Pajo (Pavao) Kanižaj (Đelekovec pokraj Koprivnice, 22. srpnja 1939. – Krapinske Toplice, 4. studenoga 2015.) bio je hrvatski književnik.Večernji.hr – Književnik Pajo Kanižaj preminuo u 77. godini, pristupljeno 4. studenoga 2015. Pisao je poeziju na kajkavštini s primjesama gradskoga žargona te prozu i drame za djecu i odrasle.LZMK / Hrvatski obiteljski leksikon: Kanižaj, Pajo (Pavao) , pristupljeno 4. studenoga 2015.
Životopis Paji Kanižaju Đelekovec je rodno selo, a Koprivnica mu je rodni grad u kojem je živio od pete godine i završio školu i gimnaziju. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je proveo većinu života. Bio je glavni urednik satirično-humorističnih časopisa Paradoks i Žalac, te je uređivao humornu rubriku "Semafor" u Studentskom listu, Vjesniku i Večernjem listu. Na Hrvatskoj televiziji uređivao je zabavne emisije, humoristične serije i serije za djecu.
Postignuća Dobitnik je mnogih domaćih nagrada za humoristično-satirično stvaralaštvo, kao i prve nagrade na međunarodnom festivalu u Italiji. Na prvoj i jedinoj smotri poslijeratne kajkavske lirike Samobor ’71 nagrađen je "Zlatnom lirom". Mnogo pjesama mu je uglazbeno, a neke su i nagrađivane ("Vužgi", "Hrvacki kraj", "Moja domovina" i dr.).
Djela Knjige za odrasle: Na golom otoku (1967., satiričke priče i aforizmi), Jedi bližnjega svoga (1970., aforizmi), Kralju Tomislavu (1971., kajkavske pjesme), Naprijed u rikverc (1988., aforizmi), Jedna stvar na P. (1988., pjesme), Fris deinen Nächsten (1989., aforizmi na njemačkom), Srhovi (1995., haiku pjesme), I onda neš pil (1995., kajkavske pjesme), Grebigrami (1997., epigrami), Autobiografia aforizmy inezmy (1999., izbor iz stvaralaštva za odrasle i djecu na hrvatskom i slovačkom), Prometej s Golog otoka (2005., humoristično-satirička proza), Čuvajte mi mjesečinu (2005., satirički zapisi), Osmjesi i podsmjehavanja (2007., izbor pjesama).
Knjige za djecu i omladinu: Bila jednom jedna plava (1970., nagrada "Ivana Brlić Mažuranić"), Prsluk pucam (1976.), Šarabara (1976.), Zeleni brkovi (1986.), Zdrprmapan (1990.), 3čave pjesme (1993., nagrada "Grigor Vitez"), Čudo u djetetu (2002., pjesme), Zapisi odraslog limača (1978., roman za djecu i omladinu), Kad sam bio odrastao (1983.), Ta divna čudovišta (1988.), Druge i treće priče (1995.), Prozor u prozu (2003.), Vegetarián mäsojed (2006., izbor proze na slovačkom).
Napisao je stihove za 42 slikovnice, mnoge kazališne predstave, radijske i televizijske emisije te dva cjelovečernja crtana filma. Kao dramski pisac napisao je nekoliko kazališnih (E moj Gorane, Prvi cvjetni rat, Minica, Šarabara, Djevojčica i neman – prema priči Ivane Brlić-Mažuranić), televizijskih (E moj Gorane, Guske koje nisu spasile Rim) i desetak radio-drama za djecu i radio-komedija od kojih su neke i nagrađivane. Napisao je i scenarij za cjelovečernji crtani film Čudnovate zgode šegrta Hlapića prema romanu Ivane Brlić-Mažuranić.
Neke od njegovih knjiga ilustrirao je poznati hrvatski ilustrator Ivan Antolčić.
Ostalo "Libar Miljenka Smoje oli ča je život vengo fantažija" kao sudionik dokumentarnog serijala (2012.)
Izvori
Vanjske poveznice Sestrinski projekti
Mrežna sjedišta Društvo hrvatskih književnika – Članovi društva: Pajo Kanižaj
LZMK / Hrvatski biografski leksikon: Kanižaj, Pajo (Pavao) (autorice: Nevenka Videk i Višnja Flego, 2009.)
Kategorija:Hrvatski filmski scenaristi Kategorija:Hrvatski pjesnici Kategorija:Hrvatski pisci za djecu Kategorija:Hrvatski dramatici Kategorija:Životopisi, Zagreb Kategorija:Urednici na HTV-u Kategorija:Kajkavski književnici Kategorija:Nositelji Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića Kategorija:Nositelji Reda Danice hrvatske s likom Antuna Radića