mini|lijevo|250px|Lanac i lančanik u lančanom prijenosu. mini|desno|250px|Primjer jednostavnog lančanog prijenosa. mini|desno|250px|Lanac za prijenos snage. mini|desno|250px|Crtež valjkastog lanaca Leonarda da Vincija. mini|desno|250px|Poligonski učinak (utjecaj mnogokutnika) na gibanje lanca i lančanika sa 6 zuba kod zakretanja za kut θ. mini|desno|250px|Prikaz utjecaja poligonskog učinka (utjecaj mnogokutnika) na gibanje lanca pri stalnom broju okretaja lančanika sa 6 zuba kod zakretanja za kut θ. mini|desno|250px|Lančani prijenos kod bicikla. mini|desno|250px|Dijelovi valjkastog lanca. mini|desno|250px|Lanci za člankastu pokretnu traku (konvejer). mini|desno|250px|Povoljni i nepovoljni položaj lanca za lančane pogone s dva lančanika. Vratila su vodoravna: a), b), c) - povoljno; d), e) - nepovoljno; f), g) - vrlo nepovoljno; h), i) - nepovoljno. mini|desno|250px|Člankasti lanac na lančaniku. mini|desno|250px|Gallov lanac s 4 lamele po članku. mini|desno|250px|Temeljni oblici pogonskih lanaca: a) valjkasti, b) zupčasti. mini|desno|250px|Različite vrste završnih članaka valjkastih lanaca: a) s rascjepkom, b) s pruživim stremenom, c) savinuti članak za lance s neparnim brojem članaka. mini|desno|250px|Valjkasti lanci: a) jednostruki, 1) svornjak, 2) vanjske i unutarnje lamele, 3) distancioni tuljak, 4) slobodnookretljivi valjak. mini|desno|250px|Valjkasti lanci: b) dvostruki, c) trostruki. mini|desno|250px|Valjkasti lanac s tuljcima. mini|desno|250px|Prikaz djelovanja zupčastog lanca s unutarnjim vođenjem. mini|desno|250px|Zupčasti lanac s: a) vanjskim, b) unutarnjim vođenjem. mini|desno|250px|Lanac: a) s čeličnim svornjacima i b) rastavljivi zglobni lanac. mini|desno|250px|Lanac za pogon bregastog vratila. mini|desno|250px|Lančani prijenos iz 1912. mini|desno|250px|Lančanik. mini|desno|250px|Lančani prijenos s gumenim prigušivačem titranja: a) lančanik b) lanac c) gumeni prigušivač, d) nosač. mini|desno|250px|Lančani prijenos s opružnim nategama. mini|desno|250px|Prikaz lančanog prijenosa sa sustavom za podmazivanje crpkom. Lančani prijenos, slično remenskom prijenosu sa zupčastim remenom, mehanički prijenos snage vrši pomoću veze oblikom. Plosnatim i klinastim remenom prenosi se snaga i gibanje pomoću veze silom (trenje). Lančani prijenos se upotrebljava tamo gdje je remenski prijenos nemoguć zbog loših prostornih i prijenosnih prilika ili razmaka osi vratila. Lančani prijenosi s manjim obuhvatnim kutom i manjim razmakom osi mogu prenositi znatno veće sile nego remenski prijenos. Općenito im nije potrebno nikakvo predzatezanje, te prema tome manje opterećuju vratila. Lančani prijenosi međutim ne rade elastično i potrebno im je bolje održavanje, jer se moraju podmazivati, a često ih treba zaštititi protiv utjecaja prašine. Lanci i lančanici su znatno skuplji od remena i remenice. Dobri su u gradnji prijenosnih uređaja (pokretna traka), u industriji motornih vozila, za bicikle i kod poljoprivrednih strojeva.
Vučni ogranak lančanog prijenosa treba da bude po mogućnosti na gornjoj strani. Kosi položaj prijenosnika je povoljan, dok je okomiti položaj nepovoljan zbog loših zahvata na donjoj lančanici (provjes lanca). Zbog toga su kod okomitih lančanih prijenosnika potrebni zatezni lančanici. Okomiti položaj vratila treba po mogućnosti izbjegavati, jer lančane spojnice taru po čeonoj strani lančanika i tako se brzo troše. Budući da se i lanci plastično deformiraju, treba predvidjeti mogućnost naknadnog zatezanja, na primjer zatezne lančanike ili zatezna vratila. Kao granica dopuštenog provjesa uzima se oko 2% razmaka vratila. Lanci su izloženi vibracijama, naročito u pogonu s udarima i kod motora s unutarnjim izgaranjem, što izaziva nemiran rad. Zbog toga su često potrebni prigušivači titranja. "Elementi strojeva", Karl-Heinz Decker, Tehnička knjiga Zagreb, 1975.
Lančani prijenos je načelno prijelazni oblik između zupčastog i remenskog prijenosa. Da bi se ostvario, mora, kao i remenski prijenos, imati najmanje 3 važna dijela: dio koji predaje snagu, onaj koji ju prima i gibljivu vezu između dijela koji predaje i onog koji prima snagu. Međutim, kako se za razliku od slučaja kod remenskog prijenosa ovdje snaga predaje gibljivoj vezi i s nje prima oblikom (zahvatom), lančani se prijenos ostvaruje bez proklizavanja, kao kod zupčanika. Ipak, pri tome prijenos nije sasvim krut, jer gibljiva veza osigurava određenu elastičnost sustava. Osim toga, lančani prijenos razlikuje se od zupčastog i brojem zuba koji prenose obodnu silu. Zbog razmjerno velikog obuhvatnog kuta (od 100 do 250°), koji ovdje ima jednako značenje kao i kod remenskog prijenosa, broj zuba je mnogo veći. Lančani je prijenos općenito upotrebljiv namjesto zupčanika s paralelnim osima tamo gdje je razmak vratila između kojih se snaga prenosi prevelik za prikladan prijenos neposrednim zahvatom. Očito su lako ostvarivi i lančani prijenosi između većeg broja vratila.
Osim lančanih prijenosa s lančanicima sličnim čelnicima i s odgovarajućim lancima, postoje i lančani prijenosi s posebnim (specijalnim) oblicima lančanika i lanaca, koji omogućuju njihovu upotrebu za bezstepenu promjenu (varijaciju) prijenosnog omjera (varijatori), slično kako je to moguće s prijenosima klinastim remenjem. Zbog posebnosti tih prijenosa, pod lančanim se prijenosima općenito i dalje razumijevaju oni s normalnim lančanicima. Lančani prijenosi s manjim obuhvatnim kutom i manjim razmakom osi mogu prenositi znatno veće sile nego remenski prijenosi. Općenito im nije potrebno nikakvo predzatezanje, te prema tome manje opterećuju vratila. Lančani prijenosi ne rade međutim elastično, nužno je održavanje, moraju se podmazivati, a često ih treba zaštititi protiv utjecaja prašine. Lanci i lančanici su znatno skuplji od remena i remenica. "Tehnička enciklopedija" (Elementi strojeva (strojni dijelovi)), glavni urednik Hrvoje Požar, Grafički zavod Hrvatske, 1987.
Povijest Najstarija primjena lančanog prijenosa je zabilježena u staroj Grčkoj, a koristio ga je starogrčki inženjer Filon iz Bizanta (3. stoljeće pr. Kr.) kod jedne vrste samostrijela, koji se nazivao polibolos. Dva lanca su bila spojena na vitlo i automatski su napinjali nit samostrijela nakon pucanja. Ipak, prvi koji je osmislio lančani prijenos sličan današnjem je bio Leonardo da Vinci. Werner Soedel, Vernard Foley: Ancient Catapults, Scientific American, 1979.
Svojstva lančanog prijenosa Budući da se lanac sastoji od krutih međusobno pokretljivo spojenih dijelova, njegova linija nalijeganja na lančanik odgovara mnogokutniku. Djelujući promjer na lančaniku mijenja se od neke najveće vrijednosti dmax = do, do neke najmanje za koju se iz geometrijskih odnosa može izvesti izraz:
Odatle slijedi da se, iako je kutna brzina vodećeg lančanika stalna, obodna brzina lanca periodički mijenja od neke najveće do neke najmanje vrijednosti (vmax, odnosno vmin), pa se i kutna brzina vođenog lančanika mora isto tako mijenjati od najveće do najmanje kutne brzine. Kako se zbog toga vrtnja (rotacijsko gibanje) vođenog lančanika odvija kao niz perioda usporenih gibanja, u njemu se, a time i u lancu, pojavljuje neka vlačnom opterećenju suprotna retardacijska sila Fp, pa kako lanac ne može preuzeti tlak, to on titra i udarno zahvaća lančanik (takozvani poligonski učinak ili efekt). Ova titranja mogu biti kako uzdužna tako i poprečna.
Među ostalima, za mjeru poligonskog učinka može poslužiti navedena razlika kutnih brzina, za koju se također iz geometrijskih odnosa može izvesti izraz:
gdje je: z - broj zuba lančanika. Zavisnost mjerodavnog faktora ove funkcije (takozvanog faktora nejednoličnosti) od tog broja zuba prikazana je dijagramom. Odatle se lako može zaključiti da poligonski učinak ostaje dovoljno neznatan da se može zanemariti sve dotle dok je broj zuba lančanika dovoljno velik (na primjer iznad 19). Tada, ako za to postoje i drugi uvjeti, prijenos radi mirno i tiho. Inače utjecaj poligonskog učinka može biti velik i opasan, posebno kad titranje slobodnog kraka lanca dospije u područje rezonancije. Tada sila Fp može postati većom od vlačnog opterećenja, pa kako lanac ne može preuzeti tlak, titranje se periodično prekida i ponovno uspostavlja. Prijenos tada radi vrlo nemirno i šumno.
Međutim, utjecaj poligonskog učinka nije zavisan samo od nejednoličnosti, već zavisi još i od veličine obodnih sila. Dosta složene funkcije koje prikazuju ovu zavisnost izvedive su iz postavki nekih autora (W. Richter, N. W. Worobjev). Prikazane su dijagramima kao krivulje koje predstavljaju funkcije Fp = f(v), gdje je Fp - sila uzrokovana poligonskim učinkom, a v - obodna brzina za nekoliko vrijednosti z u lančanom prijenosu uzetom za primjer. Odatle se vidi da utjecaj obodne brzine lanca na poligonski učinak ima najmanju vrijednost (minimum) koja se nalazi negdje u području vrijednosti obodne brzine od 15 do 20 m/s. Zbog toga granica upotrebljivosti jednostavnih lančanih prijenosa ne prelazi 25 m/s.
Osim nemirnog i šumnog rada, kad titranje nastupa u znatnoj mjeri, pojavljuje se u lančanim prijenosima i preopterećenje i preveliko izlizavanje lanaca što dovodi do prijevremenog izduženja i time prevelikog provjesa lanaca.
Za izlizavanje dijelova lanaca mjerodavno je još i njihovo gibanje u spojevima koje nastupa za vrijeme zahvata s lančanicima. Dalji činilac koji određuje provjes gibljive veze lančanih prijenosa jest vlastita težina. Zbog toga ona ovdje ograničava domet jednostavnih prijenosa. U praksi se uzima da provjes slobodnog kraka lančanih prijenosa treba biti u granicama od 1 do 2% od duljine kraka i da je najveće dopustivo izduženje lanaca od 3 do 5%.
Ovi nedostaci lančanih prijenosa mogu se ublažiti pomoćnim uređajima, kao što su prigušivači titranja, natezi, potpornji. Time se područje primjene lančanih prijenosa može znatno proširiti. Za ograničavanje trošenja dijelova lančanih prijenosa važno je prikladno podmazivanje. Najdjelotvorniji sustavi za podmazivanje lančanih prijenosa ostvarivi su u zatvorenim uređajima koji imaju obočje.
Budući da se i lanci plastično deformiraju, treba predvidjeti mogućnost naknadnog zatezanja, na primjer zatezne lančanike ili zatezna vratila. Kao granica dopuštenog provjesa uzima se oko 2% razmaka vratila.
Slike
Položaj lančanih prijenosa Uz stanovite uvjete ostvarivi su i lančani prijenosi s okomitim vratilima. Međutim, opisana svojstva i savitljivost lanca samo u smjeru vrtnje ograničavaju upotrebu ovih prijenosa skoro isključivo na položaje u kojima su vratila vodoravna, a svi lančanici leže u jednoj okomitoj ravnini.
Opisana svojstva postavljaju zahtjeve i s obzirom na nagib krakova lanaca ovih prijenosa prema vodoravnoj ravnini (horizontali) i vučni položaj prema slobodnom kraku. Tako je iskustvo pokazalo da je najpovoljniji položaj lančanih prijenosa onaj u kojemu je lanac nagnut za 30 do 60° prema vodoravnoj ravnini, a vučni krak se nalazi iznad slobodnog. Tada se lanac dobro navodi na ozubljenje lančanika. Također je povoljan i vodoravan položaj (s vučnim krakom lanca iznad slobodnog kraka).
Najnepovoljniji položaji lančanih prijenosa jesu oni u kojima je zajednička os lančanika okomita ili skoro okomita, jer je tada teško osigurati nesmetano navođenje lanca na donji lančanik. S obzirom na to, nepovoljan je i položaj lančanog prijenosa s vodoravnom zajedničkom osi lančanika, ali vučnim krakom lanca ispod slobodnog. U slučajevima kad su nužni nepovoljni položaji lančanih prijenosa mora se pribjeći upotrebi pomoćnih dijelova (na primjer s nategom).
Vrste lanaca i spojnica