Živko Budimir (Vir, Posušje, 20. studenoga 1962.), hrvatski bosanskohercegovački političar, general i predsjednik entiteta Federacija Bosne i Hercegovine od 2011. do 2015. U vrijeme njegovog mandata Federacija BiH ušla je u najveću političku krizu, opisanu kao najveću krizu od Daytonskog sporazuma.
Budimir je sudjelovao u Domovinskom ratu u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Imenovan je generalom Hrvatske vojske i Hrvatskog vijeća obrane te sudjelovao na bojištima u Slavoniji i Bosni i Hercegovini, a pred kraj rata zapovijeda Južnim bojištem u vrijeme operacije Oluja koje nije bilo u sklopu same operacije. HSP-u BiH pridružuje se 2006.
Nakon političke krize, uzrokovane nemogućnošću sastavljanja Vlade, koja je trajala između listopada 2010. i ožujka 2011. stvorena je koalicijska vlada, "Platforma", između SDP-a BiH, SDA, HSP-a BiH i NSRzB-a. Budimir je tom prilikom izabran za predsjednika Federacije BiH. Koalicija je izabrana na izvanrednoj sjednici Zastupničkog doma i Doma naroda Parlamenta FBiH bez dovoljno glasova Hrvata u Domu naroda, pa je Središnje izborno povjerenstvo njegov izbor proglasilo nezakonitom. Uz pomoć Valentina Inzka, visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu, Budimir je ostao predsjednik jer je Inzko suspendirao odluke SIP-a. Zbog ovoga je Budimir kritiziran od strane hrvatskih političkih i intelektualnih krugova.
U veljači 2012. Budimir ulazi u sukob s federalnim ministrom branitelja, Zukanom Helezom. Sukob je izbio zbog Zakona o reviziji koji je izazvao krizu vlasti. Zakon o reviziji bio je okarakteriziran kao povijesno revizionistički, a s njim se ciljalo da se obesprave veterani Hrvatskog vijeća obrane, a u prvom redu zatvorenici logora Armije BiH. U prosincu 2012. Zakon o reviziji je proglašen neustavnim od strane Ustavnog suda FBiH na osnovi Budimirove tužbe.
U lipnju 2012. dolazi do novog vala krize koju su izazvali članovi vlade iz SDP-a i SDA glede raspodjele dužnosti u državnim poduzećima. SDP BiH ulazi u savez s HDZ-om BiH, HDZ-om 1990 i SBB-om te stvaraju novu parlamentarnu većinu koja zahtjeva smjenu Budimira i ministara iz SDA, HSP-a BiH i NSRzB-a. Novi val krize doživljava vrhunac između prosinca 2012. i veljače 2013. kada je kroz Parlament FBiH izglasovano nepovjerenje federalnoj vladi, no daljnji proces smjene spriječio je SDA pozivajući se na vitalni nacionalni interes u Domu naroda. Budimirovu smjenu nakon ovoga traže sve stranke parlamentarne većine.
U svibnju 2013. Budimir je bio uhićen pod sumnjom primanja mita prilikom davanja pomilovanja, međutim, nakon jednomjesečnog pritvora pušten je zbog pomanjkanja dokaza. U studenome 2013. Tužiteljstvo BiH potvrdilo je optužnicu protiv Budimira i njegovih suradnika. U drugom slučaju, zbog nezakonitog nošenja oružja, osuđen je na uvjetnu kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci u srpnju 2014. U listopadu 2014. neuspješno se natjecao na općim izborima za hrvatskog člana Predsjedništva BiH.
Mladost i obitelj
Živko Budimir rođen je u obitelji Joze Budimira u Viru kod Posušja. Budimir je živio s roditeljima, dvojicom braće i s dvije sestre u Belišću u Slavoniji, gdje je pohađao školu. Iz Belišća je otišao pohađati Zrakoplovno-tehničku vojnu školu u Rajlovcu kod Sarajeva. U prvom razredu vojne škole, 1979., učlanio se u Savez komunista Jugoslavije. Prema kazivanju njegovog prijatelja, Dinka Burića, odluka da pohađa vojnu školu bila je motivirana financijskim, a ne ideološkim razlozima jer radnička plaća njegovog oca koji je radio u Kombinatu Belišće nije bila dovoljna za plaćanje školovanja, pa se Budimir školovao o trošku Jugoslavenske narodne armije. Na vojno-tehničkoj vojnoj školi u Rajlovcu diplomirao je 1981., a SKJ napustio je 1984. kao pripadnik JNA. Iste godine bio je optužen da je jedan od ideologa albanskog iderentizma te da je vođa skupine koja je uništavala zrakoplove na mostarskom aerodromu. Prijetilo mu je jedanaest godina zatvora, no optužbe su kasnije odbačene.Živko Budimir: Bit ću novi Komšić (na bošnjačkom). Oslobođenje, 5. travnja 2014. Pristupljeno 7. travnja 2014.
Budimirov djed, Franjo Budimir - Bundi, bio je član Centralnog komiteta Saveza komunista Bosne i Hercegovine.Skandalozno: Čelnica SDP-a BiH u vodstvu HKD Napredak, 22. listopada 2010. Preuzeto 6. studenog 2013. U vrijeme Drugog svjetskog rata borio se na području istočne Hercegovine i Dalmacije u sastavu 3. brigade KNOJ-a gdje je bio i politički izaslanik,Šalov, 1980., str. 253. a sudjelovao je i u Bitci za Kupres 1942.Grupa autora, 1961., str. 359. Bio je jedan od utemeljitelja Okružnog komiteta KPJ za zapadnu Hercegovinu.Damir Šimić: Josip Broz Tito osobno zapovjedio masovne likvidacije političkih neistomišljenika, str. 3. Preuzeto 25. studenog 2013. Budimirovi stičevi, Ante i Božo Budimir, bili su također istaknuti dužnosnici u SR Bosni i Hercegovini.Vječne poruke februara. Most, 15. srpnja 2004. Preuzeto 6. studenog 2013. (na bošnjačkom)Šta je preče – rodbina ili partija . Vijesti, 15. lipnja 2012. Preuzeto 6. studenog 2013. (na bošnjačkom) Ante Budimir, jedan od stričeva, zajedno s drugim komunističkim dužnosnicima, bio je upleten u aferu izgradnje vikendica u Neumu. Dobio je kredit od banke "potpuno neopravdano" koji je iskorišten različito od njegove namjene. Skandal je uvelike naštetio ugledu Saveza komunista u Bosni i Hercegovini.Lučić, 2013., str. 211. - 212.
Vojna karijera
Nakon što je diplomirao na Zrakoplovno-tehničkoj školi JNA u Rajlovcu, Budimir je služio u zračnoj luci u Mostaru do 1986. kada je napustio JNA.Hoppe, 1998., str. 21. Iz vojske je otišao zbog neslaganja s politikom u vojsci. Nakon uspostavljanja višestranačja u Hrvatskoj, Budimir se učlanio u Hrvatsku narodnu stranku Savke Dabčević-Kučar, no kasnije je bio član i Hrvatskoj kršćanskoj demokratskoj uniji Marka Veselice.Živko Budimir . Večernji list. Preuzeto 5. prosinca 2013.
Početkom Domovinskog rata Budimir je postao pripadnik Civilne zaštite u Slavoniji gdje je radio na strukturi obrane. U kolovozu 1991. imenovan je zapovjednikom brigade i članom Kriznog stožera općine Valpovo sjeverno od Osijeka, a u listopadu 1991. imenovan je zapovjednikom Drugog korpusa Zbora narodne garde (ZNG). Budimir je sudjelovao i u akciji oslobađanja Baranje 3. travnja 1992., kada je bilo potpisano primirje. Zbog te akcije general Karl Gorinšek bio je smijenjen. U vrijeme akcije, hrvatske postrojbe bile su nadomak Belog Manastira, baranjskog središta tzv. SAO Krajine, no kako im se postrojbe kojima je zapovijedao Branimir Glavaš iz Osijeka nisu pridružile, akcija je propala. Godine 1992. njegova je jedinica bila u Orašju gdje je imenovan zamjenikom zapovjednika bojne zadužene za promidžbu. Nakon operacije Maslenica, Budimir je premješten u 5. brigadu HV-a gdje je radio u logistici.
Sljedeće godine, 1993., postao je pripadnik Hrvatskog vijeća obrane. Isprva je služio kao savjetnik za logistiku, kada je upoznao i Slobodana Praljka. Zatim je Budimir uskoro premješten u zapovjedno središte tomislavgradskog zbornog područja. U prosincu 1993. zamijenio je Praljka kao zapovjednik zbornog područja Prozor. Prije oslobodilačke operacije Oluja Budimir je bio pripadnik ZP Karlovac. Za vrijeme same operacije, Budimir je bio zapovjednik Južnog bojišta. U vrijeme Oluje bio je i savjetnik za vojna pitanja predsjedniku Franji Tuđmanu. Budimir je doživio prometnu nesreću u siječnju 1994. u Vuci kod Osijeka. Nakon dvije godine podnio je zahtjev za invalidsku mirovinu koju je dobio u prosincu 1996. Povjerenstvo hrvatske vlade mu je 2000. ukinulo invalidsku mirovinu.Bajruši, Robert. 25 hrvatskih generala su prevaranti Svjesno su prevarili državu kako bi dobili invalidski status i povlastice . Nacional, 8. svibnja 2002. Preuzeto 11. listopada 2013. Budimir je obnašao brojne vojne dužnosti: bio je zapovjednik vrhovnog stožera Vojske Federacije Bosne i Hercegovine od travnja 1994. do srpnja 1995., zapovjednik vrhovnog stožera HVO-a od studenoga 1995. do rujna 1997., a zatim i zamjenik zapovjednika. Nedugo zatim postao je zapovjednik zajedničkog vrhovnog stožera Vojske Federacije Bosne i Hercegovine od rujna 1997. do siječnja 1999. Godine 1997. preselio se u Mostar. Na Vojnom učilištu Hrvatskih oružanih snaga "Ban Josip Jelačić" diplomirao je 2000, a u mirovinu otišao 2001. kao general pukovnik Vojske Federacije BiH i general bojnik Hrvatske vojske. Nakon umirovljenja bavi se športom i sudjeluje u osnivanju odbojkaškog kluba "Mostar".
Politička djelatnost
Nakon što je bio pripadnik Hrvatske narodne stranke, Budimir se učlanio u Hrvatsku kršćansku demokratsku uniju, te je kasnije bio član i njezine sestrinske stranke HKDU BiH, kojoj je između 2003. i 2006. bio i predsjednik. Nakon slabljenja stranke prešao je u Hrvatsku stranku prava Đapić - dr. Jurišić.Biskupove riječi istine. Slobodna Dalmacija, 27. lipnja 2006. Preuzeto 5. prosinca 2013.Iz HSS-a Stjepana Radića poručili Budimiru: Članstvo kupuješ nemoralnim ponudama . Republika, 18. listopada 2013. Preuzeto 5. prosinca 2013. Kao član HKDU-a BiH, u rujnu 2002. uputio je priopćenje javnosti u kojem je izrazio podršku stožernom generalu HV-a Janku Bobetku, koji je bio optužen za ratne zločine pred Haaškim sudom za bivšu Jugoslaviju.Darko Juka: Generale, izvršit ću svaku vašu zapovijed!. Slobodna Dalmacija, 21. rujna 2002. Pristupljeno 27. lipnja 2014.
Na općim izborima 2006., kao član HSP-a Đapić - dr. Jurišić, bio je kandidat za zastupnika u Zastupničkom domu PS BiH u sklopu Koalicije za jednakopravnost u koju je HSP Đapić - dr. Jurišić ušao zajedno s NHI-em. Budimir je bio kandidat iz izborne jedinice 2 koja zahvaća Hercegovačko-neretvansku i Županiju Zapadnohercegovačju. Osvojio je 1746 glasova, najviše na listi, no nedovoljno za dobivanje zastupničkog mandata.-JURI[I]%20I%20NHI-KOALICIJA%20ZA%20JEDNAKOPRAVNOST&nivo=512&glasovi=8563&mandati=0&jedinica=ZASTUPNI^KI/PREDSTAVNI^KI%20DOM%20PARLAMENTARNE%20SKUP[TINE%20BOSNE%20I%20HERCEGOVINE%20IZ%20FEDERACIJE%20BOSNE%20I%20HERCEGOVINE%20-%20IZBORNA%20JEDINICA%202 Zastupnički dom Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine iz Federacije Bosne i Hercegovine - izborna jedinica 2 - HSP Đapić - Jurišić i NHI - Koalicija za jednakopravnost]. Središnje izborno povjerenstvo. Pristupljeno 9. lipnja 2014. Nakon izbora, predsjednik HSP-a Đapić - dr. Jurišić postao je predsjednik Vlade Županije Zapadnohercegovačke, kojemu je Budimir bio savjetnik.Podrška poduzetništvu . LiNK, br. 16, travanj 2007. Pristupljeno 10. srpnja 2014. Na parlamentarnim izborima u Hrvatskoj 2007. nalazio se na listi Hrvatske stranke prava za dijasporu, međutim HSP nije uspio dobiti zastupničko mjesto.Zbirna lista pravovaljanih izbornih lista u XI. izbornoj jedinici - dijaspora . Jutranji list, 31. listopada 2007. Preuzeto 14. listopada 2014. U listopadu 2008. izabran je za gradskog vijećnika grada Mostara.
Prilikom kampanje za općinske izbore 2008., bio je nositelj liste HSP-a BiH. U kampanji je izjavio da će se HSP zalagati za izmjenu statuta grada Mostara te da izbori iz 2008. budu posljednji izbori po tadašnjem izbornom zakonu i nametnutom Statutu grada Mostara. Na konferenciji za novinare izjavio je da "Izborni zakon derogira temeljne principe demokracije, jer jedan glas u Mostaru ne vrijedi svugdje jednako."
U intervjuu napravljenom u prosincu 2009. izjavio je da procjenjuje kako "90% Hrvata smatra da su neravnorpavni" te je za takvu situaciju optužio bošnjačke političare zbog preglasavanja u Vladi FBiH. Istom prilikom je izjavio da zbog toga "na neki način podržava treći entitet".Živko Budimir: "Podržavam treći entitet" (na bošnjačkom). 24 info. 13. prosinca 2009. Preuzeto 19. rujna 2013. U travnju 2010., na Trećem zasjedanju udruženja Hrvatske zajednice Herceg-Bosne imenovan njezinim dopredsjednikom.