Cerij ili cerDraško Koričančić, ur., Ivan B. Zoch i Josip Mencin, gl. autori, Prva hrvatska enciklopedija, pretisak : izd. iz 1887. – 1890., Knj. 2. : C – Gzel : obradjuje Ivan Zoch uz sudjelovanje i pripomoć mnogih književnika, Osijek : Gradska tiskara, 1996., (Knj. 2.), (cjelina), str. 58. (57.)Ljubiša Grlić, Cer, U svesku: Rikard Podhorsky, (gl. ur.); Rikard Podhorsky (ur. struke), Tehnička enciklopedija, Sv. 2. : Beto – C, Zagreb : Jugoslavenski leksikografski zavod, 1966., (cjelina), str. 598. – 600.Cer, U svesku: Josip Šentija (gl. ur.); Ivona Ajanović et alii (ur.), Opća enciklopedija, III. izd., Sv. 2. : C – Fob, Zagreb : Jugoslavenski leksikografski zavod, 1977., (dopun. sv.), str. 45. je 1803. godine otkrio Martin Heinrich Klaproth (Njemačka) te istovremeno Jöns Jakob Berzelius (Švedska) i Wilhelm von Hisinger (Njemačka). Ime je dobio po asteroidu Ceresu otkrivenom dvije godine prije elementa. To je sivi metal koji potamni stajanjem na zraku. Lako se otapa u vodi i kiselinama. Kada se zagrije zapali se i izgara u CeO2. Cerij je jaki reducens.
Toksičnost Cerij je slabo toksičan. Neke njegove netopljive soli kao što je cerijev oksalat nisu otrovne i prepisuju se u količinama od 500 mg za smirivanje mučnine.
Vanjske poveznice
Izvori
Kategorija:Kemijski elementi