća i nacionalna enciklopedija u 20 svezaka, str. 99.
Vladavina dinastije Komnena zadnje je razdoblje političkog i vojnog uspona i procvata Bizantskog Carstva. Unatoč tome, tijekom njihove vladavine počele su i prve naznake kasnije snažne unutranje krize, koja je dovela do slabljenja vanjskoga položaja Carstva.
Povijest
Vladavina Komnena u Bizantu
Prvi poznati pripadnik obitelji Komnen bio je Manuel Erotik Komnen, general cara Bazilija II. (976. – 1025.) i otac Izaka I. (1057. – 1059.), prvog cara iz dinastije Komnen.
Izak I. uspio je ojačati vojnu snagu Carstva i obraniti državne granice u Europi i u Aziji, ali se upleo u borbu za vlast s patrijarhom Mihajlom Kerularijem zbog čega je na kraju morao odstupiti s prijestolja.Brandt, Miroslav, Srednjovjekovno doba povijesnog razvitka, str. 360. Carsku vlast preuzeo je Konstantin X. Duka (1059. – 1067.) skojim je na vlast došla dinastije Duka koja je vladala Bizantom punih dvadeset godina.
Godine 1081. carem je postao Izakov nećak Aleksije I. (1081. – 1118.) s kojim se nastavlja vladavina dinastije Komnena u Carigradu. Za njegove vladavine sustav pronija dobiva vojno značenje, a obrambena sila Bizanta poprima feudalni karakter. To je period prevlasti vojnog plemstva.Povijest svijeta, drugi dio, str. 339. Godine 1081. uspio je suzbiti normanski napad na Tesaliju, uz mletačku pomoć, a 1091. godine je, uz pomoć Kumana, porazio Pečenege koji su ugrožavali bizantsku prijestolnicu. Za vrijeme Prvog križarskog rata, 1096. godine, križari su mu ustupili Nikeju, a sam je osvojio niz gradova, kao i zapadni dio Male Azije.Aleksije I. Komnen Hrvatska enciklopedija
Aleksijev sin i nasljednik Ivan II. (1118. – 1143.) nastojao je ponovno osvojiti izgubljene bizantske teritorije koje su otetli Arapi, Osmanlije i križari. U Traciji je porazio Pečenege 1122. godine, potukao je Srbe, uspješno ratovao protiv Ugarske 1128. godine, povratio Ciliciju (1137.) i zauzeo Antiohiju (1137.). Podigao je moć i ugled Bizantskoga Carstva, ojačao vojnu snagu te proširio teritorij na Istoku i na Balkanu.Ivan II. Komnen Hrvatska enciklopedija
Manuel I. (1143. – 1180.) pokušao je još jednom ostvariti prevlast nad Balkanom i istočnojadranskom obalom, ali njegov ga uspjeh nije nadživio. Njegov sin i nasljednik Aleksije II. (1180. – 1183.) nije dugo vladao, a tijekom te kratke vladavine Bizan tje izgubio vlast nad Srijemom, Bosnom i Dalmacijom. S vlasti ga je zbacio rođak, Andronik I., koji je i sam prognan s vlasti dvije godine kasnije zbog čega su Komneni trajno izgubili bizantsko carsko prijestolje.
Značajni izdanak dinastije bila je i povjesničarka Ana Komnena (1083. – 1150.), kći cara Aleksija I.
Vladavina Komnena u Trapeznuntu
Nakon pada Carigrada 1204. godine, Aleksije I. (1204. – 1222.), unuk cara Andronika I., zadobio je carski naslov i vlast u Trapezuntskom Carstvu. Njegovi nasljednici vladali su tom državom sve do 1461. godine.
Vladari iz dinastije Komnen
Bizantski carevi iz dinastije Komnen
Izak I. Komnen (1057. – 1059.) Aleksije I. Komnen (1081. – 1118.) Ivan II. Komnen (1118. – 1143.) Manuel I. Komnen (1143. – 1180.) Aleksije II. Komnen (1180. – 1183.) Andronik I. Komnen (1183. – 1185.)
Trapezuntski carevi iz dinastinje Komnen
Aleksije I. Megas Komnenos (1204. – 1222.) Andronik I. Gidos (1222. – 1235.) Ivan I. Axouchos Megas Komnenos (1235. – 1238.) Manuel I. Megas Komnenos (1238. – 1263.) Andronik II. Megas Komnenos (1263. – 1266.) Juraj Megas Komnenos (1266. – 1280.) Ivan II. Megas Komnenos (1280. – 1284.) Teodora Megale Komnene (1284. – 1285.) Ivan II. Megas Komnenos (ponovno, 1285. – 1297.) Aleksije II. Megas Komnenos (1297. – 1330.) Andronik III. Megas Komnenos (1330. – 1332.) Manuel II. Megas Komnenos (1332.) Bazilije Megas Komnenos (1332. – 1340.) Irena Paleologina (1340. – 1341.) Ana Anachoutlou (1341.) Mihael Megas Komnen (1341.) Ana Anachoutlou (ponovno, 1341. – 1342.) Ivan III. Megas Komnenos (1342. – 1344.) Mihael Megas Komnen (ponovno, 1344. – 1349.) Aleksije III. Megas Komnenos (1349. – 1390.) Manuel III. Megas Komnenos (1390. – 1416.) Aleksej IV. Megas Komnenos (1416. – 1429.) Ivan IV. Megas Komnenos (1429. – 1459.) David Megas Komnenos (1459. – 1461.)
Izvori
Literatura
Brandt, Miroslav, Srednjovjekovno doba povijesnog razvitka, Zagreb, 1995. Opća enciklopedija, sv. IV, JLZ, Zagreb, 1978. Opća i nacionalna enciklopedija u 20 svezaka, sv. XI, Zagreb, 2006. Povijest svijeta, drugi dio, Split, 2005.
Vanjske poveznice Komneni Hrvatska enciklopedija Komneni Proleksis enciklopedija Comnenus family Britannica
Kategorija:Vladarske dinastije