Svjetsko prvenstvo u nogometu 2018. godine bilo je 21. izdanje svjetskog nogometnog prvenstva koje se održavalo od 14. lipnja do 15. srpnja 2018. godine u Rusiji, nakon što joj je FIFA 2. prosinca 2010. godine dodijelila pravo domaćinstva. Ovo je prvo svjetsko nogometno prvenstvo u nekoj od bivših sovjetskih republika, i prvo svjetsko nogometno prvenstvo u Europi nakon 2006. godine koje je održano u Njemačkoj. Ovo svjetsko nogometno prvenstvo ostat će upamćeno i po tome što je prvi put rabljena VAR video tehnologija.
Ukupno 32 reprezentacije sudjelovale su na završnom turniru, od kojih je 31 pravo nastupa izborila kroz kvalifikacije te domaćin, Rusija. Od svih kvalificiranih ekipa, njih dvadeset je ostvarilo uzastopni nastup nakon prvenstva 2014. godine, dok su svoj debi na turniru imali Island i Panama. Pobjednik prvenstva, koji je odlučen 15. srpnja 2018. godine, ostvaruje pravo na nastup na Konfederacijskom kupu 2021. koji se trebao održati u Kataru, no natjecanje je u međuvremenu napušteno. Ukupno je odigrano 64 utakmica na 12 stadiona u 11 gradova. Finale je odigrano 15. srpnja 2018. godine na moskovskom stadionu Lužnjiki. Prvak je, po drugi puta u povijesti, postala Francuska, koja je u finalu pobijedila Hrvatsku. Za Hrvatsku je to bio debitantski nastup u finalu Svjetskog prvenstva, dok je Francuska treći put igrala posljednju utakmicu turnira; šest golova postignutih u finalu najveći je broj golova u toj fazi još od 1966. godine (s tim da je taj rezultat ostvaren nakon produžetaka), odnosno od 1958. godine i pobjede Brazila nad Švedskom 5:2 u regularnom vremenu. Treće mjesto je, po prvi puta u svojoj povijesti, osvojila Belgija, koja je pobijedila Englesku 2:0.
Hrvatska je pobjedom nad Nigerijom (2:0), Argentinom (3:0) i Islandom (2:1) ostvarila vlastiti rekord – sve tri pobjede u grupnoj fazi svjetskih prvenstava. Nakon 20 godina Hrvatska je pobijedila u nokaut fazi velikih natjecanja, Dansku i Rusiju, te se plasirala u polufinale gdje je pobjedom nad Engleskom (2:1) postala najmanja europska zemlja koja je ušla u finale svjetskog prvenstva. U finalnom ogledu s Francuskom (4:2), Hrvatska je osvojila drugo mjesto – najbolji plasman u povijesti hrvatskog nogometa.
Sljedeće svjetsko nogometno prvenstvo održano je 2022. godine u Kataru, gdje je Argentina, boljim izvođenjem jedanaesteraca, pobijedila Francusku s 4:3 (3:3). Treće mjesto, po drugi puta u svojoj povijesti, osvojila je Hrvatska pobjedom nad Marokom (2:1). Tako su se Hrvatska i Francuska po treći puta zajedno našle u samoj završnici prvenstva.
Izbor za domaćina 120px|lijevo|mini|Logotip kandidature Proces odabira domaćina svjetskih prvenstava u nogometu 2018. i 2022. godine započeo je u siječnju 2009. godine, te su nacionalni nogometni savezi imali rok do 2. veljače 2009. godine za izjašnjavanje svojega zanimanja za domaćinstvo. U početku je devet zemalja ušlo u proces kandidature za prvenstvo 2018., međutim Meksiko je kasnije odustao, dok je FIFA odbila indonezijsku kandidaturu u veljači 2010. godine jer nije dobila pismo podrške od indonezijske Vlade. Tijekom procesa, tri preostale države izvan UEFA-e (Australija, Japan i SAD) odustale su od kandidature za prvenstvo 2018. godine, dok su UEFA-ine članice odustale od prvenstva 2022. godine Slijedom toga, ostale su četiri službene kandidature za Svjetsko prvenstvo 2018. godine: engleska, ruska, belgijsko-nizozemska i španjolsko-portugalska.
22 člana FIFA-inog Izvršnog odbora sastali su se 2. prosinca 2010. godine u Zürichu da bi odlučili konačne domaćine dvaju prvenstava. Rusija je dobila domaćinstvo prvenstva 2018. godine u drugom krugu glasovanja. Zajednička kandidatura Španjolske i Portugala bila je na drugom mjestu, dok su Belgija i Nizozemska završili na trećem mjestu. Engleska kandidatura nije uspjela proći prvi krug.
Rezultati glasovanja bili su sljedeći:
KandidatiGlasoviNapomene1. krug2. krug Rusija913 / 77Španjolska je bila domaćin SP-a 1982., a Portugal EP-a 2004. / 42Zajedno su bili domaćini EP-a 2000.2 –Domaćin SP-a 1966. i EP-a 1996. Napomena: Trebalo je imati apsolutnu većinu, što odgovara broju od 12 glasova. Dok taj uvjet nije postignut, po jedan kandidat s najmanje glasova ispada po krugu.
Ždrijeb
Ždrijeb za skupine SP-a 2018. godine održan je 1. prosinca 2017. godine u Moskvi, a kvalificirane momčadi su ždrijebane na temelju rasporeda po sljedećim jakosnim skupinama:
Napomena: U zagradama se nalazi FIFA poredak reprezentacija dana 16. listopada 2017. godineFIFA/Coca Cola World Ranking , fifa.com, 12. studenoga 2017.
Skupina 1 Skupina 2 Skupina 3 Skupina 4 (65) (8) (19) (38) (1) (10) (21) (41) (2) (11) (22) (43) (3) (12) (25) (44) (4) (13) (28) (48) (5) (16) (30) (49) (6) (17) (32) (62) (7) (18) (34) (63)
Stadioni FIFA je objavila popis 13 gradova i 16 stadiona u kojima će se održati prvenstvo. To su bili Kalinjingrad, Kazan, Krasnodar, Moskva, Nižnji Novgorod, Rostov na Donu, Sankt Peterburg, Samara, Saransk, Soči, Volgograd, Jaroslavlj i Ekaterinburg. Međutim, u listopadu 2011. godine, Rusija je objavila kako će smanjiti broj stadiona na četrnaest. Gradnju predviđenog stadiona za Moskovsku oblast je otkazala regionalna vlada, a stadion Spartak se natjecao sa stadionom Dinamo za preostalo mjesto domaćina.
Konačni izbor stadiona i gradova najavljen je 29. rujna 2012. godine. Broj gradova domaćina smanjen je na 11, a broj stadiona na 12, s tim što su Krasnodar i Jaroslavlj otpali s konačnog popisa.
Moskva Sankt Peterburg Soči Stadion Lužnjiki Otkrytie Arena Sankt-Peterburg Arena Olimpijski stadion Fišt Kapacitet: 78.011 Kapacitet: 44.190 Kapacitet: 64.468 Kapacitet: 44.287 Kazanj Volgograd Arena Kazanj Volgograd Arena Kapacitet: 42.873 Kapacitet: 43.713 Samara Nižnji Novgorod Kosmos Arena Stadion Nižnji Novgorod Kapacitet: 41.970 Kapacitet: 43.319 Saransk Rostov na Donu Kalinjingrad Ekaterinburg Mordovija Arena Rostov Arena Stadion Kalinjingrad Centralni stadion Kapacitet: 41.685 Kapacitet: 43.472 Kapacitet: 33.973 Kapacitet: 33.061
Natjecanje po skupinama
Objašnjenje kratica kod tablica u skupinama:
Momčad = naziv reprezentacije Uta. = broj odigranih utakmica u skupini Pob. = broj pobjeda Izj. = broj remija Por. = broj poraza Po. = broj postignutih pogodaka Pr. = broj primljenih pogodaka Gr. = gol-razlika Bod. = broj bodova
Objašnjenje boja u tablici skupina:
Skupina A
MomčadUta.Pob.Izj.Por.Po.Pr.Gr.Bod.330050+59 320184+46 310227-53300326-40
Skupina B
MomčadUta.Pob.Izj.Por.Po.Pr.Gr.Bod. 312065+15312054+15 31112204 301224-21
Skupina C
MomčadUta.Pob.Izj.Por.Po.Pr.Gr.Bod. 321031+27312021+1531022203301225-31
Skupina D
MomčadUta.Pob.Izj.Por.Po.Pr.Gr.Bod. 330071+69311135-24310234-13301225-31
Skupina E
MomčadUta.Pob.Izj.Por.Po.Pr.Gr.Bod. 321051+47312054+15310224-23 301225-31
Skupina F
MomčadUta.Pob.Izj.Por.Po.Pr.Gr.Bod. 320152+36320134-16 31023303310224-23
Skupina G
MomčadUta.Pob.Izj.Por.Po.Pr.Gr.Bod. 330092+79320183+56310258-33 3003211-90
Skupina H
MomčadUta.Pob.Izj.Por.Po.Pr.Gr.Bod. 320152+363111440431114404 310225-33
Drugi dio prvenstva
Osmina finala
Četvrtfinale
Polufinale
Utakmica za 3. mjesto
Finale
Statistike Strijelci 180px|desno|thumb|Harry Kane Ukupno je postignuto 169 golova u 64 utakmice, što je nešto više od 2 i pol gola po utakmici (2,64).
Postignuto je 12 autogolova, što nadmašuje rekord od šest na SP-u 1998. godine.
6 golova Harry Kane
4 gola Romelu Lukaku Cristiano Ronaldo Denis Čerišev Antoine Griezmann Kylian Mbappé
3 gola Eden Hazard Yerry Mina Artem Džjuba Diego Costa Edinson Cavani Mario Mandžukić Ivan Perišić
2 gola Sergio Agüero Mile Jedinak Philippe Coutinho Neymar Luka Modrić Mohamed Salah John Stones Takashi Inui Son Heung-min Ahmed Musa Andreas Granqvist Wahbi Khazri Luis Suárez
1 gol Ángel Di María Gabriel Mercado Lionel Messi Marcos Rojo Michy Batshuayi Nacer Chadli Kevin De Bruyne Marouane Fellaini Adnan Januzaj Thomas Meunier Dries Mertens Jan Vertonghen Roberto Firmino Paulinho Renato Augusto Thiago Silva Milan Badelj Andrej Kramarić Ivan Rakitić Ante Rebić Domagoj Vida Christian Eriksen Mathias Jørgensen Yussuf Poulsen Dele Alli Jesse Lingard Harry Maguire Kieran Trippier Paul Pogba Benjamin Pavard Samuel Umtiti Raphaël Varane Alfreð Finnbogason Gylfi Sigurðsson Karim Ansarifard Genki Haraguchi Keisuke Honda Shinji Kagawa Yuya Osako Kim Young-gwon Juan Cuadrado Radamel Falcao Juan Fernando Quintero Kendall Waston Javier Hernández Hirving Lozano Carlos Vela Khalid Boutaïb Youssef En-Nesyri Victor Moses Toni Kroos Marco Reus Felipe Baloy André Carrillo Paolo Guerrero Jan Bednarek Grzegorz Krychowiak Pepe Ricardo Quaresma Mário Fernandes Jurij Gazinskij Aleksandar Golovin Salem Al-Dawsari Salman Al-Faraj Sadio Mané M'Baye Niang Moussa Wagué Aleksandar Kolarov Aleksandar Mitrović Iago Aspas Isco Nacho Ludwig Augustinsson Emil Forsberg Ola Toivonen Josip Drmić Blerim Džemaili Xherdan Shaqiri Granit Xhaka Steven Zuber Dylan Bronn Ferjani Sassi Fakhreddine Ben Youssef José Giménez
1 autogol Aziz Behich (protiv Francuske) Fernandinho (protiv Belgije) Ahmed Fathy (protiv Rusije) Edson Álvarez (protiv Švedske) Aziz Bouhaddouz (protiv Irana) Oghenekaro Etebo (protiv Hrvatske) Thiago Cionek (protiv Senegala) Denis Čerišev (protiv Urugvaja) Sergej Ignaševič (protiv Španjolske) Yann Sommer (protiv Kostarike) Yassine Meriah (protiv Paname) Mario Mandžukić (protiv Francuske u finalu)
Nagrade Hrvatski kapetan Luka Modrić dobio je Zlatnu loptu za igrača turnira, dok je najbolji strijelac sa šest golova bio engleski kapetan, Harry Kane. Vratar Belgije, Thibaut Courtois, dobio je Zlatnu rukavicu, dok je Kylian Mbappé proglašen najboljim mladim igračem turnira. Mbappé je bio i najmlađi strijelac cijelog turnira sa samo 19 godina te drugi tinejdžer u povijesti natjecanja koji je postigao gol u finalu Svjetskog prvenstva, nakon Peléa, koji je 1958. godine imao 17 godina. Fair Play nagradu dobila je reprezentacija Španjolske, koja je tijekom prvenstva dobila samo dva žuta kartona.
20px Zlatna lopta20px Srebrna lopta20px Brončana lopta Luka Modrić Eden Hazard Antoine Griezmann20px Zlatna kopačka20px Srebrna kopačka20px Brončana kopačka Harry Kane(6 golova) Antoine Griezmann(4 gola) Romelu Lukaku(4 gola)20px Zlatna rukavica Thibaut CourtoisNajbolji mladi igrač Kylian MbappéFair Play nagrada
Marketing
Logo Službeni logo prvenstva je predstavljen 28. listopada 2014. godine od strane kozmonauta na Međunarodnoj svemirskoj stanici, a onda je projiciran na moskovski Boljšoj teatar tijekom večernjeg televizijskog programa. Tadašnji ruski ministar sporta, Vitaly Mutko, rekao je da je logo inspiriran "bogatom ruskom umjetničkom tradicijom i njezinom historijom hrabrih postignuća i inovacija", dok je tadašnji predsjednik FIFA-e, Sepp Blatter, rekao da logo reflektira "srce i dušu" zemlje. U svrhu brendiranja, dizajniran je i poseban font, Duša (rus. Душа), kojeg je izradila portugalska tvrtka "Brandia Central" tijekom 2014. godine.
Maskota
Službena maskota prvenstva, antropomorfni vuk po imenu Zabivaka (rus. Забива́ка; hrv. Zabijač golova), javnosti je predstavljen 21. listopada 2016. godine. Maskota je odabrana preko internetskog glasovanja, a dizajnirala ju je studentica Ekaterina Bočarova. Zabivaka je odjeven u boje ruske reprezentacije (plava, bijela i crvena).
Službeni rezultati glasovanja prezentirani su dan nakon objave maskote, u emisiji Večernji Urgant na Prvom kanalu Ruske Televizije. Zabivaka je pobijedio s ukupno 53% glasova. Drugoplasirani je bio tigar (27%), dok je treća bila sibirska mačka (20%). U glasovanju je sudjelovalo više od milijuna ljudi, a ono se odvilo tijekom rujna 2016. godine.
Lopta