Konzervacija arheoloških predmeta

Konzervacija arheoloških predmeta jedna je od specijalnosti vezanih uz konzervaciju restauraciju kulturne baštine.U nju su uključena sva djelovanja usmjerena na prevenciju odnosno usporavanje propadanja arheoloških predmeta, kao i na poboljšanje dostupnosti i čitljivosti istih predmeta kulturne baštine. Od izrazitog značaja za proces konzervacije predmeta je i temeljito, minimalno barem teoretsko, a poželjno i praktično poznavanje uzroka i značajki propadanja arheoloških nalaza. Nadalje je neophodno i barem elementarno poznavanje arheologije kao znanosti. Veliku važnost ima i poznavanje suvremene konzervatorske prakse i teorije, ali i etike, te poznavanje znanstveno zasnovanih metoda istraživanja arheoloških predmeta - arheometrije.

Osnovne vrste arheološkog materijala Nalazi iz tla Organski materijali Drvo Drvo se uglavnom sastoji od celuloze i lignina i stoga ga lako razgrađuju mikroorganizmi, gljivice i insekti. Samo u nedostatku kisika (aerobne sredine) drvo može preživjeti dulje vrijeme. Tvrdo drvo strukturno može dobro preživjeti u kiseloj sredini (močvara). Hrastovi iz močvare se čak prodaju kao vrlo plemenito drvo. Većinom je, međutim, stanična struktura uništena, ostavljajući neodrživu strukturu koja se značajno steže kada se osuši i potpuno je degradirana. Cilj obnove takvih objekata je zamijeniti vodu stabilnim materijalima. Osim složenijih procesa s Paraloidom B72 ili sintetskim smolama, postoji mogućnost stabilizacije u šećernoj otopini koja je polagano zasićena. Nakon sušenja zamrzavanjem, kristali šećera čine neku vrstu potporne strukture za drvena vlakna. Međutim, kada se koristi šećer, postavljaju se veći zahtjevi za daljnje očuvanje i skladištenje, budući da je šećer higroskopan i privlačan za insekte i mikroorganizme. Drvo također može preživjeti u vrlo suhim okruženjima, ali ovdje često dolazi do bakterijske razgradnje, što postavlja slične zahtjeve za konsolidacijom.

Koža Očuvanje kože je slično kao kod drveta, ali koža je životinjsko vlakno napravljeno od proteinskih spojeva i odvijaju se drugačiji procesi razgradnje. Ovdje se također želi materijal učvrstiti, ali to se može učiniti i pričvršćivanjem na nosivi materijal, sličan tekstilu.

Tekstil

S tekstilom treba postupati s posebnom pozornošću i pažnjom zbog njihove rijetkosti u pronađenom materijalu i bogatstva znanstvenih informacija (koja su vlakna, životinjska/biljna, dali su obojena...). Restauracija se često sastoji samo od prenošenja na potporni materijal - ili čak samo od konzervatorskog tretmana i skladištenja pod optimalnim uvjetima. Tekstil se također može pojaviti kao "otisak" u slojevima korozije metala; stvarna vlakna obično nestanu i zamijenjena su proizvodima korozije. Posebno je važno očuvati te slojeve.

Biljna vlakna Biljna vlakna slična su tekstilu. Ötzijev Ötzijev vrijedan i jedinstven nalaz impresivan je primjer ovakovog materijala.

Anorganski materijali Metal Željezo Desalinizacija

Desalinizacija je od posebne važnosti za predmete izrađene od željeza , jer je materijal sklon nakupljanju klorida zbog elektrokemijskih procesa. Svježe nalaze treba smjesta staviti u odgovarajuću kupku za desalinizaciju bez isušivanja, ako je moguće. Ako to nije moguće, predmeti se moraju brzo osušiti, a zatim uskladištiti pri relativnoj važnosti zraka ispod 15% (čuvanje u posudi s dodatkom silika gela kao sredstva za sušenje). I stariji, već osušeni i oštećeni predmeti mogu se i trebaju podvrgnuti desalinizaciji. Sve premaze potrebno je prethodno ukloniti. Nažalost, mnogi željezni predmeti u prošlosti su bili nepravilno tretirani; desalinizacija se često nije provodila i korišteni su neprikladni premazi, poput pčelinjeg voska . Ove naslage teško je ukloniti. Za takve predmete može biti prikladna toplinska obrada na nešto više od 350 °C, koja istovremeno uklanja premaze i kloride. Međutim, to se mora posebno uzeti u obzir za svaki objekt.

Površinska obrada Uklanjanje korozivnih slojeva Površinska obrada željeznih nalaza ima za cilj postizanje što boljeg izgleda. Korozija se često proteže duboko u predmet - također se može dogoditi da se željezni predmet sastoji samo od proizvoda korozije i više nema metalnu jezgru. Dotična metoda čišćenja mora se stoga odabrati nakon preliminarnog pregleda.

Mehaničko čišćenje Standardno se provodi mehaničko čišćenje prikladnim sredstvima za pjeskarenje ili četkama. Ako važne informacije nisu prisutne u mekšim slojevima korozije, čišćenje se fokusira na izlaganje vrlo jakog i izdržljivog sloja hematita koji se nalazi izravno na goloj metalnoj površini. Stvaranje gole metalne površine bilo bi kontraproduktivno jer sloj hematita ima zaštitni učinak.

elektroliza Nažalost, vrlo raširena metoda je elektroliza. Kod ove metode željezni predmet se stavlja u demineraliziranu vodu uz dodatak npr. B. Soda bikarbona i pod naponom. Predmet tvori katodu , a anoda se nalazi na određenoj udaljenosti u vodi. S jedne strane struja koja teče uzrokuje otapanje klorida, a s druge strane otapanje korozivnih slojeva. Proces se profesionalno koristi samo za nalaze u jako zasoljenoj morskoj vodi, jer ozbiljno oštećuje predmete i može doći do stvaranja čiste metalne površine. Objekti bez čvrste željezne jezgre bili bi potpuno uništeni.

Kemijsko čišćenje Druga mogućnost je kemijsko čišćenje, na primjer laganom octenom kiselinom ili HEDP-60. HEDP-60 ne napada sloj hematita . Prednost ove metode je što se mogu ukloniti čak i tvrdokorne naslage kamenca. Međutim, kiselinu je potrebno dobro neutralizirati nakon tretmana. Ovdje je idealna kupka u kaustičnoj sodi.

Tanin kao pretvarač hrđe Pretvarači hrđe također su se u prošlosti koristili za stabilizaciju površina predmeta. Taninska kiselina (tanin) postiže dobre rezultate pretvaranjem mekšeg željeznog oksida u stabilnjiji i tvrđi tanat. To stvara tvrđu, ravnomjerno tamnu površinu na predmetu. Metoda se danas rijetko koristi.

Paljevinska patina Željezni predmeti s vatrenom patinom mogu trajati tisućama godina u izvrsnom stanju. Stvaranje patine često je povezano s požarima ili kremacijom. Ove se površine također mogu postići namjerno uzastopnim zagrijavanjem golog željeza i njegovim kaljenjem u lanenom ulju. Stoga se može pretpostaviti i da je ova metoda bila poznata u ranijim vremenima i da se koristila kao površinska obrada za zaštitu od korozije.

Konzervacija Mjere konzervacije uključuju odgovarajući površinski premaz. Ovdje je zapravo prikladan samo mikrokristalni vosak (renesansni vosak) , a zatim Paraloid B72 u otapalu. Ostali, raniji pokušaji s voskovima i uljima pokazali su se nepostojanim. Kiseline u pčelinjem vosku mogu čak biti dugoročno štetne . Dugotrajno skladištenje treba se odvijati pod stalno kontroliranim klimatskim uvjetima i sa najnižom mogućom vlagom.

Restauracija bronce i obojenih metala

Bronca je daleko najčešći obojeni metal u arheološkim nalazima. Međutim, drugi obojeni metali kao što su čisti bakar i mjed često se tretiraju na isti ili sličan način. Brončane ili bakrene legure znatno su stabilnije od željeza i stvaraju tanje i na koroziju otpornije slojeve . U određenim okruženjima, takozvani bakreni sulfati i bakrene soli također mogu nastati i brzo potpuno razgraditi osjetljive predmete. Ti se procesi mogu nastaviti ili odvijati brže čak i nakon što su uklonjeni iz zemlje. To je onda takozvana brončana kuga. Desalinizacija se stoga općenito preporučuje čak i za nalaze od obojenih metala.

čišćenje Čišćenje se može izvesti mehanički, na primjer skalpelom . Ako ima samo malo prljavštine, dovoljno je četkanje pod vodom. Postoje i metode kemijskog čišćenja. Budući da su korozivni slojevi relativno mekani, potrebno je paziti da se površine ne izgrebu.

Restauracija plemenitih metala Plemeniti metali čine posebnu skupinu među kompleksima arheoloških nalaza jer je zbog njihove inertnosti prisutno malo ili nimalo produkata oksidacije te su često potrebne samo minimalne konzervatorske mjere. Međutim, budući da su metali općenito prilično mekani, možda će biti potrebne mjere preoblikovanja. Primjer za to su takozvani zlatni šeširi iz brončanog doba.Kod nas je dobar primjer rada na predmetima od plemenitih metala rad na srebrnoj ostavi iz Vinkovaca ( Vinkovačko srebro ).

Ostali materijali Restauracija keramike

Osim problema s kloridima iz zemlje, koji je i ovdje prisutan, iako obično znatno manje izražen, kod keramike je obično potrebna rekonstrukcija krhotina. Ovdje treba izabrati odgovarajuća ljepila koja su neupadljiva i po mogućnosti mekša od keramike, tako da pri ponovnom pucanju pukne samo ljepljiva točka. Čišćenje se vrši pranjem u vodi i nježnim četkanjem. Sav oslik mora se provjeriti na stabilnost i, ako je potrebno, konsolidirati.

Kamen Kamen, kao najstariji materijal koji koristi čovječanstvo, nalazimo u raznim oblicima. Kremen, koji se tisućama godina koristio za alate i oružje, podložan je određenoj količini korozije, ali zbog svoje tvrdoće obično je dobro očuvan i zahtijeva malo tretmana. Ostale vrste stijena mogu imati ozbiljne vremenske uvjete i izložene su velikom riziku od izlaganja soli. Tada je neophodna desalinizacija i skrućivanje. Također se mora obratiti pozornost na kemijski sastav kamena kako bi se odabrale odgovarajuće kemikalije i metode.

Lakovi i drugi premazi Oslikane površine i boje su rijetkost u arheološkim nalazima, iako se može pretpostaviti da su mnogi predmeti imali na sebi neku vrstu boje . Stare iluminacije također prikazuju šareno oslikane kacige i dijelove oklopa koji se više ne mogu identificirati u pronađenom materijalu. U nedavnoj prošlosti provedeno je sve više istraživanja o ostacima pigmenta na površinama. To je, između ostalog, značilo da tipični bijeli mramor mnogih drevnih skulptura i građevina ( hramova ) ne odgovara izvornom izgledu. Površine su izvorno bile šareno obojene. Ovo pokazuje da površine objekata mogu sadržavati vrijedne informacije i treba ih sačuvati što je moguće manje izmijenjenima, ako je to ikako moguće.

Staklo

Staklo je rijetkost u kompleksima arheoloških nalaza i često je teško oštećeno. Staklo je također podložno koroziji, koja se često može pojaviti u slojevima, a zatim u preljevnim, čak i sedefastim slojevima. Zbog krhkosti materijala predmeti su često razbijeni na mnogo fragmenata i potrebno ih je zalijepiti kako bi se vratio izvorni izgled. Deformacija krhotina i korozija na rubovima prijeloma mogu otežati ovu rekonstrukciju. Kao i kod keramike, često nedostaju dijelovi koji se mogu rekonstruirati. Staklo se obično lijepi pomoću sintetičkih smola kao što je Araldit ili Paraloid B72 ( za razliku od prethodnog reverzibilan!).

Predmeti izrađeni od različitih materijala Predmeti izrađeni od različitih materijala zahtijevaju nekoliko koraka restauracije i takav je predmet često teže obraditi. Neke se metode ponekad isključuju čim mogu biti destruktivne za dio objekta. Na primjer, žarenje radi desalinizacije željeza nije moguguće ako je prisutan i organski materijal.

Korozijski slojevi kao nositelji informacija Slojevi oksida na metalnim nalazima moraju se uvijek pažljivo pregledati, a ne jednostavno ukloniti. Srebrni i zlatni umetci na oružju i napravama iz vikinškog doba često se nalaze u sredini sloja pojedinačnih proizvoda korozije. Pažljivo otkrivanje je ovdje apsolutno neophodno. Kada se uklone oksidni slojevi, nikada se ne smiju skinuti do golog metala. To se često činilo u prošlosti, ali se gube vrijedne informacije i predmet se može dodatno oštetiti. Dodan je estetski aspekt narasle patine. Korozivni slojevi također se mogu koristiti kao indikacija za utvrđivanje autentičnosti predmeta. Posebni produkti korozije i mikroskopske značajke nastaju samo pod određenim uvjetima i tijekom dugih vremenskih razdoblja. Ovo ne mogu kopirati krivotvoritelji. Brončani predmeti ponekad imaju tvrdi korozijski sloj od malahita i druge, mekše korozijske slojeve ispod. Tvrđi sloj malahita često sadrži ukrase i tragove obrade koji se gube uklanjanjem ovog sloja. Restauracija se mora prilagoditi u skladu ss svakim pojedinim slučajem..

Kopije