Ouro Preto (pt. za "Crno zlato") je grad na gorju Serra do Espinhaço u jugoistočnoj brazilskoj državi Minas Gerais; 513 km sjeverno od Rio de Janeira.

Kako je u 18, stoljeću Ouro Preto bio u središtu brazilske zlatne groznice u njemu su podignute mnoge crkve, mostovi i česme koji svjedoče o njegovom bogatstvu i sjajnoj prošlosti. Barokna arhitektura Oura Preta je upisana na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Amerikama još 1980. godine zbog "izvanrednih djela baroknih umjetnika kao što je kipar Aleijadinho".Ouro Preto (Instituto do Patrimônio Histórico e Artistico Nacional - IPHAN) Preuzeto 11. veljače 2012. mini|lijevo|Igreja do Carmo i Muzej neovisnosti iz zraka Povijest

mini|lijevo|Crkva sv. Franje Asiškog U kapetaniji Capitania de São Paulo e Minas do Ouro koja je osnovana 1698. godine, mnoga rudarska sela su pretvorena u male gradove. Tako su grad Vila Rica, prijestolnicu kapetanije, osnovale tisuće plaćenika 1712. godine u želji za brzim bogaćenjem u obližnjim rudnicima zlata. Njih su slijedili mnogi umjetnici koji su se smjestili u gradu i za njega proizvodili djela izvanrednih vijednosti kao što su ukrasi na Crkvi sv. Franje Asiškog kipara Antonia Francisca Lisboa (Aleijadinho). Grad je brzo rastao zahvaljujući mineralnim bogatstvima i ubrzo je koncem 18. stoljeća postao središte pokreta osamostaljenja Brazila (Inconfidência Mineira).

Nestankom mineralnih izvora, rudarstvo je propadalo i grad je ubrzo prešao s rudarstva na obrazovanje kao izvor sredstava, osnutkom mnogih obrazovnih institucija. God. 1823. dobio je carski naziv Ouro Preto, no nakon što je prijestolnica prebačena u Belo Horizonte 1897. god. njegovo propadanje se nastavilo. Od 1930. godine je uglavnom turističko mjestašce.

Znamenitosti

Grad su oblikovala ranija rudarska naselja (arriais) u brdovitom krajoliku, gdje su kuće uglavnom jednokatnice ili dvokatnice, skoro naslonjene jedna na drugu tako da prate konfiguraciju tla. No, zahvaljujući bogatstvu od rudarstva nastala su neka remek-djela arhitekture i umjetnosti.

Praça Tiradentes je trg u kojemu se sve značajnije ulice sastaju, a okružuju ga znamenite javne i društvene građevine kao što je Parlament (1784.) koji je danas Muzej neovisnosti (Museo Inconfidência) i Guvernerova palača, danas Škola rudarstva i metalurgije.

Crkva sv. Franje Asiškog (Igreja de São Francisco de Assis) se smatra remek-djelom stila kojega zovu "rudarski barok", a koji je zapravo uspješan spoj europskog baroka i rokokoa. Ostale znamenite građevine su: Crkva Gospe od Pillara, Rosário dos Homens Pretos, Gospa od Conceiçãoa, Gospa od Carmela, Kuća baruna, Chafarizes Da Cruz i Alto vladara.

Veduta Oura Preta je slikovita i zbog skladno uklopljenih brojnih mostova i česmi.

Izvori

Glenn Alan Cheney, Journey on the Estrada Real: Encounters in the Mountains of Brazil, Chicago: Academy Chicago, 2004.

Vanjske poveznice Službena turistička stranica Guide of the historic city of Ouro Preto Photosynth interactive pictures of Ouro Preto

Ostali projekti

Kategorija:Gradovi u Brazilu Kategorija:Svjetska baština u Brazilu