{| border="0" cell-spacing="0" width="300" align="right" | | align="right" |

{| border="0" cell-spacing="1" width="300" align="right" !align="center" bgcolor="#D2E6FA" colspan="2"|Nordijska mitologija (uvjetna podjela) |-align="center" !alig="center" bgcolor="skyblue"|Asi (bogovi) |align="left"| Baldr, Bor, Bragi, Búri, Dag, Delling, Forseti, Heimdall, Hermod, Hodr, Kvasir, Loki, Magni, Modi, Od, Odin, Thor, Tyr, Vali, Vidar |-align="center" !align="center" bgcolor="skyblue"|Asi (božice) |align="left"|Bil, Eir, Fulla, Gefjun, Gna, Hel, Hlin, Idun, Jord, Lofn, Nott, Saga, Sif, Sigyn, Sjöfn, Snotra, Sol, Syn, Var, Vor, Trud |-align="center" !align="center" bgcolor="skyblue"|Vani (bogovi i božice) |align="left"|Frey, Freyja, Frigg, Gullveig, Nerthus, Njord, Skadi, Ull, Vana, Ve, Vili |-align="center" !align="center" bgcolor="skyblue"|Norne (suđenice) |align="left"|Urd, Verdandi, Skuld |-align="center" !align="center" bgcolor="skyblue "|Valkire |align="left"|Brynhildr, Gondul, Gunn, Hilld, Hladgunnr, Rota, Skuld, Sigrdrífa, Sigrun, Skogul, Svava, Trud |-align="center" !align="center" bgcolor="deepskyblue"|Vilenjaci (álfar) |align="left"|Beyla, Byggvir, Dokkalfar, Volund |-align="center" !align="center" bgcolor="deepskyblue"|Divovi |align="left"|Agir, Angrboda, Bragi, Beli, Bergelmir, Bestla, Billing, Boltorn, Byleist, Elli, Farbauti, Fenja, Fjalar, Fornjot, Geirrod, Gerd, Gjalp, Greip, Gilling, Grid, Gunnlod, Gymir, Hel, Hrym, Hræsvelgr, Hrod, Hrungnir, Hymir, Hyndla, Hyrrokkin, Jarnsaxa, Kari, Laufej, Loki, Mani, Menja, Modgunn, Muspel, Mökkurkalfi, Narfi, Olvaldi, Ragnhild, Ran, Rind, Skadi, Snær, Suttung, Surt, Thokk, Tjazi, Thrudgelmir, Trym, Utgardaloki, Vafthruthnir, Ymir |-align="center" !align="center" bgcolor="deepskyblue"|Patuljci |align="left"|Alvis, Andvari, Berling, Brokk, Durin, Dvalin, Eitri, Fafnir, Fjalar, Galar, Gandalf, Hjuki, Hreidmar, Litr, Lofar, Nordri, Sudri, Austri i Vestri, Nyi and Nidi, Otr, Regin, Sindri |-align="center" !align="center" bgcolor="lightskyblue"|Ljudi |align="left"| Andhrimnir, Adils, Agne, Ask, Aslaug, Björn Ironside, Bödvar Bjarki, Berserkers, Dag the Wise, Domalde, Draugr, Dyggve, Egil, Einherjar, Embla, Erik and Alrik, Fjölnir, Frodi, Glam, Grimhild, Gylfi, Haddingjar, Hagbard and Signy, Haki, Halfdan, Halfdan the Old, Harald Hildetand, Hedin, Helgi Hundingsbane, Hjalmar, Hrólf Kraki, Hugleik, Hvitserk, Ingeborg, Ingjald, Jorund, Karl, Krimhild, Lif, Liftrasir, Marmennill, Mundilfari, Nór, Ottar, Raum the Old, Röskva, Sigar, Siggeir, Sigmund, Signy, Sigurd, Sigurd Ring, Sinfjötli, Skagul Toste, Skirnir, Sveigder, Svipdag, Thjálfi, Vanlade, Völva, Yngvi and Alf, Yrsa |-align="center" !align="center" bgcolor="lightblue"|Ostala bića |align="left"|Alsvid, Arvak, Audumbla, Bergrisi Eiktyrnir, Eldjotnar, Fenrisulf, Garm, Geri i Freki, Grani, Gillenborsti, Gullinkambi, Gulltopp, Gýgr, Hafjotnar Hati, Heidrun, Hildisvini, Hofvarpnir, Hræsvelgr, Hrimfaxi, Hrimtursar, Hugin i Munin, Jormungand, Lindorm, Managarmr,Nanna, Nidhogg, Ratatosk, Skinfaxi, Skoll, Sleipnir, Stormjotnar, Svadilfari, Sehrimnir, Tanngnjostr i Tanngrisnir, Vedrfölnir, Yggdrasil |-align="center" !align="center" bgcolor="dodgerblue"|Mjesta |align="left"|Alfheim, Asgard, Barrey, Bifrost, Bilskirnir, Breidablik, Elivagar, Eliudnir, Fensalir, Folkvangr, Gimle, Ginnungagap, Gjallar Bridge, Gjöll, Gladsheim, Glasir, Glitnir, Gnipa, Himinbjorg, Hindarfjall, Horgr, Idavoll, Jotunheim, Ironwood, Hlidskjalf, Muspelheim, Mimirovo vrelo, Mirkwood, Nastrond, Niflheim, Noatun, Sessrumnir, Singasteinn, Slidr River, Sökkvabekkr, Thrudvang, Thrymheim, Utgard, Valhala, Vanaheim, Hvergelmir, Vrelo Urd, Vigrid, Vimur, Vingolf, Ydalir |-align="center" !align="center" bgcolor="skyblue"|Dragocjenosti |align="left"|Andvarinaut, Brisingamen, Draupnir, Eldhrimnir, Gand, Gjallarhorn, Gleipnir, Gram, Grotte, Gungnir, Helgrind, Helskor, Megingjord, Misteltein, Mjollnir, Naglfar, Odrorer, Reginnaglar, Hringhorni, Skidbladnir, Tyrfing

lijevo|mini|250px|Yggdrasil čini osnovicu svijetaNordijska mitologija dio je germanske mitologije (tzv. sjevernogermanska mitologija), ali je poznatija od mitologije ostalih germanskih naroda. Razlog tomu je činjenica da su narodi Skandinavije i Islanda pokršteni kasnije pa su, prema tome, duže njegovali svoja pretkršćanska vjerovanja. Zbog toga je nordijska mitologija daleko bogatija materijalom za proučavanje, što je utjecalo na to da se danas u većini jezika termin nordijska mitologija koristi u širem smislu, za mitologiju svih germanskih naroda.

Najveći dio izvora nastao je na Islandu između 12. i 14. stoljeća na staroislandskom ili staronordijskom jeziku, a koji je u to vrijeme bez većih poteškoća bio razumljiv i u Skandinaviji.

Nordijska se mitologija razvijala do otprilike 12. st. kada je kršćanstvo iskorjenjuje, ali se i posljednja 2 – 3 stoljeća njezinog razvoja odvijaju u sredini u kojoj postoji određeni kršćanski utjecaj. Važna je i činjenica da gotovo svi izvori potječu iz vremena nakon pokrštavanja i da su njihovi zapisivači kršćani koji zapisuju materijal i njima samima dalek, kako u vremenskom smislu, doslovce nekoliko stoljeća, tako i u percepciji i shvaćanju toga pogleda na svijet. Tu su i česte nepodudarnosti pa čak i kontradiktornosti među izvorima. Sve su to činjenice zbog kojih nikada nećemo imati potpunu i cjelovitu sliku o nordijskoj mitologiji. No, s druge strane, ona zasigurno nikada nije ni bila cjelovita. Kao što se sjevernogermanska razlikuje od mitologija ostalih Germana, a u starijim razdobljima su te razlike bile manje od onih u kasnijim razdobljima, vrlo je vjerojatno da postoje, naravno manje, i razlike na nordijskom području. Naime, na prostoru koji zauzima približno 1.000.000 km2, u vrijeme kad se religija čuvala i prenosila usmenim putem i kad je postojalo mnogo bogova, pojedina su mjesta gajila kult različitih bogova, što potvrđuju i toponimi i arheološki nalazi. Prema tome, sasvim je vjerojatno da su pojedini mitovi na pojedinim područjima imali različitu sudbinu, čuvali su se, mijenjali ili zaboravljali. Najznačajniji izvori

Starija edda (Poetska ili Sæmundar edda). Rukopis Edde Sæmundija Učenog (Edda Sæmund multiscii) poznat je i pod nazivom Codex regius, potječe iz 12. ili 13. st., a vjerojatno je samo prijepis starijega rukopisa. Mlađa edda (Prozna ili Snorra edda). Edda Snorrija Sturlusona (1179. – 1241.) nastala je oko 1220. na Islandu, a može se reći da je svojevrsni priručnik za pjesnike. Skaldska poezija. Pretpostavlja se da se razvila u 9. st. u Norveškoj. Heimskringla (Krug svijeta). Ovo Sturlusonovo djelo donosi povijest norveških kraljeva od početka do 12. st. Osobito je važna Ynglinga saga (Saga o Inglinzima) u kojoj opisuje legendarnu švedsku vladarsku dinastiju koja potječe od bogova. Gesta Danorum. Djelo Danca Saxa Grammaticusa (12. – 13. st) koji u prvih 9 knjiga (od ukupnih 16) donosi povijest drevnih bogova i heroja. Arheološki ostaci: oslikano kamenje, kipići, runski zapisi, a važni su i toponimi koji često sadržavaju imena pojedinih bogova.

Kozmogonija

Postoje četiri značajna izvora koja govore o postanku svijeta. To su tri pjesme iz Starije edde: Völuspá (Viđenje proročice), VafÞrúðnismál (Vaftrudnirove riječi) i Grímnismál (Grimnirove riječi) te njihova sinteza u Proznoj eddi.

U početku nije bilo ničega, samo bezdan Ginnungagap. Prvo je na jugu stvorena zemlja Muspell. Tamo je izuzetno vruće jer ta zemlja plamti i gori, a na njenom kraju sjedi njen čuvar Surt (Crni) koji ima plamteći mač kojim će, nakon što pobijedi bogove u Ragnaroku, spaliti čitav svijet.

Potom je napravljen i Niflheim, zemlja leda i magle usred koje leži izvor Hvergelmir iz kojeg izvire 11 rijeka. Led i hladnoća širili su se prema jugu, a vatra i vrućina prema sjeveru te se sretoše u praznini Ginnungagap. Vatra je topila led i od kapljica je nastao div Ymir, zvan i Aurgelmir. Bio je on prvi mrazni div, a bio je zao. Oznojio se za vrijeme sna i od kapljica njegova znoja pod lijevim pazuhom nastanu muškarac i žena, a iz nogu mu nastane još jedan div. Tako nastadoše rodovi mraznih divova.

Slično kao i Ymir, nastala je i krava Audhumla iz čijeg su vimena tekle četiri rijeke mlijeka kojim se Ymir hranio; sama se hranila ližući slani led. Tako prvoga dana uvečer ližući naiđe na kosu, drugoga dana otopi led oko glave, a treći dan oslobodi cijelo biće. Bio je to Buri. On je potom dobio sina Bora koji se oženio Bestlom, kćerkom diva Boltorna.

Bor i Bestla imadoše tri sina: Odina, Vilija (koji se zove i Lodur) i Veja (ili Henira). Njih trojica ubiše Ymira, pri čemu su se u njegovoj krvi utopili svi mrazni divovi osim Bergelmira i njegove žene koji su načinili čamac od izgubljena drveta i tako se spasili.

Braća odniješe Ymirovo tijelo u središte Ginnungagapa i od mesa načiniše zemlju, od krvi rijeke, jezera, more i ocean kojim okružiše zemlju. Od kostiju napraviše planine, od zubi i čeljusti kamenje i stijene. Od lubanje stvoriše nebo i postave ga iznad zemlje, a na četiri strane postave na stražu po jednog patuljka; bili su to Austri (Istok), Vestri (Zapad), Nordri (Sjever) i Sudri (Jug). Uzeše potom iskre iz Muspella i staviše ih na nebo kao zvijezde a stvoriše im i putanje kojima su se ta tijela kretala. Od Ymirova mozga napraviše oblake.

Ovako stvorena, zemlja je bila kružnog oblika, a okruživao ju je ocean čije obale, Jotunheim, braća daju divovima da si izgrade dom Utgard. Unutrašnjost su ogradili Ymirovim obrvama kako bi se obranili od divova; to je Midgard. Potom su sagradili sebi utvrdu u središtu svijeta i nazvali je Asgard. Asgard i Midgard povezuje most ognjene duge zvan Bifrost, a samo su ga bogovi mogli prijeći jer on štiti Asgard od divova i smrtnika. Na njemu je stražario bog Heimdall.

Šetajući obalom, Odin i braća naiđu na dvije naplavine drveta. Odin im udahne dah života, Vili im podari razum i pokretnost, Ve im dadne oblik, govor i osjete. Tako su nastali Ask (Jasen) i Embla (Brijest), prvi ljudi od kojih su potekle sve ljudske rase. Bogovi ih udomiše u Midgardu.

Niflheim, područje vječnog leda i tame nalazi se daleko na sjeveru od Midgarda a udomljuje duše onih koji su umrli od bolesti ili starosti (duše ratnika idu u Valhalu). Ovdje vlada božica Hel. Tamo živi i zmija Nidhoggr u izvoru Hvergelmir koja se hrani mrtvim tijelima, a kako je naklonjena divovima, gricka i korijen ‘svjetskog drveta’, jasena Yggdrasila.

Još uvijek postoji i Muspell, zemlja vatre i ognja gdje živi istoimeni div koji sa svojim sinovima čeka da ih Surt povede u Ragnarok.

U središtu svijeta stoji golemi jasen Yggdrasil, zvan i ‘svjetsko drvo’. Njegove grane pokrivaju svijet svojom sjenom, a njegova tri korijena služe mu kao temelj, no unatoč tome, past će za vrijeme Ragnaroka. Jedan se korijen nalazi u Asgardu; ispod njega je sveto, tzv. Urdino vrelo gdje bogovi imaju svoje sudište i gdje obitavaju tri norne ili suđenice. To su Urd (Prošlost), Vernandi (Sadašnjost) i Skuld (Budućnost). One određuju sudbine ljudi i bogova. Svaki čovjek ima svoje norne; neke su dobre, neke manje dobre, neke su zle. Norne prskaju vodom iz vrela jasen da mu se grane ne osuše. Drugi Yggdrasilov korijen stoji ponad Niflheima, carstva mrtvih, kod izvora Hvergelmir gdje ga gricka zmija Nidhoggr. Treći korijen je u Jotunheimu, zemlji divova, a ispod mjesta gdje se korijen okreće u tom smjeru je Mimirovo vrelo. Mudar postaje onaj tko popije iz tog vrela. U granama Yggdrasilovim sjedi orao koji mnogo zna, a među očima mu sjedi sokol Vedrfolnir. Vjeverica Ratatosk trčkara po jasenu i prenosi glasine između orla i Nidhogga. U krošnji žive i četiri jelena koja mu brste lišće.

Teogonija mini|130 px|Lee Lawrie:Odin, u Washigtonu.